Srpska pravoslavna crkva obeležava 21. septembra rođenje presvete Bogorodice, praznik koji se naziva i Mala Gospojina. Ovaj dan ubraja se u 36 velikih praznika u crkvenom kalendaru obeleženih crvenim slovom. Dar boga starima Joakimu i Ani nije bila samo ćerka u poznim godinama, već i Bogomajka - Marija je rođena u Nazaretu u porodici oca iz plemena Davida i oca iz roda Aronovog. Po ocu je, dakle, njeno poreklo carsko a po majci arhijerejsko.

Već u trećoj godini, Marija je odvedena u hram Jerusalemski, a od sedme je živela u atmosferi bogosluženja,uz molitvu, ručni rad i čitanje Svetog pisma. Sa 15 godina primila je blagu vest od arhanđela Gavrila da će roditi sina božijeg, a na četrdeseti dan po rođenju Hristovog odnela ga je u hram.

Trideset godina koje opisuju jevanđelja, Marija je provela u Nazaretu, a Isusa je pratila na putu do raspeća. Posle njegovog vaznesenja, živela je još 24 godine, lečila bolesne, pomagala sirotinji i udovicama. Prema predanju, kada je položena u grob, postala je nevidljiva. Najveći srpski srednjovekovni zadužbinar kralj Milutin posvetio je Bogorodičinim roditeljima crkvu u kompleksu studeničkog manastira.

Gospojinski post: duhovna priprema uoči praznika Uspenja Presvete Bogorodice...

Poznatija kao Kraljeva crkva izdvaja se izuzetnom lepotom živopisa. U ovom manastiru je i osnivač loze Nemanjića Stefan Nemanja Bogorodici posvetio crkvu koju narod naziva Majkom svih crkava u Srbiji. U narodu se ovaj praznik svečari i uz živopisne običaje, posebno posvećene rađanju.

Dobar je dan za održavanje svadbi i veridbi, pa ako planirate svadbu dobro je veridbu održati na današnji dan.

Neke porodice u svečanom ruhu iako ne slave i ne idu na slavu više dana provode u prazničnom raspoloženju posebno u krajevima gde se održavaju malogospojinski vašari. Veruje se da kada je o prazniku vedro da će nam se sunce smešiti i tokom jeseni, ali i zime.

Vreme između Velike i Male Gospojine zove se Međudnevice ili međugospojinci. U Hercegovini ove dane zovu i Nesnovica. Tada žene beru međudnevičke trave: kičicu, krlju (ricinus), hajdučku travu (mesečinu), papričicu ili bobicu, ugaslicu, konjski bosiljak, cvet od lipe, zreo rod od korova, drena, šipka, oskoruše, šljive i trna, drugi rod od jabuke (koje u jesen cvetaju) i malu zelenu lubenicu. Ovim travama leče se razne bolesti...

PageBreak

Narodni običaji

...Takođe se ostavljaju i međudnevička jaja od živine kao najbolja za upotrebu i rasad.

Po celoj Srbiji se održavaju vašari i narodni sabori. Jedan sa najdužom tradicijom je u Beogradu, kod ženskog manastira u Rakovici.

Jesenje svadbe počinjale su od Male Gospojine. U privrednom životu, Mala Gospojina je označavala vreme kada se počinjalo sa oranjem i setvom ozimnih useva. U to vreme, priređivane su i razne stočarske svečanosti.

Veruje se da bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima posebna lekovita svojstva, a da jaja iz toga perioda mogu cele godine ostati sveža pa se zato ostavljaju za nasad; pilići izleženi u ove dane biće dobre nosilje. Na Malu Gospojinu u mnogim našim naseljima održavaju se sabori, zavetine, preslave, molitve i litije. Mnoge porodice slave Malu Gospojinu kao svoju Krsnu slavu.

Mala Gospojina u Šumadiji smatra se velikim praznikom i slavom. Domaćini koji ne slave slavu, odlaze sa porodicom svečano obučeni na raznorazne i mnogobrojne sabore i vašare, koji se održavaju oko crkava, odnosno u crkvenim portama. Ovaj dan je dobar za održavanje svadbi i veridbi. U Glamočkom polju održava se veliki stočni vašar.

Uspenje Presvete Bogorodice: Velika Gospojina je praznik majki i dece...

Bjelopoljci ovaj dan slave kao dodatak glavnoj slavi, preslavljaju Gospojinu, tako da se sprema nešto skromnije posluženje za goste. Najveći vašari u Srbiji su u Negotinu i Šapcu, s tim što vašar u Negotinu ima vrlo dugu tradiciju. Preko 150. godina neprekidno, praznuje se Mala Gospojina, velelepnim narodnim saborom.

Ovaj sabor je jedinstven po mnogo čemu, a najpoznatije je tzv. "zauzimanje mesta". Odmah po Velikoj Gospojini seljaci iz Negotinske krajine doteraju kola i parkiraju ih na vašarištu. Nekad su to bila kola sa arnjevima, a danas su i kamp prikolice. U njima obično ostave nekog dedu ili babu da ih čuva, a oni sa čitavim porodicama dolaze par dana pred Gospojinu. Tu spavaju, hrane se, primaju goste i oblače se za „izlazak na vašar".

Mnogi brakovi su ugovoreni u ovoj najvećoj privremenoj i pokretnoj varoši u Srbiji. Ljudi iz ovog kraja, ma gde radili u Evropi, smatraju za obavezu da dođu i uzmu učešća na ovom vašaru.

Izvor: Lisa, Srbiju volimo