Nemojmo zaboraviti da su male emocije veliki kapetani naših života, i mi im se pokoravamo a da toga nismo ni svesni. - Vinsent Van Gog

Postoji veliki broj tehnika i metoda za rad na sebi i o mnogima smo već pisali, međutim, ovog puta čitavu problematiku ćemo predstaviti iz ugla drevne tradicije i učenja koje gromko odzvanja svetom. O njima nam je pričao lično Lama Mönlamgyatsoa, koji je gostovao u Beogradu.

U sveopštem metežu u kom se ljudski rod trenutno nalazi, jedini cilj čoveka trebalo bi da bude da sačuva svoje biće čistim jer na taj način doprinosi pročišćenju čitave planete i celokupnog čovečanstva. Naravno, to nije nimalo lako. Izloženost previše agresivnom okruženju zahteva nadljudske napore kako bismo uspeli da ovladamo svojim mislima, osećanjima i delima. Postoji veliki broj tehnika i metoda za rad na sebi i o mnogima smo već pisali, međutim, ovog puta čitavu problematiku ćemo predstaviti iz ugla jedne drevne tradicije i učenja koje gromko odzvanja svetom.

Tibetanski budizam, jedna od najstarijih svetskih religija, predstavlja neprocenjivo blago za sve koji teže postizanju unutrašnjeg mira i prosvetljenja. Budizam je na Tibet došao iz Indije, a potom se, u zavisnosti od učitelja koji su prenosili znanje, delio na razne pravce ili "linije" učenja. Postoje četiri osnovne tradicije tibetanskog budizma, i to su Nyingma, Kagyu, Sakya i Gelug. Linija Kagyu je možda najpoznatija po Milarepi, čuvenom tibetanskom magu o kom je snimljen i film. To je tradicija koja se zasniva na usmenom prenošenju znanja i pretežno se bavi iskustvenom dimenzijom meditacije.

Upravo je Lama iz Kagyu linije, tačnije iz Karma Kagyu (jedna od podvrsta unutar same Kagyu linije), bio gost u Beogradu gde je održao seminar, kao i predavanje "Kako umiriti negativne emocije". U budizmu je linija učitelja veoma važna, jer se na taj način učenje u potpunosti prenosi i tako omogućava učenicima da postignu isto ono stanje koje poseduje i učitelj - ostvarenje prosvetljenog uma. Buda na sanskritu znači "budan", odnosno onaj koji je oslobođen zakona uzroka i posledice (karme) i velova negativnih emocija koji nas sprečavaju da sagledamo svoju prirodu, kao i prirodu svih bića, bez razlike.

Lama Mönlamgyatso (Mönlamđaco) je sin Lame Ngawangtchötrub Rinpoche (Ngavan­gćod­rub Rinpočea), učenog i realizovanog tibetanskog jogija i Khadro Sherabzangmo (Khadro Šerabzangmo), tibetanske jogini. Od 1989. godine živi u Ženevi i zadužen je za nekoliko centara u Švajcarskoj i Francuskoj, a Srbiju je prvi put posetio još 2007. godine.

Na samom početku svog predavanja u Beogradu, Lama Mönlamgyatso je pojasnio proces nastajanja negativnih emocija i izložio način na koji se one mogu tretirati.

"Sve vreme mi razmišljamo o onome što je bilo ili što će biti. Ne prestajemo da razmišljamo. Osnovni problem je vezivanje za pojave koje potom proizvode emocije poput besa, ljubomore, oholosti, škrtosti... Buda kaže da postoji 84.000 konfliktnih emocija. One se mogu smanjivati na 6 osnovnih, koje se dalje mogu svesti na 3, a te tri se mogu svesti na jednu, osnovnu i ta jedna je neznanje. Neznanje znači da ne znamo šta je naše prirodno stanje. Um ne vidi pravu prirodu, a veruje da je vidi. On identifikuje identitet iako ga nema. Njemu je potreban taj identitet, jer se bez njega oseća izgubljeno. Čovek je navikao na iluzije i zato nam je potrebno vreme da bismo se očistili."

Problem sa emocijama je što nam ne dozvoljavaju da budemo u stanju mira i smirenosti. Postoji način rada na uznemirujućim emocijama, i to je nešto što mora da se vežba. Jedan od njih je napustiti i odbaciti negativne misli ili emocije koje nam dolaze. Mnogi imaju teškoće u takvom načinu rada. Drugi način je meditirati na uznemiravajuće emocije. Tada ih nije neophodno napustiti, već ih treba posmatrati. To ne znači posmatrati ih očima, već treba spoznati način na koji funkcionišu i shvatiti da one zapravo ne postoje. Uobičajeno je mišljenje da negativne emocije dolaze spolja, od nekoga, pa je zato bes i slične emocije veoma teško rešiti. Međutim, kada posmatramo, vidimo da emocije dolaze iz naše sopstvene iluzije i nepoznavanja onoga što je priroda uma.

Meditiranje na uznemiravajuće emocije je kao neka vrsta sporta. Ako želite da se bavite bodibildingom, nije dovoljno samo zamisliti da imate mišiće. Morate da dižete tegove i uzimate dodatke ishrani. Isto tako i za meditaciju treba imati dosta strpljenja i vežbati svaki dan, kao i biti uz nekoga ko dobro zna šta je meditacija. Sve što ste naučili vežbajući i praktikujući meditaciju, pokazaće se u odnosu sa ljudima. Odnos sa drugim ljudima izaziva razne vrste emocija i od našeg ponašanja prema njima zavisi koliko smo uspešni bili u praksi meditacije. "Emocije nisu odvojene od uma. Talas nije odvojen od okeana. Ali kada znamo da se radi o talasu, onda se više ne plašimo i nema problema", veoma lepo i slikovito objašnjava Lama Mönlamgyatso.

Da bi se ovladalo unutrašnjim misaonim i emotivnim procesima, potrebno je strpljenje, istrajna praksa, ali i iskusan učitelj. U tibetanskom budizmu snažan akcenat stavljen je na učitelje, prenosioce drevnog znanja. Lama Mönlamgyatso takođe ističe tu potrebu, a budući da je jedan od veoma poštovanih učitelja, iskoristili smo priliku da dobijemo odgovore na neka od pitanja koja bi mogla da interesuju svakog ko poželi da krene putem "buđenja".

PageBreak

Strpljenje i meditacija

Uzrok negativnih emocija je nepoznavanje uzroka. Uzrok negativnih emocija je kačenje ega i neznanje. One (negativne emocije) uzrokuju mnogo nestabilnosti i drugih poremećaja. Uzmimo, na primer, emociju besa: zbog toga što mislimo da ono što nas čini besnima dolazi spolja, a ne od nas samih, mi pojačavamo tu emociju time što pokušavamo da nađemo rešenje spolja, uz upotrebu nasilja i agresije.

Isti je slučaj i sa drugim negativnim emocijama: željom, ljubomorom, ponosom i pohlepom. Mi mislimo da je to neka nepravda, nama učinjena, koja dolazi spolja, ali ne znamo da dolazi od nas samih. S obzirom na to da ne znamo (da je uzrok u nama), ne možemo ni da ga otklonimo. Ali, kada znamo da uzrok nije spolja, onda ih možemo umiriti, jer prepoznajemo njihovu pravu prirodu i na kraju ih više nemamo. Tada ih ne moramo otklanjati, one se otklanjaju same od sebe, ali za to je potrebno da vežbamo, kao kada vežbamo bodibilding. Nije dovoljno samo to intelektualno znati, već moramo da meditiramo.

Osim meditacijom, emocije možemo da kontrolišemo i uz pomoć strpljenja; ipak, to nije baš tako sigurno, jer kada su emocije veoma jake, ne možemo ih kontrolisati ili zaustaviti. Strpljenje može da bude dobro neko vreme, i ljudi mogu pomisliti kako su dobra ljudska bića, ali to ne znači da su postigli dobru meditaciju ili da su razvili mudrost, ljubav i saosećanje. To je više kao trik pomoću kog možemo da kontrolišemo emocije neko vreme, ali najbolje je savladati svoj duh.

Misli se pojavljuju u umu. Negativne emocije se pojavljuju i osećamo ih u telu. Na primer, kada vidimo nešto što nam se ne sviđa, ne želimo to da gledamo, odnosno da budemo tome izloženi. Ili kada vidimo nekog mladića ili devojku koji nam se sviđa, imamo emociju sviđanja: tada pocrvenimo i to postaje konkretno. U svakom slučaju, možemo imati misli koje su dobre ili loše. Ono što nas uznemirava su emocije - na primer, kada vidimo nekoga ko je ljut, našem umu postane neprijatno, i mi takođe možemo postati ljuti, umesto da ostanemo smireni. Emocije takođe mogu da poremete naš san. Ako nas je neko povredio, to uznemirava naš san, jer razmišljamo o tome kako da se osvetimo ili uzvratimo.

Ako nismo prethodno pripremljeni kroz meditaciju, veoma je teško ne reagovati. Ali možemo da koristimo neka druga sredstva, recimo strpljenje. Osećanje je nekada zaista teško zaustaviti. Ipak, neko ko je svesniji ili ima naviku da se kontroliše, može to da učini kroz strpljenje.

Onog momenta kada imam emociju, ona se umiri. To sam postigao jer mnogo meditiram. Pojavljivanje i nestajanje emocije, njeno razlaganje, dešava se u jednom istom momentu, to je kao lift kome je istovremeno pritisnuto dugme i za "gore" i za "dole". To je zbog toga što imam naviku meditiranja. Kada sam bio mlad, imao sam mnogo strpljenja, ali sam dosta vremena proveo meditirajući, i samim time sve je postalo lakše.

Da, zaista je moguće. To je zbog toga što smo postigli ostvarenje. Dok god ga ne postignemo, to nije moguće. Kada doživite prosvetljenje, nećete imati nijednu negativnu emociju već samo saosećanje i mudrost. Misli su samo to - misli, nema kačenja za njih i prosuđivanja: ovo je lepo, ovo je ružno, dobro ili loše. One ostaju samo misli, a isto se odnosi i na druge stvari.