Ljudi su pojedinačno originalni, energetski, misaono-emocionalno-duhovno samousavršavajući organizmi, usklađeni s kosmičkim ciklusima, ritmovima i učestalostima vibracija. Njihovi odnosi i vrste veza ponajviše zavise od misli, odnosno, od mislima uslovljenih emocija i ponašanja. Uostalom, misli stvaraju kosmos. Njihova moć proističe iz informacija koje sadrže, odnosno one ih čine i one presudno utiču na stepen bliskosti među ljudima, na uspostavljene odnose, pa stoga i na ispoljavanje i očuvanje ljubavi.

Najvažnije je da se shvati da je ljudski um deo kosmičke sveprožimajuće "umne energije". Čak su i Maje bile ubeđene u to da kosmos ima određene "namere" i da se iz središta univerzuma upravlja svim tokovima vidljivog sveta. Tako piše i Diter Brers, čuveni nemački biofizičar. Stoga nije čudno što se u religijama pominje dosluh sa "šaptačima misli" i anđelom čuvarem. Ko spozna svog anđela neće pogrešiti u izboru životnog puta i saputnika. Međutim, izbor životnih saputnika najviše zavisi od izgovorenih i prećutanih reči, koje ishode iz misli i podstiču emocije. Kada neko želi da ostvari vezu, najbolje je da pomisli šta bi ljubav u toj situaciji odlučila i šta bi rekla istina.

U ime ljubavi nastaju prijatna raspoloženja sa emocijama kao što su sreća, opuštenost, radost, užitak, ushićenost i znatiželja, ali se emocije pune ljubavi rađaju tek onda kada dostupne informacije dovoljno povećaju verovatnoću dostizanja cilja, u odnosu na iščekivanja. Izborom pozitivnih misli, zasnovanih na ljubavi, izaziva se zakonitost da se pozitivna energija upućuje voljenom biću i istovremeno istom energijom oblaže i štiti sopstveno biće, čak i ostala najmilija i najsrodnija bića. Uostalom, misli i emocije su samo oblici posebne vrste energije.

PageBreak

Kako očuvati ljubav

Kako je osnovni cilj ljudske duše samousavršavanje u školi života, jasno je da čovek može pasti na ispitu iz jedina dva predmeta - istina i ljubav. Od stečenog i usvojenog znanja zavise svi odnosi među ljudima, te i način biranja voljene osobe. Ljudski rod je i inače skup nepopravljenih ponavljača, koji u svakom novom pokušaju da se osveste imaju sve veća iskušenja i teže zadatke, u sve opasnijim samostvorenim uslovima. Ispiti se mogu položiti samo u slučaju samospoznaje sopstvenog dara i razumevanja zadatka. Treba da se ispuni životna uloga i doprinese društvenom samoosvešćivanju.

Mnogi na ispitu ljubavi padaju samo zato što ne shvataju šta su samoljublje, otuđenost i sebičnost. Iako biraju misli i reči i veruju da pozitivno misle, zaboravljaju da su ćelija porodice, naroda, civilizacija, ljudskog roda, svemira. Tako otuđeni, postaju sebične, samozadovoljne, "maligne" ćelije. Ljubav podrazumeva samosvest o pripadnosti i nastojanje da se istinski voli, zasnovano na čistoj istini u emocionalno inteligentnoj ljubavi. Jasno je da željenu bliskost polova omogućavaju ljubav i istina uslovljeni uspostavljenim odnosom i sveprožimajućim emocijama. Uostalom, emocije zavise od misli, koje prožimaju želje, volju, veru, namere i načine ostvarivanja životnih ciljeva.

Prema teoriji Pavela Simonova, emocije zavise od informacija, a čovek od informisanosti, budući da automatski reaguje na informacije bile one istinite ili lažne. Saglasno tome, emocije nastaju u nedostatku informacija. Informisan čovek ne pokazuje emocije kao što su odbojnost, strah, gnev, niti ispoljava radost, hrabrost ili zainteresovanost, jer on zna. Znanje ga čuva od uzbuđenja. Kad se mozak pod uticajem snažnih emocija "isključi", nastaje veoma opasno potiskivanje i gušenje emocija. Tada čovek ne primećuje male signale za uzbunu i nalazi brojne razloge da se zatvori u brak, profesiju ili hobi. Zbog takvih "rešenja" čovek potom pati, budući da svaki dan odlaže stvarna razrešenja, a potiskuje svoja osvešćena shvatanja, iskustvo i individualnost.

Međutim, tuga, apatija i anksioznost na taj nacin ne iščezavaju. Kako je telo glavno područje akcija "osećajnog mozga", takav ishod uslovljava fizičke probleme, a simptomi su klasične bolesti izazvane stresom. Istraživači sa Berkli univerziteta otkrili su da nisu toliko problem tzv. negativna osećanja, koliko potiskivanje osećanja od strane "saznajnog mozga". Tu vrstu problema čovek uvek rešava sam, jer niko ih neće niti može rešiti umesto njega. Osnovu za sve odnose i očuvanja ljubavi čine otvorenost, spremnost za davanje, kontrola nagona, iskrenost i prirodnost. Čim se u njih posumnja - sve vrste veza se kidaju, bliskost nestaje, a ljubav začas iščili. Ljubav se čuva istinom.