10 stvari razumeju samo oni koji su odrasli pre mobilnih: Znate li šta je strah od puškica i zvona telefona?

Ovih 10 stvari razumeju samo oni koji su odrasli pre obilnih, pa sa nostalgijom pamte vreme kada život nije bio iza ekrana, već napolju.
10 stvari razumeju samo oni koji su odrasli pre mobilnih Foto: Shutterstock

Postoji nešto posebno u odrastanju svih ljudi pre nego što su pametni telefoni progutali svaki slobodan trenutak. Tada povezivanje nije značilo skrolovanje i lajkovanje, već kucanje na vrata komšije i pitanje: "Je l’ može Pera napolje?“ 

Kada danas mladima pričamo kako je izgledalo detinjstvo bez interneta u džepu, gledaju nas kao da opisujemo drevnu civilizaciju. Svi od 50+ i jesu generacije koje pamte život pre ekrana. 

Život je tada bio sporiji. Komunikacija manje trenutna, ali nekako iskrenija. Dosada, čekanje i male neprijatnosti učile su nas strpljenju, snalažljivosti i kreativnosti na način na koji pametni telefoni nikada neće moći. A 10 stvari će razumeti samo oni koji su odrasli pre ere pametnih telefona.

1. Pozivanje prijatelja na fiksni telefon i trema da se ne javi tata

Postojala je posebna vrsta panike kada zovete druga ili simpatiju na kućni telefon. U glavi ponavljate: "Dobar dan, da li je Marko kod kuće?“ - a onda se javi njen otac glasom od kojeg zaboravite i svoje ime.

2. Čekanje da se razviju fotografije

Nekada niste znali da li je fotografija uspela dok ne razvijete film. Imali ste 24 ili 36 pokušaja i svaki klik je bio važan. Nije bilo "aj još jednu za svaki slučaj“. A onda dođete po slike i shvatite da je pola letovanja mutno jer vam je prst bio preko objektiva. Ipak, te fotografije danas imaju više duše od hiljada selfija zatrpanih u telefonu.

10 stvari razumeju samo oni koji su odrasli pre mobilnih Foto: Shutterstock

3. Gubljenje bez Google mapa

Pre navigacije, gubljenje je bilo sastavni deo života. Papirne mape su se otvarale kao da rešavate Rubikovu kocku, a kada sve propadne - stanete na pumpu i pitate za put. A baš ta pogrešna skretanja često su vodila do najboljih uspomena.

4. Ceduljice i puškice u učionici

Pre savremenog dopisivanja postojala je umetnost slanja papirića ili puškica preko cele učionice. Svaka poruka bila je pažljivo presavijena u trougao ili harmoniku, a najveći horor bio je da nastavnik naglas pročita sadržaj. Ipak, te ceduljice danas vrede više od svih starih četova zajedno.

5. Snimanje kaseta i CD-ova

Muzika se nekada nije samo slušala - muzika se lovila. Sedite pored radija i čekate omiljenu pesmu, spremni da pritisnete REC u sekundi. Muika je tada bila ozbiljna emocija, a ne samo plejlista.

10 stvari razumeju samo oni koji su odrasli pre mobilnih Foto: Shutterstock

6. Dogovori koji su stvarno morali da važe

Ako ste rekli: "Vidimo se kod fontane u tri“, onda ste morali da budete tamo u tri. Nije bilo poruke: "Kasnim 15 minuta.“ Ako neko ne dođe - samo stojite i čekate, nadajući se da nije zaboravio. Tako su mesta poput klupe u parku ili stepenica ispred škole postajala važan deo prijateljstava.

7. Biblioteka kao Google

Za domaći zadatak niste mogli samo da ukucate pitanje u pretragu. Išlo se u biblioteku, listale enciklopedije i zapisivale beleške rukom. Traženje jedne informacije trajalo je satima, ali biste usput naučili još deset stvari.

10 stvari razumeju samo oni koji su odrasli pre mobilnih Foto: Shutterstock

8. Crtani filmovi u 19.15

Nije bilo Netfliksa ni "pogledaću kasnije“. Ako propustite crtani u 19.15 - propustili ste ga. Zato je pidžama i TV u 19 bili ozbiljan ritual. I baš zato je sve delovalo posebnije.

9. Dial-up internet i porodični ratovi

Zvuk povezivanja na internet i danas može da izazove flešbekove. Najveći problem? Dok ste na internetu, niko ne može da koristi telefon. Porodične svađe oko toga ko "visi na netu“ bile su redovna pojava, a internet je delovao kao luksuz.

Pročitajte u našoj galeriji koji ste po Jungu tip ličnosti u odnosu na mesec rođenja:

10. Dosada koja je rađala kreativnost

Bez telefona u ruci morali su sami da smisle zabavu. Ležanje u travi, gledanje oblaka, izmišljanje igara i lutanje po kraju bili su sasvim normalni. I možda zvuči čudno, ali baš iz te dosade nastajala je mašta. Danas stalno bežimo od dosade, a nekada nas je upravo ona terala da budemo kreativni.

Devojka drži olovku između usana i nosa Foto: Shutterstock

Ne znači da je detinjstvo bez pametnih telefona bilo bolje - bilo je samo drugačije. Naučili smo da čekamo, da se snalazimo, da razgovaramo uživo i da pravimo uspomene koje nisu morale odmah da završe na internetu. Možda zato i dalje sa nostalgijom pamtimo vreme kada život nije bio iza ekrana, već napolju - među ljudima, na ulici, uz smeh, dosadu i one male trenutke koji su danas postali luksuz.

Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

Lekoviti razgovori: Ana Rodić- Kako razlikovati napad panike od anksioznosti i samopomoć Izvor: MONDO