„I uzet će te cijelog, izbrisati iznutra i pasti ćeš prazan, nasmijanih usta..."

Delimična solarna eklipsa dočekuje nas 13. septembra 2015. godine na 20* znaka Device. Sunce i Mesec u svom zvaničnom zagrljaju pokušavaju ono što samo mi možemo da shvatimo: da nam daju znak, prošapuću poruku.

Mesec je mlad u Devici i ukazuje uvek na nove početke. I mozda bi na tren i pomislili da se sve svodi na red, rad i disciplinu, jer Devica je prosto takva, međutim oseća se nešto iza okvira tih starih fioka. Postoje površine dublje i od nas samih. Jer sve što vidimo nije nam dato. I sve što osetimo ima drugačiju percepciju.

Saturnov hod po ivici stakla: sve u VAŠE vreme...

Ima jedan momenat u nama koji nas otkine, rašije, koji prodre u nas i potom traži da se sastavljamo. Ima taj Kiron u Ribama koji nas drži na tankom koncu. Njegovim očima bodemo svoje nebo dok prepakujemo misli. Život nije uvek ono što zamislimo. Duboko u nama, ispod taloga svakodnevnice, poslova, brige i obaveza, uvijek nemo drhti jedno biće. Nismo ni svesni koliko sam sebi postajemo rak-rana. Kiron u Ribama kao da potiho plovi našim telom i sve dubine više nam nisu strane. Potrebno je da poneka emocija ispliva, u susret našoj logici, usprkos našim teznjama, u borbi sa našim planovima, da se suprotstavi u nama i da nas vuče. Da nas utapa. Da ispuni naše oči svime onime što jesmo. A jesmo i više nego što možemo zamisliti.

Pa u trenutku kad su nas svi savetovali da naredni period iskoristimo za nove početke, nove planove, nove poslove, da sortiramo finansije, poplaćamo račune, posložimo ormare, napravimo generalno spremanje naše svakodnevnice, nas baš uhvati glad za spremanjem svog života. Onog unutrašnjeg. Onog koji nas večito dočekuje u haosu. Maštanjima. Iluzijama. Onog koji se nada. Koji nas umiruje. Koji je jedini uvijek sa nama.

Pa nas probude neke boli, iako smo mislili da ih nema. Pa se pojave neke emocije koje smo odavno ugasli, pa nas preplave neki ljudi, za koje smo mislili da su zauvek otišli. I prosto shvatimo da jedino što nas ume da pokrene jeste osećaj. Zbog njega menjamo poslove, zbog njega se selimo, zbog njega menjamo svakodnevnice. Logika to ne ume sama. Mehanizam je to koji ne poznajemo. I uvek sve radimo iz neke dubine, nekog osećaja, potrebe. Koliko god se lažemo. A lažemo se savršeno.

PageBreak

Nekim pričama je strast jedini kraj

Dispozitor solarne eklipse Merkur je u Vagi. On nevešto i nemušto pokušava da savlada reči da ponekad ne prevaziđu svoj smisao. Jer separacijski kvadrat sa Plutonom može da razori naše telo u sekundi, pa da isplivaju emocije kao orkanska silueta. Da te ugrize za ono što najviše voliš. Ili da poludi. Potpuno. Predan samome sebi.

Kako da izračunate lični skriveni broj: pronađite najdublji izvor energije u svojoj ličnosti...

I da upliće u neke priče kojima je strast jedini kraj. Jer znamo svi kako završava onaj osećaj u grudima koji razbija sve naše čestice i od kojeg neuhvatljivo ne možemo pobeći. Kad mu se predamo. Nestajemo. Jer šta ima od nas jače? Osim njega.

I kad pomislite da ste sredili svoj život, Merkur se umeša s Venerom u lavu. A ona u slow motion kretanju ispiše pred vašim očima čitav mozaik emocija. Sve vaše bure i nadanja. Sve ono za čime ste istinski žudeli. Jer još je njeno kretanje dovoljno lagano i usporeno da ume da preleti ne samo jedan, već stotine života i da uvidi vrednosti. Pa polako osećate da se neki ljudi vraćaju u vaše živote. I ako ih nema, osećate. Ako ih ne vidite, oni vas dozivaju. Postoji taj splet okolnosti u kojem vas umrse u sebe i ne puštaju. Nitima nevidljivijim od bilo čega na svetu, dahom vas pomeraju i očekuju. I potom sve stane.

Neobjašnjivo. Neustrašivo. Haotično. Neočekivano. Osetite telo što se trese. Nemir. Oaza nekog bunila koje vas nosi, negde, u neke predele, vama znane. Nešto što vas u isto vreme zarobi i oslobodi, ugasi i oživi. Nešto što ruši sve što ste mislili da jeste i gradi sve ono što se bojite da budete. Jer Merkur u Vagi dočekuje Uran u Ovnu. Zar se može pobeći od nečega što je toliko dobro? Pa vas sastaje svaki put. Razbija telo o telo i ne čeka. Kao prasak. Ekstaza u vama postaje vaš način življenja. Trenuci. Razbacani. I više nema planova. Nema rasporeda. Nema ničeg onog na što su vas upozoravali ili pripremali. Jer bit ove solarne eklipse jeste u tome da posložite svoj život. Ali, ne onaj za koji mislite da je vaš, već onaj koji vam se budi svakog jutra kada otvorite oči i pomislite da imate kontrolu. Nad svime. Sobom.

Došlo je vreme da izmirimo kretanje, ponekad napišemo neku reč na jeziku. Ugravirani čekamo da nam vrate poneki delić kože. Ugasili smo šaputanja jer nevešto je nemoguće reći. Ponekad - da bismo se pronašli, moramo otići. I ništa nas ne vuče više od najmanjih stvari. I najpoželjniji bivamo kada ništa ne umemo da damo. Dok ne možes mi nista, najviše mi možes sve. Ako ne mogu sama. Savladaj me...

Astrolog: Astro Aisha