Upotreba tehnologija solarnih kolektora postala je uobičajena u zemljama EU i drugim zemljama koje obiluju sunčanim danima tokom godine. Međutim, potencijal ove tehnologije je još uvek daleko veći od iskorištenog.

U sunčanim krajevima moguće je uštedeti do 80 odsto energije za toplu vodu, ponekad i više, dok je u manje sunčanim ušteda od 50 do 60 odsto. Solarni sistem za zagrevanje vode sastoji se od solarnog kolektora (ili više njih), rezervoara toplote (toplotno izolovani bojler s izmenjivačima toplote) i ostale opreme (pumpe, termostat, cevi...). Solarni kolektor je vrlo jednostavan uređaj, izolovana kutija s jednom providnom stranom ispod koje se nalazi rešetka cevi kroz koje prolazi voda. Na cevi su spojeni limovi, odnosno krilca koja povezuju čitavu površinu unutrašnjosti kolektora.

Cevi su najčešće od bakra, jer je s tim materijalom lako raditi, a ima jako dobra svojstva u smislu prenosa topline. Krilca od aluminijskog lima obojena su crnom bojom tako da se do maksimuma povećava upijanje sunčevih zraka koji prolaze kroz providnu stranu kolektora. Sunčevo zračenje (svetlost) kada udari u crni lim pretvara se u toplotu. Ova toplotna energija se s limenih krilaca prenosi na cijevi (jer su fizički spojeni) i greje vodu koja prolazi kroz njih. Zagrejana voda odvodi se u rezervoar gde se toplota akumulira. Važno je da i rezervoar i kolektor budu dobro izolovani, jer se tako smanjuje gubitak energije.

Temperatura koja se postiže u kolektoru zavisi od godišnjeg doba, i količine sunčevog zračenja na tom području. Tokom prosečnog sunčanog letnog dana temperatura u kolektoru dostigne od 60 do 80 stepeni, a za vreme hladnog ali sunčanog zimskog dana temperatura se kreće do 50 do 65 stepeni. Tokom toplog i oblačnog dana dostiže se temperatura od 20 do 30 stepeni, a za vreme oblačnih i hladnih dana temperatura iznosi između 10 i 15 stepeni . Dokle god je temperatura u kolektoru viša od temperature koja dolazi u kolektor ostvaruje se ušteda energije.

Topla voda zagrejana u kolektoru u domaćinstvu se koristi za uaobičajene stvari (pranje sudova, veša, kupanje i tuširanje...). Jedan solarni system je dovoljan za potrebe jednog domaćinstva, i to manji, koji se sastoji od 2 do 6 m2 površine kolektora, i rezervoara za vodu veličine od 200 do 300 litara. Svakako, isplati se instalirati i veći sistem (na primer od 10 do 12 m2 površine kolektora sa rezervoarom od 750 do 1000 litara). Takav sistem može i zimi akumulirati dovoljno energije, pa može da se spoji na centralno grejanje. Ovakav način grejanja se zove aktivno solarno grejanje koji može da znatno smanjiti račun.

Jednostavniji solarni sistem (termosifonski) se mogu izraditi vrlo jednostavno, i vrlo jeftino. Pogledajte kako možete sami postaviti ovaj sistem uštede na amazonaws.com/zelena-akcija.production.