Videvši engleske turiste kako u šarenim bermudama i sa slamnatim šeširima na glavi nervozno šetaju u iščekivanju sletanja na Sejšelska ostrva, nestrpljivi da odmah produže na plažu, još na aerodromu u Dubaiju osetio sam miris okeana tirkizne boje i toplotu prostranih peskovitih plaža.

Sunce je pržilo kada sam u sedam sati ujutru stigao u glavni grad Viktoriju i učinilo mi se da je cela prestonica uveliko na nogama. Zbog toga što je blizu ekvatora, na Sejšelima tokom cele godine sviće oko šest ujutru, a mrak pada oko šest uveče, pa stanovništvo, a bogami i turisti, ustaju rano ne bi li pametno iskoristili dan.

Boravak u luksuznim hotelima ima posebnu draž ukoliko želite da sa voljenom osobom doživite nesvakidašnji mir i romantične trenutke. Ponuda hotela je izuzetno bogata i, nema sumnje, namenjena posetiocima sa dubljim džepom. Ukoliko na kvaku ne okačite obaveštenje "ne uznemiravajte", ljubazne sobarice će na svakih nekoliko sati pokucati i sa osmehom upitati "želite li večernje pospremanje sobe?", doneti flašicu vode ili, recimo, na stočiću ostaviti slatkiš od marcipana u obliku kornjače, rendani kokos sa kokosovim mlekom i čokoladu u obliku početnog slova imena hotela.

PageBreak

Granitne stene kao sa slike

Koliko god da sa 85.000 stanovnika i 455 kvadratnih kilometara površine spada u male države, za obilazak jednog od najlepših arhipelaga na svetu, koji čini 115 ostrva, potrebno je vreme.

Posetio sam najveće ostrvo, Mahe, čiji je glavni grad Viktorija, ali i manja: Pralin, La Dig, Siluet, Serf i Ostrvo ptica do kojih se stiže brodićima, helikopterom i avionom. Brodske karte za turiste koštaju 70 evra, a za lokalce svega desetak, što i ne čudi s obzirom na to da su plate Sejšelaca oko 250 evra, u domaćim rupijima.

Na La Digu i najbogatiji turisti voze bicikl jer se do lepota tog ostrva najbolje stiže dvotočkašem. Tamo se u privatnim vilama može naći i jeftiniji smeštaj, noćenje košta oko 40 evra. Na putu do plaže "Source d'argent" koju je, kako kažu, Bog stvorio pre raja, videćete kornjače stare do 90 godina ali i granitne stene koje deluju kao najlepša fotografija. Do te čuvene plaže može da se stigne jedino kroz park, a ulaz košta pet evra. Iako na Sejšele godišnje dođe oko 120.000 turista iz celog sveta, stiče se utisak kao da ste sami pored okeana. "Source d'argent" je jedna od retkih plaža na kojima sam video "gužvu" - desetak ljudi kako se sunčaju i kupaju.

U nacionalnom parku "Valee de Mai" na susednom Pralinu rastu ženski i muški primerci endemične biljke "koko de mer", koja ima najveće plodove na svetu, inače izuzetno zaštićene. Toliko su cenjeni da je čak i pečat koji vam stavljaju u pasoš na ulasku u zemlju i izlasku iz nje u obliku tog ploda. Svestan da oni nesporno podsećaju na ženski i muški polni organ, ugrizoh se za jezik i sačekah da mi Sindi, buckasti vodič to potvrdi. Od nje saznadoh da turisti dolaze u rezervat kako bi videli "nepristojan" plod, kao i da ženski na drvetu rastu i do sedam godina pre nego što sazru i otpadnu, a da muške biljke, čiji je plod u obliku dugačkog falusa, imaju žute cvetove mošusnog mirisa. Legenda kaže da se za vreme punog meseca plodovi "šetaju" po šumi i pare.

PageBreak

Pedeset šest grupa u dugoj paradi

Drugi međunarodni karneval je za 30.000 stanovnika najmanje prestonice na svetu bio jedinstven doživljaj. Osim svečanog otvaranja uz nastupe poznatih lokalnih muzičkih zvezda i specijalne gošće - pevačice sa Trinidada i Tobaga, raj za oči bila je spektakularna, kilometarski duga parada od 56 grupa iz tridesetak zemalja.

Predsednik države Džejms Mišel pomno je pratio ovaj važan događaj. Na hiljade građana pozdravljalo je učesnike koji su u kostimima jarkih boja, pešice ili u ukrašenim kamionima, automobilima i brodovima prolazili centralnim ulicama.

Činilo se da niko nije ostao kod kuće. Provod se nastavio na koncertima, a pored bina bili su brojni štandovi sa domaćom brzom hranom (riba i pomfrit) za 36 rupija, što je svega 220 dinara. Žarko sam želeo da duh grada osetim na takvim mestima, a ne za švedskim stolom luksuznih hotela. Atrakcija u centru grada je mali Big Ben srebrne boje. Ručak u restoranima košta od 18 do 30, a kafa 2,5 evra. Hrana je ukusna, a ribu ne začinjavaju kao što to čine sa čorbicama. Voće je često na meniju, a posebno passion fruit - marakuja, voće strasti.

Kiselkastog je, osvežavajućeg ukusa, a podseća na nar jer su jestive samo sitne bobice unutar ploda. U jednom restoranu pročitao sam obaveštenje da se turisti ne čude ukoliko im porudžbina ne stigne za 40 minuta. Srećom, konobarica mi je odmah donela hleb pa mi 50 minuta, koliko sam čekao na piletinu sa pirinčem, nisu bili dugi kao večnost. I nema ljutnje - na Sejšelima niko nigde ne žuri, a činjenica da ste okruženi Indijskim okeanom isključuje nerviranje i stres.

Stil života prožet, uslovno rečeno, usporenošću, Evropljane može da izbaci iz takta, jer se kod kuće ne zaustavljaju zbog obaveza. Ali kad vide sredovečne Sejšelce bez bora na licu, mnogi shvate da i nije loša ideja sačuvati živce i ponašati se staloženije.

PageBreak

Ostrvo na kojem stanuju ptice

Svojevrstan Robinzon Kruso doživljaj imao sam na privatnom Ostrvu ptica, udaljenom pola sata avionom od Mahea. Nasmejani glavni menadžer ostrva Serž Rober poželeo je dobrodošlicu grupi od osmoro putnika, rekavši da tamo nema ključeva u sobama i da možemo sami da istražujemo, kako je rekao, svoje ostrvo.

Nakon što smo se smestili u jedan od 24 drvena bungalova, shvatili smo da za bravama i nema potrebe jer su, osim nekoliko desetina turista, jedini stanovnici ostrva ptice, krabe, džinovske kornjače, gušteri i tridesetak ljudi koji rade na farmi voća i povrća ili svinja. Dan sam proveo bez televizora, mobilnog telefona (ne postoji mreža) i interneta. U sobi nema klima uređaja niti frižidera, ali između drvenih zidova i krova ima lufta pa vazduh nesmetano cirkuliše. Iako se cele noći čuje graktanje ptica, san lako dolazi u ovoj oazi eko-turizma... Nema ni osvetljenja van kućica, a uz ekološku baterijsku lampu nije teško naći putić do restorana u kom se služi hrana sa farme i ono što su ribari ulovili tog dana.

Vlasnici ovog ostrva vode računa o zaštiti životne sredine i eko-turizmu - o kornjačama, pticama, koralima, o potrošnji pijaće vode koju skupljaju sa krovova i filtriraju, a toplu dobijaju solarnim panelima, i struje koju stvaraju efikasnim generatorima. Svakom bungalovu sleduje bokal vode koji se, naravno, može dopuniti ali samo u restoranu.

Sa jedne strane malenog ostrva, koje laganom šetnjom možete preći za četrdesetak minuta, nalazi se duga plaža za sunčanje i plivanje, a sa druge su lagune za ljubitelje ronjenja. Bele čigre, crni nodi i madagaskarski fodi samo su tri od stotinak vrsta ptica koje ne beže kada ih slikate sa svega pola metra udaljenosti. Iskusni znalac i vodič Robi objasnio nam je koliko su ptice inteligentne i kako jedna od vrsta ume da i po najvećoj vrućini nađe mesto iza žbuna na kojem uvek pirka vetrić, a za koje ste ubeđeni da je najtoplije.

PageBreak

Sveta liturgija na Maheu

Tokom jutarnje lekcije o životu ptica ćaskao sam sa bračnim parom iz Velike Britanije koji na ovo ostrvo dolazi svake godine još od 1977. kada su se venčali. Sa njima je bila i Frenki, visoka mršava gospođa iz sejšelske prestonice koja je, kada je čula da sam novinar iz Srbije, odmah započela priču o Nataši, svojoj sejšelskoj prijateljici srpskog porekla. I na ostrvu bez telefona i interneta izgleda ne može se pobeći od rodne grude.

Šalu na stranu, prethodnih dana susreo sam se sa nekoliko naših državljana, od ukupno petnaestak koliko ih tamo živi, i prisustvovao pravoslavnoj liturgiji koju je služio otac Sergios. On je 1987. sa suprugom i ćerkom došao na Sejšele na nekoliko godina.

Međutim, ratna dešavanja u Jugoslaviji promenili su mu plan, te su ostali na Maheu. Pre pet godina u Solunu je rukopoložen za sveštenika i otada služi svetu liturgiju na Sejšelima. Pošto još nemaju zidanu crkvu, liturgije se služe u maloj kapeli posvećenoj Svetom Dimitriju Solunskom, za koju je otac Sergios odvojio deo porodične kuće koji može da primi do 30 ljudi.