Svaki čovek na svetu želi da ostvari svoj puni potencijal. Postoji li formula za to?

„Superčovek razume ritmove ciklusa života i smrti. Svako od nas ima superčoveka u sebi. Taj superčovek nema stanje, probleme, težnje. On živi, raduje se, srećan je. On stvara i štiti svoju kuću, ali ne uništava porodicu ptica koje su naseljene u blizni. Šta bi takav čovek rekao o nama? Kako bi video ovo destruktivno iracionalno biće koje ubeđuje sebe da radi sve iz dobra, a uspeo je da uništi 90 odsto životinja ove planete?

Da li bi istorija učila ljude tog vremena o Homo erectus-u, Homo sapiens-u, i da li bi najispravniji naziv za nas bio homo destructor?

Pročitajte još:

NPL metodama do životne suštine: Vreme je da počnete da živite život

Umetnost bezuslovnog slušanja: šta se dešava kada smo sami

Kako da prepoznate emocije koje su u telu zarobljene tenzijom i da ublažite bol (NLP vežba)

Da li ste spremni da napravimo supersvet? Hajde da počnemo tako što ćemo promeniti misli”, poručuje nam Srđan Zirojević, koji se bavio performansama i rehabilitacijom profesionalnih sportista više od 15 godina. Istraživačka radoznalost dovela ga je do dragocenih saznanja iz različitih oblasti (psihologija, epigenetika, psihoneuroimunologija, biofizika), koje su mu pomogle da zaokruži priču o tajnama uma i tela i brojnim formulama za ispoljavanje njihovog punog potencijala. Fasciniran ovim mogućnostima, poželeo je da formalno obrazovanje nastavi u oblasti neuronauke, okupacione terapije, a sada i psihologije. Njegovu priču na društvenim mrežama prati preko 17.000 ljudi (IG @srdjan_zirojevic), a svoje znanje deli sa polaznicima brojnih kurseva i radionica.

Na svojim radionicama često pominješ povezanost misli, emocija i zdravstvenih tegoba. Možeš li nam detaljnije objasniti o čemu se radi?

U toku dana imamo i do 80 000 različitih misli, a većina njih ista je kao prethodnog dana. Naša jedna nervna ćelija je spojena sa 40 000 drugih i one međusobno u milisekundama razmenjuju informacije u odnosu na različite akcije koje pravimo u životu. Kada god se stvori misao, u našem mozgu se električim impulsom spoje dva neurona. To sitno spajanje pravi čitav niz biohemijskih reakcija u telu. Kada pomislimo istu misao od juče, veze postaju još jače i sve teže će biti napraviti promenu. Kada napravite novu misao i vi se menjate, neurološki i hemijskiPonavljate li tu novu misao svakoga dana, vi ćete se menjati i genetski. Emocije su most između misli i tela, jer ćelije u našem telu reaguju u odnosu na dve stvari, na okolinu i misli.

Tada se određena emocija putem neuropeotida spaja sa vašim ćelijama i vi imate fizički dokaz onoga kako se osećate. Zašto je ovo bitno? Pa, zamislite da vaše telo konstantno pravi najlepše moguće blokove gradivnog materijala, ta kuća bi bila snažna i stabilna. Koža bi vam bila sjajna, bili biste puni energije, jer kada ste vi u homoestazi i balansu, vaše telo pravi najlepše moguće proteine.

A ako ste u stanju stresa (jedna misao može da ga napravi), vaše telo svu energiju preusmerava na odbranu, krv juri ka periferiji i odjednom vi više nemate energije da proizvodite sav taj fini i snažni materijal. Fabrike su preusmerile energiju na odbranu od potencijalne životne opasnosti. Kada se to desi, u tim momentima, minutima, satima, danima, mesecima, a kod nekih i godinama, telo prozivodi najlošiji gradivni materijal. Osoba je stalno u sistemu preživljavanja.

Dokle god čovek priča o svom nesrećnom stanju, njegovo telo ga svaki izgovoreni put fizički proživljava, jer prati instrukcije. Izoštravaju se čula, srce počinje ubrzano da radi, krvni pritisak raste, vi ste se upravo prebacili u borbeni mod. U tom modu sva energija je usmerena na preživljavanje. Izgradnja i obnova su zaboravljeni i telo u tim trenucima proizvodi najlošije protein, jer su oni „jeftini za prozivodnju”, nije mu potrebna ekstremna količina energije za obnovu, već za preživljavanje. Produžite ovo stanje kroz mesece i godine i put ka genetskim bolestima je širom otvoren.

Koje korake preporučuješ ljudima za ostvarenje svojih ciljeva?

Čovek često zadaje sebi ciljeve u odnosu na to kako ga okolina usmeri. Međutim, takva vrsta ciljeva ima i posledicu, pojedinac mora da se upoređuje konstantno sa drugima. Za neke je to u redu, jer su njihovi sistemi sposobni da se adaptiraju na različite fluktuacije, ali za većinu to je teško i vodi ih u tugu, anksioznost, depresiju, bolest. Džordan Piterson je u svojoj knjizi „12 pravila za život” napisao: „Čovek bi uvek trebalo da se upoređuje sa sobom od juče, a ne sa drugima”.

I to je prvi korak u ostvarenju cilja. Drugi korak je da ljudi zaborave na cilj, jer cilj ne definiše uspešnost, cilj je pravac. Čim postavimo pravac, moramo da ga zaboravimo i usmerimo svu pažnju na sistem koji će nam omogućiti da dobijemo željeni ishod. Svaki olimpijac želi da osvoji zlato na olimpijskim igrama, ali to što svi imaju isti cilj ne znači da će ga svi i ostvariti. Dakle, ciljevi ne definišu uspešnost. Cilj ostvaruje, a nekada i premaši, isključivo onaj koji ima bolji sistem i koji je u stanju da ga sporovodi konstantno i svakodnevno istom rešenošću.

PageBreak

DA LI JE MOGUĆE POSTATI SUPERČOVEK: Srđan Zirojević vam preporučuje korake za ostvarenje ciljeva
Foto: Shutterstock supercovek-srdan-zirojevic-koraci-ostvarenje-ciljeva

Kako pobediti svoje loše navike i postati čovek kakav želimo da budemo?

Rad sa navikama je dosta specifičan. U odnosu na različite autore, postoji nekoliko mehanizama same navike, a to su: signal, žudnja, odgovor i nagrada. Za svaki od ovih mehanizama postoji jedinstveni sistem detekcije i promene same navike. Prvi korak bi trebalo da bude da detektujete lošu naviku. Da primetite u kojim situacijama ideja o toj navici prerasta u nesnošljivu žudnju i da to pratite nekoliko dana.

Nakon toga, vreme je za akciju, vreme da javno učinite tu naviku neatraktivnom, da izgovorite sami sebi šta je ta navika i gde vas vodi. Na primer, ako neko želi da se odvikne od nikotina, samo je potrebno da razume šta nikotin radi njegovom telu, počevši od malih organela na plućima koje, svaki put kada udahnemo nikotin, bivaju nokautirane, a pluća gube svoje površinske čistače. Kada osvestimo to, biće lakše odvojiti se od žudnje.

Kada god se pojavi žudnja za cigaretom, treba je utoliti kockom crne čokolade, ali prave, potrudite se da uzmete najkvalitetniju crnu čokoladu. Na ovaj način, na duže staze ćete od loše navike napraviti dobru i uvrstiti je u svoj život. Kao što je rečenica: „Ja moram da uzmem cigaretu” sada deo navike, tako bi rečenica: „Otkad sam prestao da korstim cigarete, postao sam mnogo efikasniji u pisanju” takođe mogla da postane navika. Mehanizmi ostavljanja štetnih i usvajanja korisnih navika lako su objašnjivi.

Neuroplastičnost predstavlja sposobnost mozga da menja svoju strukturu. Uklanjanje određenih neuronskih mreža, obrazaca i stvaranje novih. U mozgu taj proces može da se dogodi za nekoliko sekundi. Ta promena može da se desi u odnosu na proces misli, ponašanja. Učenjem novih stvari i sticanjem novih iskustava mozak se menja. Dakle, sve što treba da uradimo je da danas kreiramo drugačije misli, drugačije izbore i mozak se menja. Ako ponovimo to nekoliko desetina puta, naš mozak više nije isti.

Neurogeneza je još jedan zanimljivi koncept. To je sposobnost mozga da napravi nove neurone. Ova dva procesa su za svakog čoveka koji želi da bude vlasnik svog života izuzetno bitna, trebalo bi primeniti nutiritivne strategije i različite životne rutine kako bi iskoristili najbolje od ovih fantastičnih sposobnosti našeg mozga. Fascinantno je da smo mi jedini istinski kontrolori ovih procesa, ako naučimo da posmatramo sebe i da reagujemo u skladu sa tim.

Koji su tvoji uzori iz kojih crpiš inspiraciju i znanje?

Zaljubljen sam u stoicizam, tj. u njegove pojedine delove. Istorija je prepuna lekcija, rado čitam istorijske knjige koje su pisali pobednici, pokušavam da pronađem i one druge koje su protiv pobednika i izvlačim pouku. Obožavam da analiziram život, ljude, razgovore, svaki je susret i svaki sagovornik važan.

Moram da kažem da sam sam sebi najveća inspiracija i želim da tako i ostane, jer sa sobom živim svaki dan i ne bi bilo fer da mi inspiracija bude bilo ko drugi osim rada na čoveku koji težim da postanem.

Znanje crpim iz različitih izvora, religija, filozofija, nauke. Čitam puno i pokušavam da razumem misli drugih velikih ljudi. Ne mogu da kažem da sam uvek dorastao tome, ali se trudim. Veliki broj informacija koje dobijam su zasnovane na razmeni informacija sa ljudima širom sveta koji imaju slična interesovanja i koji teže eksperimentisanju na sebi (što ne predlažem nikome). Svim čitaocima mogu da preporučim tri knjige: „Ime vetra” Patrika Rotfusa – ova knjiga otvara maštu i uči nas da je vreme da ponovo budemo deca i maštamo; „12 pravila za život” autora Džordana Pitersona – dovoljno je reći da je njegovo prvo pravilo „Ispravi se”. Promena posturalnog položaja nije dobra samo iz filozofskih načela koja je naveo Džordan, već su kontrola i održavanje dobrog posturalnog položaja izuzetno bitni za naše psihofizičko funkcionisanje. Jedan primer bi bio da čovek koji ceo dan sedi u 90 odsto slučajeva ima problem sa gastrointestinalnim traktom. I na kraju, tu je knjiga „Placebo ste Vi” Džoa Dispence – njegova učenja su mi pomogla da promenim svoj život i podstakla da krenem u dalja istraživanja.

Malo mi je trebalo da se zaljubim u skriveni svet ljudskog mozga i načina na koji on pokušava da nas zašiti, pa kao svaki previše zaštitnički roditelj na kraju svom detetu napravi kontrauslugu i ono postane nemoćno i zavisno od slučajnosti. Toliko su značajne ove oblasti i toliko se budućnosti krije u njima.

Izvor: Sensa