Autoritativni vaspitni stil roditelja – podrazumeva afektivnu vezanost između roditelja i deteta koju odlikuju prihvatanje i racionalna kontrola. Ukoliko dete od prvih dana svog života, a naročito u prvih 5 godina, razvije osećaj da je voljeno, prihvaćeno i zaštićeno od strane značajnih odraslih, to će u daljem razvoju značajno uticati na formiranje rezilijentnosti.

Sigurna baza i poverenje – u vezi su sa afektivnom vezanošću, i podrazumevaju da dete svoje okruženje doživljava kao komforno, stabilno i sigurno. Tako se razvija i poverenje u sebe i svet oko sebe. Ukoliko se okruženje (uključujući i ono najbliže – porodicu) doživljava kao opasno, neprijateljski naklonjeno i nepouzdano mesto, to će umanjiti šanse za razvoj rezilijentnosti.

Moralnost, savesnost i empatija – značajan su regulatorni mehanizam koji dete/adolescenta štiti od izlaganja rizicima i izazovima koji su potencijalno ugrožavajući po njega i/ili okolinu. Utiču na to da dete bude osetljivo na patnju drugih. U skladu sa tim, kada odrastu često biraju zanimanja kroz koja pomažu drugima.

Samopouzdanje – podrazumeva da dete formira pozitivnu sliku o sebi kako kroz uspehe i pohvale u obavljanju svakodnevnih zadataka (u kući, u školi, na treningu…), tako i kroz interakcije sa odraslima i vršnjacima. Što je dete bolje prihvaćeno od strane prosocijalnog okruženja, veća je šansa da će se na funkcionalan način suočavati sa problemima.

Svrha i orijentacija ka ciljevima – iza ove karakteristike se, zapravo, krije optimizam. Dete je sposobno da uviđa svoje kvalitete i potencijale, i veruje da može da postiže uspehe, kao i da prevaziđe probleme na koje nailazi tokom odrastanja. Primer je dete koje, iako raste u siromaštvu sa ocem alkoholičarem, veruje u sebe, bori se i trudi da postane uspešan fudbaler.

Inicijativa i odgovornost – dete samo potencira određene aktivnosti, donosi adekvatne odluke i preuzima odgovornost za svoje postupke. To, naravno, podrazumeva i da stoji iza svojih grešaka kada do njih dođe. Veruje da je sposobno da utiče na svoj život. Neka istraživanja su pokazala da značajnu ulogu u razvoju ove karakteristike imaju briga i staranje o mlađim siblinzima.

PageBreak

Samokontrola – dobra regulacija impulsa i visok prag tolerancije na frustraciju pozitivno se odražavaju i na dobru kontrolu nad sopstvenim emocijama i ponašanjem. Samim tim, i nošenje sa stresom je adekvatnije u odnosu na osobe koje nemaju ovu osobinu.

Kritička svest – odnosi se na to da dete/adolescent ima realističan uvid u sebe i svet oko sebe. S jedne strane, prepoznaje negativne efekte stresa, a s druge strane svoje potencijale za preduzimanje aktivnosti koje pomažu u prevladavanju stresa. Takođe, postoji i svest o odgovornostima drugih ljudi na koje se ne može uticati. Dete/adolescent uviđa da problem nije nužno u njemu – primer je dete koje nakon razvoda svojih roditelja shvata da je to problem između odraslih i da ono nije ni koji način doprinelo tome.

Autonomija – podrazumeva da dete ima snažan osećaj identiteta (svoje ,,ja’’) i da je otporno na internalizaciju negativnih poruka koje dobija o sebi iz okruženja – na primer, ne dotiče ga ismevanje od strane određene grupe vršnjaka zato što nema skupe patike ili ima polovne knjige.

Asertivnost – osobina koja pomaže detetu/adolescentu da bolje razume sebe i svoje potrebe, kao i da ih ostvaruje ne ugrožavajući druge.

Socijalne veštine – veliki broj svakodnevnih konflikata koji izazivaju stres proističe iz nesporazuma sa roditeljima, vršnjacima, autoritetima, partnerom. Socijalne veštine umanjuju šanse za javljanje nesporazuma. Na primer, sprečiće to da se dete oseća loše u vršnjačkoj grupi ukoliko bude znalo da kaže i pokaže šta je ono što ga povređuje.

Veštine rešavanja problema – rezilijentne osobe imaju veštinu da probleme rešavaju korak po korak: prvo da identifikuju problem, zatim i moguća rešenja, onda da odaberu najbolje i najrealističnije, i na kraju da to i testiraju u praksi.
Inteligencija – rezilijentnu decu/adolescente uglavnom odlikuje viši koeficijent inteligencije i nivo intelektualnih sposobnosti u odnosu na nerezilijentne vršnjake.

Kreativnost i humor – u stresnim situacijama, značajan su faktor za umanjenje emocionalnog bola. Pomažu da se realnost posmatra iz više uglova. Takođe su bitna tačka i za prihvaćenost od strane okruženja.
Rezilijentnost ne mora da podrazumeva da u svakom trenutku tokom života postoje sve navedene karakteristike. Neke će vremenom jačati, neke će slabiti. Međutim, što ih je više, rezilijentnost će biti čvršća. Bitno je znati da rezilijentnost ne podrazumeva odsustvo negativnih emocija. I one su svakako prirodne i očekivane u određenim trenucima. Rezilijentnost podrazumeva to da se one prevazilaze na funkcionalan način i da se ne odražavaju negativno na svakodnevni život na duži vremenski period.

Izvor: Vaš Psiholog