Da li se nekada, dok jedete svoj obrok, zapitate kako se postupalo sa tom hranom pre nego što je dospela u vaš tanjir? Da li ste razmišljali o putu koji je ona prešla kako bi stigla do vas i o tome šta je sve ta „hrana" doživela? Ako jeste, onda ste sigurno jedni od onih kojima nije svejedno na kakvim mestima jedu i gde kupuju svoju hranu, a to znači da ste postali svesni uticaja i važnosti koje zdrava hrana ima po naš život. "Neka hrana tvoja bude lek tvoj i neka lek tvoj bude hrana tvoja", zapisao je Hippocrates i time postavio osnovni postulat zdravog života.

Naravno, mnogima od nas je to jasno, a ipak ne poklanjamo dovoljno pažnje ni sredstava za poštovanje tog postulata. Da stvar bude gora, čak i oni koji ulažu sredstva i vreme da bi obezbedili sebi zdravu i čistu hranu, ne mogu biti sigurni da je ona potpuno čista, jer u današnjem svetu postoje mnogi nevidljivi uticaji kojih čovek možda i nije svestan, a koji igraju ogromnu ulogu u proizvodnji zdrave hrane.

Industrijski otrovi koji se ispuštaju u atmosferu pa posle padaju na tlo sa kišom, radijacijom izazvane mutacije biljnih i životinjskih vrsta koje imaju ulogu u lancu ishrane, genetski modifikovano seme, veštačka đubriva, hemijska zaštitna sredstva... ova lista može ići skoro u nedogled. Čovek modernog doba stvorio je mnogo načina da odvoji sebe od prirode, a time i od sopstvenog bića i zdravlja. Oni koji su senzibilni i koji imaju visok stepen svesti danas su u veoma teškoj poziciji jer mesta gde se može kupiti čista i zdrava hrana skoro da i ne postoje.

Porodica Vlahović je veoma rano uvidela važnost postojanja čiste, organske hrane i svoj dom u Beogradu zamenila je imanjem na južnoj padini Avale. Tamo su stvorili oazu zdravlja i poslednji stub odbrane od svih napada kojima je čovekov organizam danas izložen. Na "Eko farmi Avala" (www.ekofarma-avala.com), porodica Vlahović proizvodi hranu čistu do molekularnog nivoa, a za to imaju i potvrdu od strane "Instituta za higijenu i tehnologiju mesa". Proces uzgajanja životinja na njihovoj farmi drugačiji je nego kod ostalih proizvođača i podrazumeva detoksikaciju samih životinja kroz hranu i vodu koju konzumiraju, kao i pravilan energetski pristup životinjama.

Na taj način meso kao i drugi proizvodi sa "Eko farme Avala" predstavljaju ne samo zdravu hranu, već i lek za današnji, toksinima opterećen, organizam. Po tom pitanju, trenutno se sprovode istraživanja od strane određenih inostranih institucija i u njih je "Eko farma Avala" uključena.

Gospodin Vladimir Vlahović, vlasnik farme, kao najveći problem današnjice vidi radijaciju. "Gradnjom nuklearnih elektrana i nekontrolisanim testiranjem atomskih bombi došlo je do rasipanja radioaktivnog materijala u atmosferu i po planeti Zemlji. Ta radijacija dovela je do mutacije plesni, buđi i gljivica koje sada luče otrove - mikotoksine koji su nerešivi problem u proizvodnji hrane.

Biljke su postale preosetljive, a one su najbitnija karika u eko-sistemu i predstavljaju osnovu za sve vrste životinja. Danas imamo situaciju da su sva mesa u lošoj poziciji i moje mišljenje je da se sva mesa nalaze u truležnom procesu. To uočavamo veoma lako: kada pečete meso, primetićete da će se ono smanjiti skoro za polovinu. To se dešava jer je njegov međućelijski prostor veliki i to je odlika natečenog tkiva usled procesa truljenja.

Biljke su veoma ugrožene usled izloženosti toksinima svih vrsta i zbog poremećenog eko-sistema. Da bi se rast biljaka održao koriste se razna sredstva zaštite, koja su u stvari hemikalije. Sve to posle pada u oranični sloj i tako se još više opterećuje zemlja na kojoj bi biljke trebalo da rastu. Srbija je donekle u dobrom položaju jer su se usled ekonomske krize i izolacije veoma malo ili nikako koristila sredstva za zaštitu biljaka u periodu kada se u Evropi to uveliko radilo. Osamdeset procenata obradivih površina u Srbiji moglo bi da se tretira kao pogodno za organsku proizvodnju i to bi mogla biti naša velika šansa, ako bismo znali da je iskoristimo", navodi gospodin Vlahović.

PageBreak

Zdrava hrana sve ređa i skuplja

Zbog trke za profitom, životinje i biljke tretiraju se kao roba i kako bi se u toj trci opstalo koriste se sva dozvoljena i nedozvoljena sredstva. Surova bitka na tržištu uslovila je upotrebu antibiotika i preventivnih vakcinacija kako bi se uzgoj životinja održao, kao i hormona rasta kako bi "proizvod" bio što veći i teži. Ne treba biti mudar da bi se uvidelo kako ljudska pohlepa, u stvari, predstavlja pravi izvor bolesti čoveka. Paradoksalna je situacija da smo doveli sebe u poziciju da zdravlje postaje ekskluziva, a zdrava hrana retka i skupa, ako znamo koliko je nekada bilo jednostavno uzgajati takvu hranu.

Međutim, da bi se danas došlo do zdrave i čiste hrane, nije dovoljno samo izbaciti iz upotrebe antibiotike, hormone rasta, veštačka đubriva itd...

Zemlja, vazduh i voda već su zatrovani. Sada je potreban potpuno drugačiji pristup proizvodnji hrane, onaj koji će je pročistiti i omogućiti da se oslobodi toksina koji se nalaze svuda oko nas.

"Organska hrana je najkvalitetnija hrana koju poznajemo, međutim ona predstavlja pasivan prilaz proizvodnji hrane. Zakonska regulativa koja se tiče proizvodnje organske hrane i koja je veoma ozbiljna, diktira proizvođaču da on ne vrši zagađenje, dakle da ne upotrebljava otrove. Ali, šta je sa zagađenjima koja dolaze sa kišom, vetrom i na druge načine? Da bi se rešilo to pitanje potreban je aktivan pristup proizvodnji hrane i mi se upravo trudimo da taj pristup koristimo i da ga predstavimo drugim ljudima.

On podrazumeva tretiranje oraničnog sloja i njegovu detoksikaciju, ali i detoksikaciju hrane i vode koju životinje koriste.

Zeolit je jedno od osnovnih sredstava koje se koristi za detoksikaciju, tačnije klinoptilolit koji se nalazi u njegovom sastavu. Na prostoru Srbije nalazi se najkvalitetniji zeolit u svetu, međutim postoje zablude što se tiče načina njegove upotrebe. Ukoliko se ne upotrebljava na pravi način, zeolit može doneti više štete nego koristi, pogotovo u ljudskoj upotrebi. Da bi se uvrstio u ljudsku upotrebu, zeolit mora sadržati najmanje devedeset procenata klinoptilolita, ali pored toga treba ispitati da slučajno ne sadrži teške metale ili radioaktivne elemente i slične materije. Zeolit se kod nas prodaje sirov, neobrađen i kao takav on nije pametno rešenje za one koji ga nameravaju koristiti. Potrebna je njegova prethodna obrada pre nego što se upotrebi, kao i svest o tome da je on apsolutni adsorbens, što znači da pored štetnih materija koje može povući sa sobom, on takođe može povući i minerale ili vitamine koji su nam neophodni, pa je tako potrebna umerena upotreba sa pravljenjem pauza u korišćenju", objašnjava gospodin Vlahović.

Na "Eko farmi Avala" proizvode smesu koja je veoma kompleksna i koja u svom sastavu sadrži skoro sve postojeće adsorbere. Na taj način dobija se kombinacija kojom se može izvršiti detoksikacija hrane, vode, kao i našeg organizma. Postoji način da se aktivno deluje na negativne uticaje, ali je potrebno proširiti svest o tom delovanju i na druge ljude. Trenutna nuklearna kriza u Japanu ostaviće ogromne posledice po čoveka i o njima će se tek saznavati. Postaje neizmerno važno da ljudi nauče kako da se oslobode radioaktivnih i drugih štetnih materija iz svog organizma. Soda bikarbona je jedan od poznatih adsorbera i njena upotreba u detoksikaciji je velika. O njenom značaju i načinu primene može se informisati kod lekara, ali i preko interneta. Takođe, zeolit je jedan od najboljih adsorbera i antioksidanata koji se koristi za detoksikaciju, ali treba biti upućen i pažljiv pri njegovom korišćenju.

Naša sreća je da Srbija predstavlja najkvalitetnije nalazište zeolita u svetu, ali nesreća je to da malo ljudi zna za ovaj "kamen života", kako su ga stari Grci nazivali. Zeolit se uzima kod raznih vrsta trovanja, jer vezuje za sebe toksine, teške metale, hemikalije i smanjuje im koncentraciju u organizmu. Koristi se i kao antioksidans, jer sprečava negativno dejstvo slobodnih radikala na ćelije, ali i u eliminaciji uranijuma i drugih radioaktivnih elemenata iz organizma. "Institut za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina" ustanovio je u svojim istraživanjima da zeolit adsorbuje uran više od 90%.

Povratak prirodi očigledno više nije dovoljan. Potrebno je aktivno delovati i omogućiti ozdravljenje prirode koja je u mnogo gorem stanju nego što mi mislimo. Ekološke katastrofe koje se svakodnevno zataškavaju i nuklearna pretnja koja visi nad čovečanstvom zahtevaju od nas da se uhvatimo u koštac sa gorućim problemima današnjice i smislimo nova rešenja. Naša sreća je da su nam rešenja skoro na dohvat ruke i da dolaze iz te iste prirode koju mi besomučno uništavamo. Sve što je potrebno je da se vratimo njoj, našoj Majci koja nas je stvorila i rekreiramo stvarnost koja bi bila humanija i zdravija od sadašnje.

Gospodin Vlahović, vlasnik "Eko farme Avala", objasnio je to na sledeći način:
"Može se živeti u prirodi, ali to nije dovoljno. Potrebno je biti prisutan, biti deo nje. Kuća u prirodi ne znači ništa ukoliko su misli opterećene problemima, haosom, trkom za novcem, karijerom... Tek kada smo prisutni i kada je naša pažnja usmerena prema prirodi, onda ona dobija svoj značaj i dešava se razmena između nas."