Ova metoda se koristi za preispitivanje naših uverenja i stavova, posebno ako se neprestano suočavamo sa istim problemima, ako stalno padamo u iste zamke. Ta metoda se temelji na zen-priči o cirkuskom slonu koji je bio zavezan tankim užetom za stubić. Iako je za velikog slona to bila mala prepreka do slobode, nikada nije pokušao da se oslobodi.

Evo zašto: slon je bio zavezan za ovaj stub još kao nejaki mladunac i svaki pokušaj da se oslobodi je rezultirao jakim bolom. Vremenom je odustao i naučio je da živi u skučenom prostoru. Iako je odrastao i ojačao, nikada nije ponovo pokušao da se oslobodi jer je verovao da ne može. Sve što je bilo izvan njegovog iskustva činilo mu se nedostižnim. Iako više nije bio mali slon i okolnosti su se promenile, on je verovao starom iskustvu, koje više nije odgovaralo istini.

Tako je i sa nama - naša uverenja nas vežu jače od bilo kojih konopaca. Uverenja se uglavnom temelje na prošlosti i ne odgovaraju sadašnjosti, ali mi smo za to često slepi. Ono što verujete postaje vaša stvarnost i upravo ta slika zasenjuje vaše mogućnosti i dostupna rešenja. Uverenja zapravo upravljaju ishodima naših poduhvata.

Ako verujemo da smo nesposobni, glupi, ishod naših nastojanja će odgovarati upravo tim uverenjima. Drugim rečima, zaista ćemo postati ono što verujemo o sebi. Nesvesno tražimo dokaze koji ponovo podupiru istu staru priču, a druge mogućnosti i načine prestajemo da tražimo. Kako kaže Henri Ford: "Uvek smo u pravu, i kada mislimo da možemo i kada mislimo da ne možemo." Ovom vežbom preispitajte svoja uverenja.

PageBreak

Kako uraditi vežbu "cirkuski slon"

Pokušajte da se poistovetite sa cirkuskim slonićem u sebi i postavite sebi nekoliko pitanja.

Koliko često se ponašate poput slona iz priče?

Šta činite kada se od vas zahteva da iskoračite izvan poznate zone, one koja se vrti oko "stubića za koji ste zavezani", a šta, podsvesno ne želite?

Kako sprečavate sami sebe da učinite taj korak?

Uz pomoć tih pitanja ćete osvestiti izgovore i odbrambene mehanizme koji su vas sprečavali u, na primer, prihvatanju novih izazova. Te izgovore prikazujemo u takozvanim kutijicama. U njih guramo sami sebe, ograničavajući tako svoje mogućnosti, a često su označene odgovorima poput "ne znam", "ne mogu", "nije to za mene" i slično. Svaki put kada tako nešto izgovorimo, sami sebi stvaramo prepreku. Zato krenite u potragu za svojim "kutijicama", tj. načinima na koje sprečavate napredovanje i rast. Otkrivanje kutijica će vas često dovoditi do "aha-efekta" zato što se mnoga ograničenja odvijaju samo u glavi, tj. nisu stvarna.

Tokom tog procesa budite nežni prema sebi i puni poštovanja jer će on na površinu izvući mnoge emocije koje mogu da podstaknu preteranu samokritičnost. Međutim, ako istrajete u tome, spoznaćete da se uverenja često nalaze samo u glavi. Odatle utiču na naše delovanje, ponašanje i emocionalne reakcije. Pretpostavka za promene jeste sama spoznaja o postojanju unutrašnjih obrazaca i uverenja. Ali obrasci i uverenja u osnovi nisu ništa loše, oni su deo naše ličnosti i svojevremeno su nam bili od velike koristi. Ali sada nam više nisu potrebni. Ipak, neće nestati ako ih potiskujemo, nego ako ih sagledamo.