U vremenima mraka i nevolje uvek su bile potrebne vođe, oni koji vide ono što drugi ne vide i koji utiru put. Čovečanstvo se trenutno može posmatrati sa različitih aspekata, ali preovlađujući utisak je to da smo još uvek na nivou stada i da se veoma retko mogu naći ljudi koji su prešli svoj put individuacije i samoostvarenja. Planeta Zemlja i naš život na njoj imaju samo jednu svrhu, a to je učenje kroz iskustvo i konstantni rast ka konačnom sjedinjenju s univerzumom. Na tom putu mi imamo pomagače, velike savršene učitelje koji su pristali da dođu u ovaj svet i pomognu svojoj deci, nama, običnim ljudima da spoznamo Istinu i Boga.

Učitelji su oduvek tu, menjaju svoje živote kroz milenijume prilagođavajući se nama i našem stepenu svesti, učeći nas onoliko koliko smo sposobni da shvatimo.

Oni su živeli i žive pod raznim nama poznatim i nepoznatim imenima, osuđivani i slavljeni, često neshvaćeni za svog života, ali istrajni u svojoj misiji i ljubavi prema ljudima.

Sai Baba, veliki indijski guru, jedan od najuticajnijih duhovnih učitelja našeg doba, nedavno je napustio ovaj svet. Njegov odlazak je mnoge ostavio nespremnim i zatečenim u turbulentnim vremenima transformacije svesti, ali njegovo duhovno nasledstvo će nastaviti da osvetljava put svima koji su kročili na stazu spoznaje.

Jednom kada predamo naš um Bogu, on će brinuti o nama u svakom pogledu.

Priča o Sai Babi počinje 23. novembra, davne 1926. godine.

U Putapartiju, seocetu u južnoj Indiji, tog dana rođen je Sathyanarayana Raju (Satjanarajana Rađu). Porodične i seoske priče vrve od čuda koja su se dešavala pre i posle rođenja Sathyanarayana, budućeg Satya Sai Babe. Jedna od njih govori o smrtonosnoj zmiji naočarki koja se odmah po rođenju bebe pojavila ispod pokrivača. Zmija naočarka u Indiji je simbol boga Shive, jednog od svete hinduističke trojice i smatra se da je ona najavila dolazak Svetog čoveka.

U knjizi "Sai Baba svetac i psihijatar", dr Samuel Sandweiss opisao je misteriozne događaje iz detinjstva velikog gurua.

"Već od ranog detinjstva bilo je očigledno da se mali Satya posve razlikuje od svojih drugova. Iako je njegova porodica jela meso, on se pokazao kao prirodni vegetarijanac koji se grozi ubijanja životinja. Satya je bio velika pomoć svima u selu, mali nesebičnjak koji je često dovlačio kući prosjake kako bi ih njegovi roditelji nahranili, iako su ga često prekorevali zbog te, po njihovom mišljenju, velikodušnosti bez pokrića.

Njegovi drugovi su ga zvali guru, jer ih je predvodio u pevanju pobožnih pesama pre škole i znao ih je zadiviti i razveseliti deleći slatkiše i igračke koje je vadio iz prazne vrećice.

PageBreak

Ni minut bez vere

U vreme kada je napunio trinaest godina, sa Satyom se desilo nešto zagonetno. Jednog dana dok se igrao pred kućom, vrisnuo je poskočivši uvis i zgrabivši svoju bosu nogu. Porodica se uplašila da ga nije ubo škorpion, bojali su se da neće preživeti, ali Satya je te noći spavao bez ikakve vidljive boljke ili nelagode.

Posle dvadeset četiri sata onesvestio se i ostao u tom stanju obeznanjenosti čitav dan. Kad se prizvao k sebi ponašanje mu je postalo čudno, menjalo se od potpune nesvestice do stanja nalik zanetosti ili uznesenosti. Počeo je pevati duge odlomke sanskritske poezije i filozofije, iz spisa koji ni približno nisu spadali u opseg njegovog obrazovanja.

S vremena na vreme bi se kočio i onima uokolo pričinjavaše se da je napustio telo. Potom bi opisivao daleka mesta i ljude o kojima roditelji rekoše da ih, koliko oni znaju, nikada nije ni posetio ni upoznao."

Sa samo 14 godina, Sai Baba obznanio je ljudima ko je on zapravo i od tada je počelo okupljanje njegovih sledbenika oko figure novog učitelja poslatog s neba.

Satya Sai Baba otkrio je da je on, u stvari, reinkarnacija Sai Babe od Shirdija, čuvenog mudraca koji je umro osam godina pre nego što će se Satya roditi. Upravo tih osam godina bilo je vreme koje je starac Sai Baba od Shirdija navodio svojim poklonicima kao vreme do svoje nove inkarnacije. Satya Sai Baba je često govorio o svom prethodnom životu kao Sai Babe od Shirdija, a zajednička stvar im je bila to što je Sai Baba od Shirdija delio svojim poklonicima sveti pepeo koji je uzimao sa ognjišta na kom je neprestano gorela vatra, dok je Sai Baba iz Putapartija materijalizovao sveti pepeo posežući rukom za ognjištem koje se nalazilo u drugoj dimenziji, pa je tako delovalo da ga stvara ni iz čega.

Vera je kao dah života. Nemoguće je živeti i minut na ovom svetu bez vere.

Sai Babini poklonici veruju da je on izvanprostorno-izvanvremensko biće, nesputano fizičkim zakonima. Iscrpni i dokumentima potkrepljeni izveštaji koji potiču od verodostojnih očevidaca, tvrde da Sai Baba čita misli, gleda u prošlost i budućnost, prenosi sebe u trenu na bilo koje mesto u svetu i boravi na nekoliko mesta u isto vreme, da ume uzeti druga obličja i uticati na prirodne sile... Postoje izveštaji o tome da je preuzimao na sebe bolesti ili povrede drugih, da bi sačuvao njihovo zdravlje ili život, razboljevajući se umesto njih, a potom izlečivši samog sebe. Navodi se da nema bolesti koju nije izlečio.

Ono po čemu je zasigurno najpoznatiji većini ljudi jeste njegova moć materijalizacije. Često su ga optuživali da su to samo puki mađioničarski trikovi, ali oni koji su bili pored njega tvrde da je sve bilo potpuno autentično. Sai Baba je najčešće materijalizovao vibuti (sveti pepeo), ali i prstenje, ogrlice, satove i druge male predmete.

Satya Sai Baba objasnio je fenomen materijalizacije kao akt Božanske kreacije, ali je odbio da se njegove materijalizacije provere pod kontrolisanim uslovima. "Čulo vida i optički uređaji ne mogu videti istinu. Oni daju pogrešne i zamagljene informacije. Na primer, mnogi ljudi koji posmatraju moja dela izjavljuju da je moja priroda ovakva ili onakva" , izjavio je povodom toga Sai Baba.

"Ljudi mogu fizički živeti veoma blizu Avataru, ali oni žive svoje živote nesvesni sopstvenog bogatstva. Oni preuveličavaju ulogu čuda, koja su, u stvari toliko ništavna - koliko komarac u poređenju sa slonom. Zbog toga, kada vi pričate o čudima, ja se od muke smejem u sebi zbog toga što ste tako lako dozvolili da izgubite dragocenu svest o mojoj pravoj realnosti", tužno je konstatovao Sai Baba povodom fame koja se širila o njegovim čudima.

O svojoj pravoj misiji, Sai Baba je progovorio povodom svog 43. rođendana, 23. novembra 1968. Taj govor naveden je u knjizi dr Samuel Sandweiss-a.

PageBreak

Ravnodušan u porazu i pobedi

"Došao sam da vam dam ključ za blago blaženstva, da vas naučim kako da koristite izvor, jer ste zaboravili put do blaženstva. Ako traćite vreme ili štedite sebe, to je samo vaša sudbina. Došli ste da biste od mene dobili bezvredne sitnice, beznačajna izlečenja i unapređenja, svetovne radosti i udobnosti. Vrlo malo vas želi da od mene dobije ono što sam došao da vam dam: naime, samo oslobođenje.

Vaša svetovna inteligencija ne može odgonetnuti Božje puteve. On se ne može prepoznati na osnovu puke inteligencije. Možete imati koristi od Boga, ali ga ne možete objasniti. Vaša objašnjenja samo su nagađanja, pokušaji da svoje neznanje zaogrnete u pompezne izraze. Unesite nešto u svakodnevnu praksu kao dokaz da ste od mene saznali tajnu višeg života. Pokažite da vas spaja veće bratstvo. Govorite sa više nežnosti i samokontrole.

Podnosite poraz podjednako kao i pobedu, sa mirnom ravnodušnošću. Uvek sam svestan budućnosti i prošlosti kao i sadašnjosti svakoga od vas, tako da me nije tako lako navesti na pomilovanje. Pošto znam prošlost, pozadinu, moja reakcija je drugačija.

To je vaša posledica za zlo koje ste namerno naneli u prethodnom životu, zato dopuštam da se vaša patnja nastavi, često izmenjena malom nadoknadom. Ja nisam uzrok ni radosti, ni tuge. Vi ste tvorac oba ova lanca koja vas vezuju. Ja sam otelovljenje blaženstva. Dođite, uzmite blaženstvo od mene, neka vam um počiva na tom blaženstvu i budite ispunjeni mirom."

Volite sva bića, to je dovoljno.

Satya Sai Baba napustio je ovaj svet na veliki hrišćanski praznik, Uskrs, 24. aprila 2011. godine. Iza sebe je ostavio milione sledbenika u više od 150 zemalja i stotine bolnica, fondacija i škola. Njegovi sledbenici znaju da Sai Baba nije umro, već da je samo napustio ovu realnost kako bi mogao još više da nam pomogne u vremenu koje nastupa. Valerie Barrow (www.valeriebarrow.com), spisateljica iz Australije koja u svojim knjigama opisuje duhovne svetove i poreklo čovečanstva, poznata je i kao medijum preko kog se obraća Kosmička svest Sai Babe. Sve seanse koje je do sada imala, Valerie je postavila na sajtu: www.cosmicsaibaba.com.

Nekoliko dana posle njegove fizičke smrti, 1. maja, Valerie je kanalisala poruku od Kosmičke svesti Sai Babe. Ono što je u njoj rečeno uliva nadu i snagu za sve ljude koji trenutno prolaze kroz proces transformacije svesti:

"Znam da su mnogi šokirani mojim odlaskom, ali ja nisam otišao. Ja sam samo u fizičkom telu koje ne možete videti zemaljskim očima. Ali, vaše duhovne oči me mogu videti, vaš duhovni sluh me može čuti. Ukus i miris postoje u duhovnom svetu, kao i dodir. Vi ste svi duh u zemaljskom telu koje je kao ljuštura.

Ja sam svoju ljušturu ostavio iza sebe. Mnogo posla je preda mnom kako bi se frekvencije koje dolaze na Zemlju stabilizovale. Na vama je da uz pomoć ljubavi i mira pomognete da promena bude brza i nežna, kao treptaj oka. Budite u miru, deco moja."