Sagovornica Sonja Višnjić Žižović najavljena mi je rečima: duh Istoka, srce, duša, umetnost... Dok se nalazim s njom zamišljam je kao neko lepršavo, nadrealno biće, krhke građe. U tom mom iščekivanju, dočekuje me jak stisak ruke i žena koja odiše svežinom zemlje, kiše i prirode. Spontana, obučena u zemljane boje i bez šminke, zrači energijom i sigurnošću. Prisutna je i deluje kao da bi mogla i mene i knjige, koje su joj u ruci, da ponese uz stepenice. Vitalnost i živost njenog bića upakovana je u vrlo ženstveno telo koje deluje kao da je u svakom trenutku spremno na pokret.

Suprug i ja vežbamo kineske terapeutske veštine Tai Či Čuan, Či Gong i I Čuan kod našeg učitelja Maria Topolšeka, koji je pomenute veštine početkom 70-ih godina doneo u bivšu Jugoslaviju, i držimo treninge ovih veština u okviru Holističkog centar Krug. Trudimo se da u životu primenimo osnovne principe ovih prelepih kineskih unutrašnjih veština pokretanja tela. Veština je postala neizostavan deo našeg života i verujem da nas je, poput vode, sistemski polako, pozitivno menjala... Ipak, učenje i usavršavanje se nastavljaju..."

Sonja Višnjić Žižović i Peđa Žižović pokrenuli su 2000. godine izdavačku kuću Kokoro koja nam donosi duh Istoka u formi knjiga koje našu čitalačku publiku uvode u svet filosofije, umetnosti, tradicije, istorije i kulture Japana, Kine i Indije. Ne čudi, stoga, što naziv Kokoro na japanskom znači: srce, duh, duša...

Miroslav Antić: Ako se ikada zaljubiš

U želji da nas upoznaju sa duhom, dušom i srcem dalekog Istoka, Sonja i Peđa su izdavačko putovanje započeli knjigom Suština ujedinjene energije Moriheja Uešibe, osnivača aikidoa. Kako Sonja objašnjava, kroz ljubav prema Istoku sve više je jačala i njihova ljubav prema našoj zemlji.

„Nas, ipak, zanimaju univerzalne vrednosti koje ne poznaju razlike i podele na Istok i Zapad. Nadam se da to i uspevamo da poručimo pravilnim izborom naslova i da čitaoci to prepoznaju". Svoje lično putovanje, koje ih je potom i dovelo do ideje o izdavačkoj kući Kokoro, započeli su zahvaljujući okinavljanskoj borilačkoj veštini koju je Sonjin suprug vežbao u periodu kada je ona završila japanski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Kako je na istom fakultetu i doktorirala, upravo je Sonja ta koja prevodi brojne knjige koje izdaju. Samim tim, neretko se desi da po pet puta pročita svaku knjigu.

PageBreak

Vera u uzvišene ideale i dela kao motiv

Sagovornica nam objašnjava da Kokoro teži tome da objavljuje knjige koje su u vezi sa Dalekim istokom (uglavnom u vezi sa Japanom) i koje promovišu univerzalne vrednosti - ljubav, razumevanje, trpeljivost, poštovanje, upornost, veru u dobro... Prošle godine Kokoro je napravio „mali izlet na zapad" i izdao knjigu „Hopi Indija­nci" Voltera Houa. Kaže nam da je svet Dalekog zapada posebno severnoameričkih Indijanaca) nažalost gotovo nestao i / ili se povukao pod čizmom rušilačke civilizacije Belog čoveka. „Ipak, verujem da u oba sveta ima i dobrog i lošeg i da nijedan nije posebno bolji od drugog."
Baš zbog toga, Sonja i Peđa objavljuju autore i dela koja pomažu ili ukazuju na potrebu prevazilaženja sukoba i razlika ne samo između Istoka i Zapada, već među ljudima uopšte.

„Trudimo se da to budu dela koja će kroz umetnost, filosofiju, slikarstvo, religiju, čitalačkoj publici približiti način razmišljanja i života istočnjačkih naroda, ali i koja ističu potrebu za vrlinama i negovanjem univerzalnih vrednosti... Zahvalni smo što možemo da se bavimo onim što volimo. Svesni smo da je to danas privilegija. Od početka smo se vodili idejom da nećemo praviti kompromise. Svaki naslov je odabran po ličnom afinitetu i iza njega stojimo. U proteklih 17 godina bilo je mnogo teškoća i imali smo dosta uspona i padova.

Predeo slikan čajem: Danijela Odabašić koristeći čajeve i svetlost stvara slike koje nastaju iz njenog unutrašnjeg bića

Ali, uvek bi život poslao ohrabrenje i podršku za sledeći korak. Mi funkcionišemo po potpuno drugačijem principu od od velikih izdavačkih kuća: nemamo ni toliko velika materijalna ulaganja, ali ni toliko velike materijalne zahteve i prohteve. Trudimo se da živimo skromno i ne razmišljamo mnogo o materijalnom delu posla. Tako nam se, recimo, više puta desilo da dobijemo idej­u za naslov, radimo mesecima na njemu, srećni dočekamo izlazak knjige iz štampe, a onda se samo našalimo: „Ova knjiga je super! Samo, da li će je neko i kupiti?" U tom smislu verujem da, ako je u početku dobro i iskreno postavljena namera i ideja onoga što želi da se radi, onda život i pošalje materijalnu podršku - potrudi se da tu ideju materijalizuje."

PageBreak

Od inovacije ka lepoti i nadahnuću

Upravo ih - kaže Sonja - vera da je danas, možda više nego ikada, potrebno govoriti i pisati o velikim, mudrim i vrlim ljudima, o uzvišenim idealima i delima, kao i o univerzalnim vrednostima ljubavi, poštovanja, herojstva i čestitosti, održava, motiviše i pomaže da istraju u onome što rade. „I sama imam potrebu da čitam knjige koje se ne bave prizemnošću, već nečim postojanijim, duševnijim i vredniji­m... Verujem da ima još dosta onih koji isto osećaju. Zbog toga, ako bar jedna knjiga koju smo objavili promeni jednog čoveka nabolje ili ga nadahne na nešto pozitivno i dobro, onda je misija uspela..."
I zaista, čitaoci su nadahnuti a reakcije publike pristižu mejlovima, preko Fejsbuka ili na oktobarskom Sajmu knjiga. Uglavnom su, kako kaže, pozitivne, i stvara se utisak da se dosta ljudi zanima za Daleki istok (posebno Japan), pa nam Sonja nabraja da među čitalačkom publikom možemo naći razne ljude: od vežbača raznih borilačkih veština, preko studenata japanskog jezika i budućih japanologa, pa sve do onih koji vole da pročitaju o čajnoj ceremoniji, japanskom vrtu, japanskoj maternjoj religiji - šintoizmu...

Sonja i Peđa se trude da to nadahnuće kod čitalaca održavaju, pa su tako u martu 2004. godine imali čast da (zajedno sa izdavačkom kućom Zlatni zmaj) dovedu u Beograd Masaru Emotoa, autora tada inovativne i revolucionarne knjige „Poruka voda". Dr Emoto je, nažalost, preminuo 2014. godine, ali je iza sebe ostavio lepo svedočanstvo o tome da je voda živa i da pamti. Prošle godine (tj. na Sajmu knjiga) ugostili su poznatog poljskog autora Marćina Bručkovskog, a nakon Sajma su održali promociju njegovog bestselera „Nesanica u Tokiju" - zabavnog, duhovitog i zanimljivog putopisnog romana koji se čita u jednom dahu.

Ljiljana Stijaković Singh: Indija bez stereotipa

Dovodeći, upoznajući se i čitajući sve ove intrigantne autore koji imaju mnogo da kažu, nimalo ne čudi Sonjina dirljiva rečenica:

Bitni su ljudi koji neguju ono što je univerzalno, dobro i lepo, a što je istovetno i na Istoku i na Zapadu: istu nežnost i toplinu osetim oko srca kada čujem da se poglavica Hopi Indijanaca zahvaljuje kukuruzu dok on raste, ili kada vidim da japanski monah ne želi da počne sa jelom dok brižno ne ukloni neku bubicu sa stola ili, pak, kada naš, nažalost pokojni, ava Justin Popović nije hteo da ide manastirskom stazicom jer se bojao da bi slučajno mogao da zgazi kolonu mrava koja se tu zadesila... "

Izvor: Lovesensa