U psihologiji je poznat eksperiment u kome odrasla osoba stavlja pred dete slatkiš, i kaže mu: "Možeš odmah da pojedeš ovaj jedan ili da sačekaš 10 minuta da se vratim sa tri slatkiša", i zatim odlazi iz prostorije. Ona deca koja su mogla da sačekaju 10 minuta zaista bi bila nagrađena dodatnim slatkišima, ali ono što je zaista interesantno jeste da su 20 godina kasnije ova deca bila uspešnija u svojim profesionalnim opredeljenjima nego ona deca koja su slatkiš pojela odmah. Zastanite za trenutak, razmislite da li bi vaše dete pojelo slatkiš odmah ili kasnije?

Interesovanje za buduća zanimanja se kod dece javlja oko četvrte godine. Na osnovu informacija iz svog najbližeg okruženja (zanimanje roditelja), igara različitih uloga sa vršnjacima ili iz medija (sadržaji sa TV-a ili iz kompjuterskih igara...) dete stiče neku maglovitu predstavu o tome šta bi želelo da bude kada poraste. U ovom ranom uzrastu, uobičajeno je da devojčice žele da budu učiteljice, pevačice, balerine ili ono što su njihove mame, dok dečaci žele da budu doktori, majstori, policajci ili ono što rade njihove tate.

Za prve dečije izbore i brojna interesovanja uveliko su odgovorni mediji i sadržaji koje dete "upija" iz svoje okoline, posmatrajući svoje roditelje i vrednosti kojima roditelji poklanjaju najveću pažnju. Sa druge strane, uzori koje dete upoznaje preko različitih medija (TV, računar, film) su promenlji­vi i rezultat vremena u kome živimo. Tako, devedesetih godina prošlog veka deca sa našeg područja su pronalazila uzore među estradnim zvezdama dok sada taj primat sve više zauzimaju uspešni sportisti. Takođe, pod uticajem medija, odgovarajući na pitanje šta žele da budu kad porastu, deca danas pominju i zanimanja kao što su: forenzičar, sudija, detektiv.

Međutim, zahvaljujući tome što su prva maštanja o budućem zanimanju rezultat trenutnih interesovanja, medijskog uticaja i nedovoljne informisanosti, ona ne ukazuju na bitne smernice izbora buduće profesije. Naime, svako dete, a posebno ono koje je radoznalo i "otvoreno" za nova iskustva će mnogo puta promeniti svoja interesovanja tokom procesa odrastanja. Uostalom, i razvoj nauke je toliko ubrzan da recimo da ako posmatrate grupu dece od 5-6 godina, u trenutku kada budu počinjali svoju radnu karijeru, radiće poslove koji u trenutku dok ih posmatrate uopšte ne postoje.

Da li ličnost deteta određuje profesiju? Na konferenciji Britanskog psihološkog društva predstavljeni su rezultati istraživanja započetog još pedesetih godina prošlog veka u Americi. Ovo istraživanje obuhvatalo je više generacija dece uzrasta 6-12 godina. Početak istraživanja označavao je testiranje ličnosti sve dece učesnika. Decenijama kasnije, isti ti učesnici, sada odrasle osobe u poznim četrdesetim godinama, izjašnjavali su se o svojim prošlim i trenutnim zaposlenjima. Njihovi odgovori su bili očekivani u odnosu na test ličnosti koji su radili u detinjstvu. Tako, devojčice koje su bile procenjene kao manje maštovite i manje radoznale, u srednjem dobu su uglavnom imale kancelarijske poslove ili druge poslove sa definisanim pravilima, gde se ne očekuje ni kreativnost ni velika inicijativa.

Dečaci koji su bili procenjeni kao manje radoznali, kao odrasle osobe radili su uglavnom fizičke poslove. Za razliku od njih, dečaci i devojčice koje su na testovima ličnosti procenjeni kao maštoviti i radoznali, kao odrasle osobe su se bavili umetnošću ili naučnoistraživačkim radom. Opšti zaključak ovog istraživanja jeste da ličnost deteta može da ukaže na PRAVAC kretanja njegove buduće karijere.

PageBreak

Kako da pomognete

Možete li onda, vi kao roditelj, uticati na pravac kretanja buduće profesije svog deteta i kako?

Usmeravanje. Poželjno je da podržavate ličnost svog deteta baš kao i dinamiku promena njegovih izbora ali da istovremeno usmeravate i korigujete ono što smatrate da je važno. U tom smislu, detetova ličnost nije nešto što je dato kao zakonitost ili nepromenljivost već baza koju ćete vi svojim uticajem unaprediti kako bi se ostvarili svi potencijali vašeg deteta. Ovo usmeravanje i jeste vaspitavanje.

Roditelji kao uzori. Igre u kojima devojčice glume svoje mame, isprobavaju mamine štikle i šminku ili u kojima dečaci glume tate pa voze zamišljene automobile ili se bave nekim zanimanjima koja su im preko roditelja poznata - zapravo, ne govore mnogo o pravim interesovanjima dece. Oni se, prosto, igraju imitirajući ono što im je poznato iz najbližeg okruženja. Ove igre uloga im omogućuju da se identifikuju sa svojim polom, sastavni su deo odrastanja i ne govore o tome da ste uzori svojoj deci. Naime, uzorima deci postajete ličnim primerom, načinom na koji živite i na koji se ponašate, načinom na koji pristupate problemima ili svojim prijateljima, poslu, životnim vrednostima... Tako, ako vi volite svoju profesiju, ako o njoj govorite sa entuzijaznom i osećanjem zadovoljstva, vi šaljete poruku detetu da je baviti se onim što volite važno, da ste zadovoljni izborom koji ste za sebe odabrali.

Obrazovanje. Vaš pristup obrazovanju uticaće na to kakav će pristup svom obrazovanju imati i dete, a od nivoa njegove obrazovanosti zavisi kakve će izbore imati (od izbora srednje škole, do izbora zanimanja).

Sadržaji. U predškolskom i nižeškolskom uzrastu važno je da pružite detetu kvalitetne, edukativne i kreativne sadržaje, prilagođene uzrastu i interesovanju. Takve igračke su, na primer: slagalice, bojice, kocke, plastelin jer su idealne za razvoj samostalnog mišljenja i kreativnosti. Takođe, kontrolišite sadržaje koje dete usvaja sa TV-a ili računara.

Detetov izbor. Ne dozvolite da detetov poziv bude odraz vaših neostvarenih ambicija već ga podržite da otkrije sopstvene. Samopouzdanje i osećanje pripadnosti porodici, koja "stoji" uz njega, kojim god putem da krene, od ogromnog je značaja za svako dete. Ipak, i u okviru poštovanja njegovog izbora, vi imate pravo i obavezu usmeravanja. Na primer, mnoga deca od najranijeg uzrasta imaju izražene talente, pa to možete dodatno negovati.

Pomoć. U Rusiji se roditeljima sugeriše za koje oblasti i zanimanja dete ima najviše sklonosti, jer ga učitelji prate kroz najrazličitije segmente. U nekim zemljama Evrope kao i u Americi uobičajeno je da decu odvode u fabrike kako bi se dodatno upoznala sa različitim zanimanjima. Delimičan odgovor na pitanje o realnim afinitetima deteta možete dobiti kroz testove za profesionalnu orijentaciju.

Sigurno je da svom detetu želite najbolje i u tom smislu se ne razlikujete od drugih roditelja širom sveta. Međutim, pored te ambicioznosti koju delimo, razlikujemo se po stepenu samokontrole, tj. granice koja određuje gde prestaje naše mešanje u detetov život a počinje polje gde ga puštamo da se snalazi koristeći sopstvenu pamet i znanje. Osim da ga usmeravate u pravcu za koji smatrate da je ispravan, svoju ambicioznost možete usmeriti i ka tome da vaše dete bude što radoznalije, kreativnije, otvorenije...

Naime, samo tada možete očekivati da će svoj budući posao raditi sa zadovoljstvom i ostvariti potencijale u svakom segmentu svog života.