Puštanje je plodonosna praznina izmedju sjetve i nicanja. To je oslobadjanje vremena i prostora za misteriju postanja. To je uzmicanje pred kreativnim damarom života u koji je samo priroda potpuno upućena. To je poštovanje tajne koju zna svako sjeme ikada bačeno u zemlju. To je otvaranje prostora za stvaralačku maticu života koja uvijek iznova, savršeno i nepogrešivo, izvodi ptičicu iz jajeta i biljčicu iz sjemena. Puštanje je duboko poklanjanje pred jednostavnošću života koji jeste, kome ne treba naša kontrola da bude. Puštanje je ljekovito oslobadjanje od kontrole, suštinskog odmaganja koje se lažno predstavlja kao pomaganje.

Kada kontrolišemo druge ljude, procese, dogadjaje ... mi zapravo ne poštujemo niti njih niti osnovne principe života. Nikome ne pada na pamet da savjetuje more kako da talasa, sunce kako da grije, kišu kako da pada ... Zašto onda trošimo neizmjerno izobilje energije na kontrolisanje partnera, prijatelja, kolega na poslu... Zašto ulažemo natčovječanske napore u svoje projekcije, planove, želje... ne osluškujući neumitni damar života koji ne podržava nužno sve naše zamisli i namjere.

Kontrola je mit koji kaže da je čovjek moćniji od prirode. Puštanje je mudrost koja zna da je čovjek najmoćniji kada je najpuniji poštovanja prema životu i kada mu ostavlja prazan prostor za djelanje.

PageBreak

Dostizanje dubokog spokoja

Puštanje je dopuštanje praznine. Puštanje je povjerenje da će svaka naša započeta rečenica biti dopisana na najbolji način, da će svaka naša postavljena namjera biti prirodno podržana tokovima života, čak i onda, ili naročito onda kada ti tokovi ne idu u projektovanom smjeru. Zato, puštanje nije čin slabosti i nemoći. Puštanje je prirodna stanka koja spontano nastaje kada uradimo sve što je bilo u našoj moći...

Puštanje je čin vrhunske kreativnosti. Kada puštamo, sklanjamo se s puta nepredvidivosti života. Kada puštamo otvaramo vrata za najneobičnije dogadjaje i najpovoljnije preokrete. Kada puštamo, upuštamo se u najuzbudljivije avanture, ulazimo u čarobnu zonu u kojoj je sve dopušteno, u kojoj je sve moguće!

Ima nešto duboko oslobadjajuće u samom činu puštanja. U samoj srži puštanja stanuje duboki mir, spokoj kakav ne donosi nijedno pregnuće, nijedno lično postignuće, ma kako veliko i značajno bilo. U srcu puštanja stanuje svijest da nismo sami, da nismo stvoreni da bez ičije pomoći teglimo svoje breme, da smo životom poduprti i podržani...

Zato, inspirisani andjelom marta, puštanjem dopustimo životu da se razmahne u svojoj kreativnosti i pustimo ga da nas podrži u svemu što smo namjerili...

Snežana Radusinović je facilitatorka Igre transformacije. Više informacija o Igri transformacije možete naći na adresi www.transformisi.me.