Emotivna bliskost i povezanost s drugom osobom primarna je svrha partnerskih odnosa, nešto čemu većina ljudi teži kad ulazi u dugoročnu vezu. Trebalo bi da ona bude temelj i polazište na koje se nadovezuju svi drugi segmenti odnosa - međusobno poštovanje i razumevanje, zajednički stavovi, interesi i ciljevi, kao i uživanje u zajednički stvorenim vrednostima. Tek takav, celovit i smislen odnos partnerima daje osećaj ispunjenosti i zadovoljstva, osigurava im lični rast i uspeva da se održi i onda kad se u odnosu pojave izazovi. Ali čini se da vrlo malo parova ostvari kvalitetan odnos, jer čak i kada deluje savršeno, vrlo je često izgrađen na pogrešnim temeljima.

Svaki odnos u suštini je razmena energije. Kao deca zavisili smo od energije roditelja i zato je energija koju smo u tom dobu od njih primili kroz ljubav, pažnju, razumevanje i zaštitu presudna ne samo za zdrav razvoj naše ličnosti nego i za kvalitet energije koju ćemo uneti u odnose s drugima.

Prema raznim pristupima u psihologiji i duhovnosti (npr. Helingerove konstelacije, soul­work, geštalt i dr.), energetski tok koji se odvija u odnosima utiskuje se u naš podsvesni prostor, oblikujući ga u skladu sa iskustvima koja smo u tim odnosima doživeli. U takvom procesu svaka osoba koja nam je bitna zauzima posebno mesto u podsvesnom prostoru našeg uma, mesto koje metaforički predstavlja ulogu koju je na energetskom nivou ta osoba igrala ili je igra u našem životu. U idealnim odnosima, u kojima svaki član porodice i energetski - ne samo formativno - obavlja svoju prirodnu funkciju, roditeljima (i svim precima) pripada pozicija u prostoru iza nas. Iz tog prostora dolazi energetska podrška. Ako smo od roditelja dobijali zdravu energiju i iz njihovog odnosa smo učili i o zdravim partnerskim odnosima, moći ćemo s partnerom (koji se u takvim, idealnim odnosima nalazi tik do nas) prosleđivati energiju dalje na sopstvenu decu. Njima prirodno pripada pozicija u prostoru ispred nas.

Ali u stvarnosti je takav prirodni tok redak pa, umesto idealnog, naš psihički zapis češće odražava poremećaje koji su nastali zbog ne­adekvatnog energetskog toka još u detinjstvu. Ako su, na primer, naši roditelji iz nekog raz­loga ostali zamrznuti u identitetu deteta i umesto da nam budu podrška, tražili su podršku od nas, nećemo moći da ih doživimo u njihovoj prirodnoj ulozi, već ćemo ih u podsvesnom umu verovatno smestiti na poziciju deteta. Zbog toga mi sami nećemo moći da budemo deca, pa će se to odraziti i na naše kasnije odnose i uloge koje ćemo u njima igrati. Naime, ako energiju koju su nam roditelji uskratili nismo nadoknadili uz pomoć nekog drugog (iz porodice ili izvan nje), biće potrebno da se popuni prostor u našoj umnoj mapi, pa ćemo se kroz život kretati u stalnom pokušaju da kroz druge odnose nadoknadimo tu energiju.

Kako će se poremećaji u odnosima odraziti na pojedinog čoveka, nije moguće u potpunosti predvideti jer je svako individua za sebe i izložen je čitavom nizu suptilnih, ali i vrlo kompleksnih energija u interakciji. Ali je ipak moguće uočiti određene modele. Oni će posebno doći do izražaja u partnerskim odnosima, u kojima će veću važnost imati uloga roditelja suprotnog pola u našem životu.

Model majka-sin

Ako je, na primer, muškarac još kao dete izgubio majku, time je iznenada od nje prestao da dobija energiju. Zbog toga je doživeo snažan šok, što je stvorilo neravnotežu u njegovom psihoenergetskom sistemu. Iako će kad odraste ulaziti u emotivne odnose s drugim ženama, on će uvek čeznuti za majčinskom ljubavi i zaštitom jer je kao dete nije u potpunosti iskusio. Za partnerku s kojom će formirati čvršći odnos ili ući u brak odabraće osobu koja će ga na neki način podsećati na majku i koja će u njegovom psihoenergetskom segmentu moći da odigra ulogu majke (ponekad će se to događati i u slučajevima kad je muškarac kao dete bio previše povezan s majkom).

Gubitak majke (ili njena neprisutnost, bilo fizička ili emotivna) odraziće se sasvim drugačije na ženu, posebno ako je bila najstarije ili energetski najsnažnije dete u porodici i zbog toga bila prisiljena da preuzme brigu za njene članove. Tokom života će i njoj nedostajati majčinske ljubavi, ali će je tražiti kod starijih žena ili prijateljica, dok će u partnerskim odnosima nastaviti da igra ulogu majke koju najbolje poznaje i koja se najsnažnije urezala u njenu podsvest. Zbog toga će i tražiti muškarce koji će joj omogućiti ostvarenje te uloge - one koji su i sami ostali bez majke ili su iz nekog drugog razloga u psihoenergetskom segmentu ostali zamrznuti u identitetu deteta. Takve muškarce će doživljavati privlačnima.

PageBreak

Prepoznavanje potreba

Osobe sličnog iskustva i komplementarnih potreba na nekom suptilnijem nivou će se prepoz­nati. Slično životno iskustvo privući će ih jedno drugome, među njima će se stvoriti empatija i (lažan) osećaj emotivne povezanosti koja će ih zbližiti. Zaljubiće se i ući u odnos, uvereni da su pronašli srodnu dušu.

Tokom razdoblja zaljubljenosti njihov odnos će biti prožet s mnogo nežnosti, koja će biti i temelj njihove seksualnosti, ali sve će podsećati na skladan odnos između majke i deteta. Sklad takvog, "roditeljskog" odnosa i seksualna priv­lačnost obično će prestati kad i zaljubljenost (jer je zdrava seksualnost u odnosu roditelj-dete nemoguća), ali će to dvoje nastaviti da igraju uloge.

"Majka" će se i dalje brinuti o "sinu" na svim nivoima (iako će ta briga u tom scenariju biti naglašenija kod kuće), smatrajući ga nedostojnim da se sam brine o sebi. Određivaće mu šta je ispravno, a što nije, šta sme da čini, a šta ne. On će se ponekad na sve to pobuniti i "majci" prirediti poneku neprijatnost, ali će i dalje prihvatati njen autoritet i protiv svoje volje činiti šta mu ona kaže jer će u dubini to smatrati normalnim. Iako ne mora uvek da bude tako, u takvim konstelacijama žena često i fizički deluje dominantnije od muškarca.

Pravi oblik partnerstva u odnosu će biti nemoguć, ali odnos će se usprkos svemu verovatno nastaviti jer će partneri biti potrebni jedno drugom zbog uloga koje u njemu igraju.

Model otac-devojčica

Slično prethodnom scenariju, že­na koja je odrasla bez autoriteta oca (koji uopšte nije bio prisutan ili iz nekog drugog razloga nije odigrao svoju prirodnu ulogu) podsvesno će u emotivnom odnosu tražiti muškarca koji će joj kompenzovati muš­ki autoritet - nekog ko je iz niza razloga tu ulogu od malih nogu igrao u sopstvenoj porodici. Muškarac pak koji je odrastao bez muškog autoriteta podsvesno će tražiti že­nu kojoj u odnosu treba otac kako bi sam mogao da nastavi da igra ulogu na koju je navikao. Isto tako, takav muškarac će autoritet koji nije imao u sopstvenom domu tražiti negde drugde, često u javnoj sferi - u korporacijama, politici i slično.

U privatnoj sferi, prema svojoj "devojčici" ponašaće se previše zaštitnički. Stalno će paziti na njeno ponašanje i ispravljati njene "greške", a često umesto nje i odgovarati na pitanja koja joj drugi postave. Za nju će obavljati većinu stvari, posebno van kuće, čime će dodatno snažiti svoj autoritet nad njom i njenu zavisnost o njemu. Ona će to najčešće prihvatati jer će je to štititi od preteranog stresa sveta odraslih, a ako i pokuša sama nešto da učini za sebe, suočiće se s bujicom "očevih" kritika i uveravanjem da su njeni pokušaji nepotrebni jer za to ima njega. To će se s lakoćom utisnuti u njenu podsvest pa će, ne shvatajući apsurd takvog ponašanja, od njega tražiti odobrenje za svaki svoj potez ili odluku i tako u potpunosti potkopati svoj integritet.

Iako je i takav odnos vrlo toksičan, posebno za "dete" koje u njemu ima ograničene mogućnosti rasta, a u njemu se najčešće događa i fizičko zlostavljanje, on će se nastaviti dokle god to dvoje ljudi dopunjuje jedno drugo u podsves­nim potrebama.

Model dete-dete

Osim ta dva, najčešća scenarija, mogući su i neki drugi, poput odnosa dete-dete. On nastaje između partnera koji zbog preterane strogosti roditelja nisu imali priliku da prožive svoje detinjstvo kao deca pa imaju potrebu to da nadoknade kao odrasli; kad su oboje bili izloženi neadekvatnom roditeljskom autoritetu ili drugim okolnostima zbog kojih nisu imali priliku da odrastu. Njihov odnos u početku može biti vrlo maštovit i bajkovit (kao i njihov seksualni život), ali stalno će živeti u oblacima, uvek će ih iznova iznenađivati brutalnost sveta u kojem žive i neprestano će ulaziti u situacije iz kojih će biti potrebno da ih izvlače.

PageBreak

Proces osvešćivanja

Neće sami biti sposobni da donose odluke za sebe i da se samostalno kreću kroz život. Dokle god ih neko sa strane bude spasavao i ispravljao njihove greške - neko ko će umesto njih preuzimati odgovornost - odnos će se nekako održavati. Bez toga on će ili prestati (jer će partneri potražiti nekog u identitetu majke ili oca da se o njima brine) ili će jedno drugo neodgovornim odlukama i ponašanjem dovesti do uništenja.

Model brat-sestra

U porodicama u kojima su brat i sestra bili veoma povezani obično će jedno drugo u svom psihoenergetskom prostoru smestiti na poziciju partnera, to jest vrlo blizu. Pri ulasku u partnerski odnos podsvesno će tražiti osobu koja ima slične osobine kao njihov brat/sestra, a često i izgledom podseća na njih.

Bliskost brata i sestre najčešće implicira da su njihovi odnosi u porodici bili skladni. Kad te osobe uđu u partnerski odnos, on će takođe najčešće biti skladan i bez većih turbulencija. Od svih navedenih devijantnih modela takav će odnos biti najmanje štetan jer će se u njemu partneri, dvoje odraslih, zrelih ljudi slagati u većini stvari. Imaće slične stavove, vrednosti i ciljeve i među njima će retko biti tenzija ili povišenih tonova. Najveći problem imaće u emotivnom i segmentu seksualnosti. Iako će se u mnogočemu razumeti i biti bliski jedno s drugim, među njima neće biti "hemije" koja je u zdravim emotivnim odnosima nezaobilazna i temelj seksualne privlačnosti.

U takvom scenariju partneri će mnogo češće nego u drugim modelima ulaziti u kompenzacijske odnose s drugima i često će to prećutno odobravati, svesni da jedno drugome u tome ne mogu da udovolje, ali će ih udobnost ostalih segmenata odnosa najčešće održati zajedno.

Gde je izlaz?

Bez obzira na ograničenosti i probleme, pa i na krajnju destruktivnost nekih od navedenih modela odnosa, većina osoba u takvim odnosima ostaje čitav život. Ako iz njih i izađu a da nisu raščistili svoj podsvesni prostor i uzroke koji su ih do toga doveli, isti model ponoviće im se u drugom odnosu.

Drugačiji, kvalitetniji odnos biće moguć je­dino ako partneri osveste ne samo uzroke zbog kojih su u njega ušli nego i uloge koje u njemu igraju ili sopstvenom voljom počnu da ih menjaju. Proces osvešćivanja i promene, svakako, nije lagan i zahteva mnogo vremena, energije i upornosti kao i suočavanja s brojnim izazovima koji čekaju oba partnera. Da bi se oni nadvladali, potreban je jak motiv, koji partneri često nemaju jer u takvim, disfunkcionalnim odnosima najčešće nema istinske ljubavi i stvarne emotivne bliskosti. Zbog toga i sami često ne veruju da je promena moguća.

Ali tek kad raščiste s obrascima zbog kojih su ušli u odnos i iscele svoj podsvesni prostor (za šta je često potrebna stručna pomoć i vođstvo), partneri će moći svoj odnos da sagledaju objektivno, kao zreli, odrasli ljudi, sa svim prednostima i nedostacima. Tek tada će moći da odluče ima li smisla da u njemu ostanu i da ga grade ispočetka, na sasvim drugačijim osnovama, ili je bolje da iz njega izađu. Često se partneri, nakon što prođu proces transformacije i isceljenja, ponovno zaljube jedno u drugo i njihov odnos postane sasvim drugačiji i kvalitetniji.

Ako se to ipak ne dogodi, ili jedan partner odbija­ da se promeni i uprkos svemu i dalje pokušava­ da igra istu ulogu, u takvom odnosu nema rasta, nema dinamike i nema života. Iz njega je zbog toga najbolje otići i stvoriti neki novi i bolji.