Ako u najmračnijoj tamnici upalimo samo jednu sveću, onda sav mrak nestaje, bez obzira koliko je bio gust i težak. Samo jedan svetionik dovoljan je da brod vidi svoj pravac i samo jedan čovek da povede svet. Takav čovek ne niče često, niti svuda i prava je retkost upoznati ga i govoriti sa njim. Naši prostori su pored čestih nesreća i tragičnih sudbina, uvek bili plodno tle za ljude svetlog uma. Možda su baš zbog kolektivnog pomračenja svesti oni i birali da se rode ovde i svojom mišlju osvetle šta se osvetleti može. Koliko ih je bilo, teško je nabrojati, ali bitno je reći da svet ne bi bio ovakav kakav sada jeste, da njih nije bilo. Toliko o njihovoj važnosti. Oni koji žive sada i rade za budućnost često su neprimećeni od aktuelne javnosti, kao što su možda bili i njihovi uzori iz prošlih vremena. Vreme ipak nikome ne ostaje dužno, a pogotovo ne njima, svetionicima čovečanstva. Pre ili kasnije, svakom će biti odmereno onoliko koliko je zaslužio.

Gospodin Velimir Abramović, istinski naučnik i j evropskoj metafizici, nauci, a možda čak i eksperimentalnoj fizici. Kako neko od diplome FDU-a iz filmske režije dođe do teorijskog objašnjavanja vremena, ili od teorije kulture i filozofije do eksperimentalne fizike, teorije relativiteta i tumačenja Teslinih pronalazaka, može biti jasno samo onome ko u sebi ima renesansni duh i um. U slučaju porodice Abramović, renesansni duh je izgleda njihov zaštitnik. Čuvena svetska umetnica performansa, Marina Abramović je Velimirova rođena sestra.

„Ispričaću vam najvažniji trenutak u njenom životu", kaže Velimir. „Prelazak noćnog mora (Nightsea crossing) je Marinin i Ulayev performans izveden u Amsterdamu 1983. godine sa australijskim Aboridžinima i tibetanskim lamama, tulkuima. Tulkui nisu ljudski subjekti, nego kosmički kanali, energije inkarnirane na zemlji da ispune određenu svrhu. Do tada se Marina bezuspešno borila sa svojom prošlošću, beogradskom nostalgijom, figurativnim slikarstvom, komunizmom roditelja, klasičnom estetikom i prevelikim nosem, smislom umetnosti, nepoznatim razlozima sopstvene egzistencije... I onda su je, posle performansa, Tibetanci pozvali u Indiju.

Dalaj Lama: Dar života...

Nisu joj rekli gde da dođe, samo da dođe. Otišla je i lutala tri dana i noći Madrasom, i kada je na ulici zastala ispred yogina, koji je prolazio, ovaj joj je pogledao dlan, i poslao je u Simlu, u budistički manastir na obroncima Himalaja. Prvi lama koga je susrela, rekao joj je „Rinpoče vas očekuje." Bio je to veoma stari Rinpoče, još živi učitelj Dalai Lame u detinjstvu, koji je vladao moćnom drevnom veštinom brisanja karme. Ušla je u ćeliju, Lama je podigao glavu... i dalje se ničega ne seća, osim da je od njega izašla kao neko ko više ne razmišlja, ne želi i ne čeka, nego zna, može i čini. Od tada moja sestra nije više ista Marina."

Velja, kako ga prijatelji zovu, profesor je po pozivu na Univerzitetu u Padovi, Visokoj školi za arhitekturu Bauhaus u Dessau, Odseku za istoriju i teoriju pozorišta Univerziteta u Giessenu i Visokoj državnoj školi vizuelnih umetnosti Rijksacademie u Amsterdamu. Dugo vremena bio je profesor i na našim univerzitetima, ali se pre nekog vremena povukao iz profesorskog poziva i u potpunosti posvetio proučavanju vremena i Teslinih pronalazaka.

Njegova bibliografija radova do 1998. godine obuhvata 175 naslova koji se bave problemima umetnosti, filma i televizije, a u toku 2002. formuliše osnovu svojih filozofskih pogleda na stvarnost i logički i metodološki zasniva Ontologiju vremena kao novu granu evropske metafizike koja Vreme postavlja za Biće (sveta). Radovi su mu objavljeni na engleskom, ruskom, španskom i italijanskom jeziku u vodećim međunarodnim časopisima „Scienca e Storia" (Milano), „New Energy Technologies" (Moskva), „Delfis", kao i knjigama „Artist Body" (Milano) i „Umetnost naše epohe" (Centar za modernu umetnost Santiago de Compostela).

PageBreak

Vremeplov je moguć

Velimir Abramović ne razmišlja o globalnom zagrevanju, miru u svetu, krizama, i ostalim pošastima ove planete. On je odmah prešao na suštinu svega.

„Vreme je naša muka i nepoznanica i samo pravilnim razumevanjem vremena i njegovom kontrolom, mi možemo rešiti sve naše probleme."

I to je tako jasno kada čujete iz njegovih usta. Zašto onda svi ne usmerimo snage u tom pravcu i rešimo krucijalni problem svih vremena: vreme? Zato što to nije misija za sve, već samo za odabrane. Samo oni koji su naštelovani prema kosmičkom časovniku mogu odgonetnuti tajnu ljudskog časovnika. Možda neka nova vrsta čoveka, možda opet samo jedan običan Srbin, možda homo luminous. Velja Abramović ima reč.

Vi ste se upravo vratili iz Španije gde ste radili na knjizi „Osnovi nauke o vremenu", koja pripada novoj grani metafizike - ontologiji vremena. Kako ste pisali tu knjigu, da li ste je prilagodili čitaocima koji ne vladaju metafizikom, ili će ona biti štivo samo za ljubitelje te oblasti? Koja bi bila osnovna poruka knjige?

Trudim se da ono što napišem bude svakome jasno i osnovna poruka bi zapravo bila da je moguće da nauka kontroliše vreme, odnosno da je moguća kontrola vremena u biološkim i fizičkim procesima. Drugim rečima, vremeplov je jedna dostižna aparatura. Samo mi ne znamo šta je vreme, pa ne znamo sa čime radimo. Moramo prvo filozofski da shvatimo vreme da bismo uopšte pristupili tehnici i tehnologiji.

Ozon - nevidljivi iscelitelj...

Dakle vi verujete da je moguće napraviti vremeplov? Da li ste potvrdu za tu ideju našli, možda u Teslinim radovima i eksperimentima?

Da, njegova tehnologija praktično je vremenska tehnologija, pošto je on radio sa nehercijanskim talasima. Nehercijanski talasi imaju trenutni prenos, na bilo koju udaljenost. Vrlo jednostavna tehnika je u pitanju. On emituje onu talasnu dužinu koja je identična distanci na koju se taj talas prenosi. Znači, ako treba da prenesemo talas na dvadeset ili trideset kilometara, emitovaćemu tu talasnu dužinu. Uspostavićemo stojeće polje, a onda će nam taj talas u stvari služiti kao noseći za promenu frekvence i tako je Tesla, stojećim talasima, prenosio energiju na način koji drugi nisu razumeli.

Ovo o čemu sada govorimo leži u velikim dubinama nauke. Kako ste od filmske i TV režije došli baš u oblasti fizike, Teslinih istraživanja i izučavanja vremena?

Oduvek me je to zanimalo. Pa, film je pre svega vremenska umetnost. To je i režija takođe. Šta radi reditelj? On, u suštini, manipuliše vremenom, u montaži, u toku snimanja. Uglovi kamere imaju direktne veze sa temporalnim osobinama u radu našeg mozga. Cela naša vizuelna civilizacija koja je počela sa filmom, 1895. godine, u stvari je civilizacija koja se, u suštini, bavi osobinama vremena. Mada mi ne znamo šta je vreme. Prirodne nauke nam to još uvek nisu rekle, filozofija nam to nije rekla, religija nam to ne govori.

Prema mnogim mišljenjima mi sada živimo na kraju vremena. Majanska proročanstva tvrde da dolazi kraj vremena kakvo poznajemo, a američki filozof Terrence McKenna, osnivač teorije noviteta prema kojoj se vreme ubrzava i cikličnog je karaktera, tvrdi da su Maje bile u pravu i da mi polako ulazimo u stanje singulariteta. Stanje singulariteta bi se moglo objasniti kao istovremeno postojanje u svim tačkama prostora i vremena. Šta vi mislite o tome? Da li oni u stvari govore o promeni naše percepcije vremena?

Mislim da se promene prostora i materije pripisuju vremenu. Prosto, vreme nema nikakav tok, jer da ima tok, ono bi se kretalo, kada bi se kretalo imalo bi brzinu, i pošto ne znamo brzinu vremena mi nijedan proces ne bismo mogli da izmerimo, niti bi i jedan naš sat mogao da radi. Mi mislimo da vreme ima tok, ali to je jedan prirodni zakon i to fundamentalni zakon fizike koji govori o menjanju prostora i materije u večnoj sadašnjosti. U današnjoj nauci brka se materija, jezik i sam nivo zakona fizike.

PageBreak

Treba objaviti kompletan Teslin arhiv

Na primer, imate zakon gravitacije, pa ga napišete na tabli i to je matematika, zatim vidite planete koje se kreću oko Sunca i to je materijalni nivo dejstva tog zakona, ali ni jedno ni drugo nije zakon. Sam zakon nije u jeziku, niti ga je moguće izraziti. On je zapravo ono što smo mi iz nauke izbacili, a to je duhovna supstanca.

5 energetskih metoda za isceljivanje...

Mi smo iz nauke izbacili duh, pa više ne znamo šta su prirodni zakoni. Osim toga, u enciklopedijama ćete pročitati da je vreme fizička veličina koja se ne definiše. Izbacite vreme iz fizike i nemate više fiziku. Ako izbacite tačku iz geometrije, nemate više geometriju. Po mom mišljenju, fizičko vreme je sadašnjost, geometrijsko vreme je tačka, a nula je aritmetički model vremena. Nula, tačka i sadašnjost je sve jedno isto.

Vi ste osnovali i „Institut za istraživanje vremena". Koja bi bila osnovna misija instituta i da li ćete se baviti i eksperimentalnim radom u svrhu izučavanja vremena?

Postoji jedan krug ljudi u Srbiji koji se ozbiljno bavi izučavanjem vremena i u tu svrhu će biti otvorena i privatna laboratorija. Teorija je u redu, ali ako nije u sprezi sa praksom, odnosno ako se ne može preslikati na realnost i promeniti je, onda sve pada u vodu. Tesla je i u ovom slučaju ogromna inspiracija za eksperimentalni rad, jer je on na tehničkom nivou rešio sve, samo to još nije shvaćeno. On je rešio kompletnu tehniku kontrole vremena i ukazao na tehnologiju te kontrole, počevši sa patentom daljinskog upravljanja 1898.

Drže vas za jednog od najvatrenijih zagovornika Teslinog lika i dela. Kakvo je Vaše mišljenje o načinu na koji se tretira njegova zaostavština? Da li se ona koristi za dobrobit i korist čovečanstva, ili se na nju zaboravlja, ili se možda čak i zloupotrebljava?

Pa ima i zloupotrebljavanja, ali ono što je najvažnije je to što nije objavljenja Teslina kompletna arhiva. Hronološki je trebalo objaviti Teslinu arhivu, bez ikakvog komentara.

Dakle, bez komentarisanja akademika Marinčića, jer vi ne znate šta je rekao Tesla, a to što je on rekao i zbunjuje. Englezi su štampali kompletnog Njutna, bez ikakvog komentara. Dve hiljade stranica Njutn piše protiv Svetog trojstva, pisao je alhemiju, teologiju i sve su oni to objavili bez savremenog komentara nekog Engleza koji bi se pravio pametniji od Njutna. Kod nas se stide Teslinih, po njihovom mišljenju, ludih izjava, kao recimo da unutar Venere postoji civilizacija. Samo da se objavi tih 60 000 strana, pa to bi sve biblioteke u svetu kupile, odmah, u pretplati. Teslin arhiv, pa ko to ne bi kupio. Ali kod nas je situacija takva da je Teslin muzej potpuno zatvoren iz razloga što naplaćuju 50 eura po fotografiji. Tako da siromašni ljubitelji koji pišu o Tesli, moraju platiti 50 eura po fotografiji. Zamislite to.

Šta je Tesla mislio o vremenu? Postoje li neki njegovi teorijski radovi na tu temu koje biste mogli iskoristiti?

On se direktno o vremenu nije izjašnjavao, ali postoje njegovi radovi o etru, gde je razrađeno kako se materija stvara i rastvara u etru pomoću levog i desnog spina. Tu se radi o cikličnom vremenu, tj. vorteksu vremena koji može da ima dva smera. Na osnovu takvih podataka može se rekonstruisati njegovo poimanje vremena. U svemu što je radio, Tesla je prvo izračunavao ekvivalencije, a to je osnova istovremenosti. Rezultati njegovih izračunavanja jesu brojevi čija je priroda isključivo temporalna. Referentna vremena navodio je samo u patentnim prijavama, da bi ga drugi ljudi razumeli. Imao je potpuno shvatanje vremena u glavi i direktno ga je primenjivao u svom radu. Kad pogledate, matematika koju je koristio zapanjujuće je jednostavna, a rezultati su neverovatni.

Zato bi imperativ današnje nauke trebalo da bude rešavanje problema vremena. Vreme teorijski izjednačeno sa beskonačnošću više nije apstraktan pojam, jer time dobija supstancijalnost i fizičku interpretaciju. Vreme je u stvari beskonačnost, svakodnevno fizički data u ljudskom iskustvu kao sadašnjost.