Uh, kome zapravo najviše želim oprostiti, razmišljala sam grozničavo dok sam sedela u krugu među učesnicima uvodne radionice u terapiju New Decision i čekala da terapeutkinja i meni postavi to pitanje. „Želim oprostiti sebi što stalno nešto čekam”, rekla je učesnica pored mene. Hm, pametno, pomislila sam. Oprostiti sebi. I ja bih mogla oprostiti sebi... ali šta? Došao je red na mene i morala sam nešto reći, a i dalje nisam imala pojma šta.

„Mogu li jednostavno reći da želim oprostiti svima koji su me na neki način povredili?” upitala sam, nevino gledajući u Kandis Blakely, voditeljku programa, psihoterapeutkinju iz SAD-a koja je osmislila tu vrstu terapije. Nekako sam znala da to neće biti dovoljno zašta sam uskoro dobila i potvrdu. „Svako od nas ima jednu tragičnu grešku koje se mora rešiti kako bi krenuo napred”, objasnila mi je Kandis.

„Dakle, kome želiš da oprostiš?” upitala me ponovno strpljivim glasom, verovatno navikla na „mustre” poput mene, koje pokušavaju izbeći odgovor na to konkretno pitanje vrlo uopštenim odgovorom. „Ne znam kome bi bilo najvažnije da oprostim!” odgovorila sam bespomoćno i slegnula ramenima.

Nadala sam se da će me nakon tog odgovora Kandis preskočiti, ali umesto toga pozvala me da dođem u sredinu kruga i podignem levu ruku, tako da bude paralelna sa tlom. Kad već ja nisam želela otvoreno pričati, odlučila je porazgovarati sa mojim telom uz pomoć primenjene i biheviorističke kineziologije koja testira mišiće kako bi doprla do znanja sačuvanog u našem fizičkom telu. (Prema toj metodi, ako razmišljamo o nečemu pozitivnom, naši mišići će biti jači i pružićemo veći otpor terapeutu koji potiskuje ruku prema dole, a ako razmišljamo o nečemu negativnom ili lošem, mišići će postati slabiji i neće pružati otpor.) Nije bilo bežanja jer, kako kaže Kandis: „naše telo seća se svega onog što je um vremenom potisnuo”. Počelo je moje upoznavanje sa terapijom New Decision.

PageBreak

Oprostiti i krenuti dalje
Adria Media Serbia Oprostiti i krenuti dalje 1
Biti u dodiru s telom

Poput same Kandis Blakely, nekadašnje profesionalne plesačice i koreografkinje, danas psihoterapeutkinje s iskustvom i u alternativnim metodama lečenja poput akupresure i masaže, terapija New Decision svestrana je i nadasve neobična.

Ako se odlučite da poradite na svojim emocionalnim ožiljcima uz pomoć te vrste terapije, nećete se zateći kako seansu za seansom provodite na fotelji ili kauču. Nećete provesti sate i sate ljušteći sloj po sloj emocija, polako dolazeći do srži problema. Neće biti dugotrajnog procesa upoznavanja i

postupnog otvaranja psihoterapeutu. Pre ćete se, poput mene, zateći kako stojite nasred sobe i kako poslušno pružate ruku dok vam terapeutkinja postavlja sledeće pitanje: „Znate li svoju istinu?” Ostane li vam ruka čvrsta pri njenom pritisku prema dole, zaključiće kako znate svoju istinu.

„Možete li reći svoju istinu?” pitaće vas dalje. Ako vam ruka postane slabija pod pritiskom, poput moje, interpretiraće to kao „ne”. Potom će vas uputiti koje akupresurne tačke treba da stimuliešete kako biste se otvorili i stupili u dodir sa svojim emocijama. Nakon toga ćete propevati kao ptičica. Poput mene. „Uh, uf... Želim oprostiti važnim muškim osobama u svom životu koje su me lagale”, rekla sam nakon tog kratkog tretmana, predajući se i nadajući se da će to biti dovoljno. Takvim je odgovorom terapeutkinja već bila zadovoljnija.

Putovanje Kandis Blakely u područje psihoterapije i pomaganje ljudima počelo je fizičkim povredama koje je zadobila nakon godina bavljenja profesionalnim plesom, a nakon toga i saobraćajne nesreće. Telo je bolelo, no umesto da se leči putem konvencionalne medicine, uputila se na kiropraktiku, akupunkturu, akupresuru i masažu. Fascinirana ozdravljenjem koje su joj donele te alternativne vrste terapije, ubrzo ih je i sama počela izučavati. Stekla je formalno obrazovanje u kiropraktici i akupresuri, masaži i nutricionizmu. U radu sa klijentima, vremenom je počela uočavati vezu između fizičkog tela i emocija pa se postupno razvijalo ono što će posle postati terapija New Decision. Kako bi stekla formalno obrazovanje i dopunila svoje znanje, vratila se na fakultet i 1984. godine postala psihoterapeut. Danas kombinuje sve to znanje u svojoj jedinstvenoj terapiji.

Šta je zapravo New Decision? Kao što joj i samo ime govori (new decision znači nova odluka), ta vrsta terapije podrazumeva oslobađanje od potisnute prošlosti, od onog što Kandis naziva „tragičnom greškom” koju svi nosimo u sebi, opraštanje ljudima koji su nas na neki način povredili i donošenje nove odluke kako bismo mogli živeti dalje punim plućima. „Kad se dogodi nešto traumatično, često to odgurnemo – mislimo da se s tim možemo uhvatiti u koštac posle”, objašnjava ta terapeutkinja. „Mislimo: plakaću sutra, danas moram oprati veš… Ali naše telo to zapamti. Tokom vremena te emocionalne rane se skupljaju i počinju da se manifestuju u držanju tela. Tako, na primer, vidimo ljude kako bokove drže na određen način. Ljudi idu kroz život misleći da to niko ne primećuje. Ali, to je naravno vidljivo. Kažemo, ona se stvarno drži ukočeno, nesigurno... Naposletku, ako telo dovoljno glasno vikne: „nije mi dobro”, znamo da smo bolesni i u procesu lečenja te bolesti počinjemo istraživati. Terapija New Decision pita osobu u kojem trenutku života je rekla: „ne mogu više” i vraća je u taj trenutak kako bi mogao početi terapijski proces...”

PageBreak

Oprostiti i krenuti dalje
Adria Media Serbia Oprostiti i krenuti dalje 2
Ogledalo, ogledalce

Osim kineziologije i akupresure, u terapiji New Decision važnu ulogu ima i ogledalo koje terapeutu pomaže da ustanovi pojedinosti o traumatičnim događajima koji nekoga koče, posebno o osobama uključenim u te događaje, a posle pomaže i u procesu otpuštanja bolnih osećaja poput ljutnje, krivice i tuge. Dakle, upustite li se u tu vrstu terapije, bežanja nema – nakon nekoliko uvodnih pitanja, naći ćete se kako posmatrate sopstveni odraz, što je – iz sopstvenog iskustva mogu reći – vrlo moćno iskustvo.

Prema rečima Kandis, ogledalo je delotvorno u osvešćivanju naše „tragične greške” jer „kad gledate u ogledalo, gledate u vlastitu dušu. Vrlo je teško lagati sebe u tom okruženju. Pogotovo ako je uz vas terapeut koji vam ne sudi, već jednostavno stvara sigurno okruženje u kome možete spoznati svoju istinu. Uz sve to, radimo i kineziologiju pa i telo počinje osećati, oči počinju videti slike iz prošlosti, na neki se način vraćate u taj trenutak u vremenu. Sve se događa istovremeno i teško je izmigoljiti se istini.”

Opraštanje na delu

Kako to u praksi izgleda, imala sam priliku videti u sklopu drugog dela celodnevne radionice koju sam pohađala u zagrebačkom centru Apali, dela u kojem je Kandis na učesnicima demonstrirala metodu New Decision. Između ostalih, u sredinu kruga stupila je i žena koju ću zbog zaštite privatnosti nazvati Veronika. Nakon nekoliko uvodnih pitanja i rečenica, Veronika se našla pred ogledalom. Terapeutkinja je zamolila da gleda u svoje oči i priseća se važnih osoba u svom životu (u levo ili desno oko, zavisno od pola osobe o kojoj je razmišljala u datom trenutku). Uz pomoć testa mišića ruke, ustanovila je da je Veronika ljuta na sebe jer stalno nešto odgađa, ali da je ljuta i na svoju majku koja je previše radila i nije se radovala životu pa je taj obrazac prenela i na nju. Nakon osvešćivanja, krenulo je opraštanje i otpuštanje. „Majko, ja ti opraštam što mi nisi pokazala radost življenja. Razumem da ni ti nisi poznavala radost pa kako bi to onda mogla podeliti sa mnom. Otpuštam svoju ljutnju...” Dok je to izgovarala, Veroniku su nekoliko puta preplavili osećaji, a oči joj ispunile suze.

Kako kaže i sama Kandis, terapija New Decision nije za one slabijeg srca. Ona svoju metodu naziva i „operacijom”, odnosno „hirurškom metodom” koja u nekoliko koraka dolazi do srži problema. „Ako je nekome potrebno vreme i nežnost psihoterapije, pošaljem ga klasičnom psihoterapeutu. No, ako je već godinama na psihoterapiji i već mu je dosta, kažem mu, dođite kod mene i ja ću vam pomoći.” Verovatno spadam u prvu grupu, jer kad je na mene došao red da sednem pred ogledalo, ni uz najbolju volju nisam mogla osvestiti svoju tragičnu grešku.

Uz pomoć ciljanih pitanja i testiranja mišića moje ruke, Kandis je ustanovila da moja tragična greška ima korene u razdoblju kad sam imala sedam ili osam godina. Ustanovila je i da me u tom razdoblju povredila ženska osoba. Možda drugarica koja mi se u tom uzrastu rugala? Ispitivala me nežno dok sam gledala u svoj odraz u ogledalu. Na trenutke sam osećala snagu gledanja u vlastite oči, osećala sam se kao da posmatram svoje najskrivenije emocije i sećanja. Ali sve je nekako ostalo maglovito – iz tog razdoblja se, osim možda primanja u pionire, nisam apsolutno ničega sećala.