Često kažemo da nam je partner promenio svet - i zaista je tako! Susret dvoje ljudi liči na sudar dva velika energetska sistema u koja su utkana iskustva nas samih, naših roditelja, rodbine, prijatelja. Ti energetski sistemi stalno teže postizanju sklada, što u stvarnosti nije uvek lako. Terapijska metoda sistemske konstelacije pomaže nam da skinemo veo nerazumijevanja u odnosu, otkrijemo što se događa u partnerovoj glavi, ali i što zapravo stoji iza naših postupaka.

Kako bi život bio lep da se odvija kao u reklami teleoperatera - nasmejana lica, nepogrešiva intuitivna spoznaja šta partner u kojem trenutku treba i želi, sveprisutnost i podrška voljene osobe i sve začinjeno "našom" pesmom. U stvarnosti, često se iznenadimo kako je nešto što je bilo "tako dobro" nakon nekog vremena postalo "tako loše".

"Kad bih barem mogla da uđem u njegovu glavu da vidim šta misli. Kad bih barem mogla da znam šta je sad u njegovom srcu. Kad bih barem mogla da znam zašto uporno reagujem onako kako ne želim... Kao da me obuzme neka sila kojoj ne mogu da se oduprem", monolog je koji smo svi vrteli glavi. Korak bliže rešenju tog problema nudi terapijska metoda "sistemske konstelacije."

Sistemske konstelacije je metoda kojom se ulazi u "polje koje zna" i u kojem se nalazi "mudrost dobrih rešenja", kako objašnjava nemački psihoterapeut dr. Albrecht Mahr. Metodu je osmislio nemački psihoterapeut Bert Hellinger, a zamislio ju je kao alat za bolje predočavanje određene situacije u kojoj se zatekao njegov klijent. Naime, osoba u okviru ove metode može sa sigurnog mesta da posmatra konstelaciju svog odnosa s partnerom ili partnerkom kao da gleda pozorišnu predstavu. Na taj način vidi sve aspekte tog odnosa, a da ih sama ne mora proživljavati i biti zatočena samo u svojoj perspektivi.

Konstelacija se izvodi u grupi ili individualno. Kad se radi u grupi, klijent, odnosno osoba koja postavlja konstelaciju, na početku među promatračima koji sede u krugu bira "glumce" za uloge - sebe, svog partnera i eventualno svojih članova porodice. Tu su i uloge određenih osobina s kojima klijent ima "problem", ali i ciljeva, poput "mira", "potpunog prihvatanja", "podrške". Svaki aspekt života može da se postavi u konstelaciju. Uloge potom smešta u prostor prema svom osećaju i konstelacija počinje.

Osobe koje su ušle u uloge, karakteristike određene osobe ili pojma najprije osete u telu - kao bol u određenom delu tela, težinu, trnce, lupanje srca ili pak lakoću, stabilnost, jasnoću, a potom se javljaju i emocije poput tuge, srdžbe, neprijatnosti, ljubavi, sreće - u odnosu na druge "glumce" u sistemu. Važno je naglasiti kako "glumci" ne znaju koga predstavljaju, najčešće ne poznaju ni osobu koja postavlja konstelaciju, a u konstelaciju su detaljno upućeni samo klijent i terapeut. Bez obzira na to, sudionici izgovaraju identične rečenice kao osoba koju predstavljaju i ponašaju se poput nje.

Ovaj neobičan fenomen preuzimanja nekih osobina ljudi koje predstavljamo u sistemu, a zapravo ih uopšte ne poznajemo, tumači se fenomenom morfogenetskih polja, koji je definisao engleski biolog Rupert Sheldrake. Prema toj teoriji, sva priroda je organizovana u polja - od najsitnijih čestica preko živih bića, od sistem poput porodice do planeta - a u svakom je polju specifična energija koja se veže na jedinstven način.

Sheldrake smatra kako morfogenetska polja imaju pamćenje i sposobnost povezivanja s drugim poljima, od kojih mogu da primaju informacije i dalje se razvijaju. Preneseno na sistemsku konstelaciju: znanje istorije određene osobe nalazi se u njenom energetskom polju i ljudi mogu stupiti u kontakt s tim znanjem. Učesnici u konstelaciji, ulazeći u uloge nepoznatih ljudi na energetskom nivou, nesvesno primaju te informacije i počinju da ih osećaju na emocionalnom ili fizičkom nivou.

Sistemske konstelacije se zovu i porodične konstelacije jer su prvobitno tako bile i zamišljene. U početku su se postavljale u svrhu isceljenja porodičnog sistema, odnosa među članovima porodice, odnosa prema precima, porodičnim traumama i slično. No, s vremenom su se počele postavljati i zato da bi se iscelili partnerski odnosi, razrešile dileme na području karijere, lične nedoumice...

O karakteristikama sistemskih konstelacija koje se izvode radi isceljenja partnerskih odnosa pitali smo voditeljku sistemskih konstelacija i terapeutkinju Lidiju Delić iz Ustanove za obrazovanje odraslih Galbanum. Lidija Delić s ovom vrstom terapije susrela se pre osam godina, a aktivno je sprovodi poslednje tri godine. Njen pristup ovom obliku isceljenja sistema je jedinstven jer u svom radu s energijama kombinuje i mnoge druge tehnike eliminacije energetskih napetosti kojima je ovladala tokom brojnih godina posvećenih usavršavanju ove i sličnih terapijskih metoda (npr. karmičke dijagnostike, u okviru koje se uči i ulazak u ljudsko biopolje...)

"Naša duša raste čitavog život kroz brojna iskustva, no ljubavni odnosi su u tome najvažniji, kroz njih se najbrže raste. Partner nam je često ogledalo, u njemu se ogledaju oni delovi nas koje ne volimo kod sebe. Događa se da preko partnera nastojimo da iscelimo sebe, a to se u životu manifestuje tako što nastojimo da menjamo partnera umesto da menjamo sebe", kaže Lidija i još jednom podvlači zašto se sistemske konstelacije zovu i porodične konstelacije.

Kad joj dođu klijenti kako bi rešili partnerski odnos, često se konstelacija svede na porodicu, na sistem u kojem su stasali, mehanizme i traume koje su u njemu preuzeli... "Kad se dvoje ljudi sretne, ne susreću se samo oni kao pojedinci, nego se jedan nasuprot drugome nađu dva ogromna sistema. Čovek je skup iskustava svoje primarne porodice (oca, majke, braće, sestara), potom daljih srodnika (tetki, ujaka...) pa predaka, ali i prijatelja. Taj čitav sistem energetski nosimo sa sobom, a kad se dve osobe sretnu - njihova dva sistema traže isceljenje jedan u drugome. Zamislite koliko se tu stvari mora uskladiti da bi priča funkcionirala", kaže Lidija.

Gde je mesto moći u ljubavnoj vezi: kako sačuvati i slobodu i partnera...

PageBreak

Šta znači biti voljen

Žene u sistemskim konstelacijama često postavljaju problem da ih partner ne voli i ne podržava, imaju svoju sliku o tome kako treba partnerski odnos da izgleda i najčešće drugu stranu okrivljuju za svoje probleme. Vrlo često se dogodi da sistemska konstelacija pokaže kako je partner, zapravo, pun ljubavi i da je problem u pogrešnoj percepciji klijenta o tome šta znači voleti i biti voljen.

Zanimljivo je, međutim, da takvo rešenje klijent vrlo teško prihvata. Jedna voditeljka sistemskih konstelacija Lidija Delić kaže kako se ljudi najviše boje da vole ili spoznaju da ih neko voli, radije se zakopavaju u svoje iluzije povređenosti i nerazumevanja.

Jednom kad se definiše problem, radi se na skidanju pogrešnih slika, iluzija, te na preslaganju energije kako bi se uravnotežio sistem. Lidija Delić naglašava da ovom terapijskom metodom problemi ne nestaju preko noći, nego se oni rasvetle, razgradi se nakupljena negativna energija, a klijent nakon konstelacije mora da odradi svoj deo. Navodi primer vrlo temperamentne i impulsivne žene kojoj je u konstelacijama ljubavnog odnosa u sistem unešena uloga blagosti i strpljenja.

Kad je u sistem uvedena ta uloga, ljubavni je odnos savršeno funkcionirao. Kad se ta uloga odmakla, ponovo bi nastao disbalans. Poruka je bila jasna, žena je morala da radi na tome da ublaži svoju oštricu. Drugi primer imao je veze i s poslom: klijent je smatrala da je suprug "koči" i "guši" u kreiranju posla koji želi, no kad je u konstelaciji odmaknuta uloga supruga, čitav sistem se raspao, ona je izgubila fokus, ništa više nije bilo pod kontrolom. Suprug, očito, nije bio problem, nego je kočnica bilo nešto drugo.

Čest problem muškaraca je odvajanje od primarne porodice. Kad se muškarac oženi, stvara novu primarnu porodicu, a to je njegova supruga i eventualno deca. Događa se, međutim, da kod njega ostane snažan osećaj pripadnosti primarnoj porodici (svojim roditeljima i braći i sestrama). On je u braku, a podsvesno i dalje pripada svom "plemenu", zbog čega nastaju problemi. U tom se slučaju u konstelaciji radi na odvezivanju veza s primarnom porodicom.

Neuzvraćena ljubav je vrlo bolna i teška tema, a klijenti postavljanjem sistemskih konstelacija često dobijaju uvid u stvarno stanje stvari. Teško im je da čuju da je sve samo iluzija i da je reč o unutrašnjem programu koji na neki način traži osećaj odbačenosti. Često podsvesno tražimo osobu koja u sebi nema potencijal da nas voli. Reč je ili o nekom ko je zauzet ili nas iz nekog drugog razloga ne može voleti.

Obrazac zaljubljivanja u osobe koje nam ne mogu uzvratiti ljubav je odraz uverenja da nikad nećemo dobiti dovoljno ljubavi i da moramo patiti, a to uverenje je moglo nastati u detinjstvu ako smo, na primer, imali roditelja koji nam nije iskazivao ljubav. Kao odrasla osoba, stoga, stalno težimo uvek iznova proživljavamo taj osećaj. Svakome se od nas dogodi da sretnemo nekog ko nam se sviđa, a taj osećaj nije uzajaman. Većina se u tom slučaju okrene i potraži sreću negde drugde ili pak donese svesnu odluku o prijateljstvu - partnerstvo nije zaživelo, ali shvatimo da nam je ta osoba draga i želimo je zadržati kao prijatelja.

Ako pak ostanemo u odnosu, insistirajući na tezi da patimo jer smo nevoljeni, onda je to obrazac i iluzija koju treba osvestiti i razgraditi tu energiju. Takve konstelacije znaju biti teške - neko prihvati da je u iluziji i traži izlaz pa ga i nađe, a neki na to ne pristaju... Postoje i obrnuti slučajevi, kad osoba dođe s idejom da treba da ode od partnera jer nešto nije u redu, a konstelacija pokaže da odnos nema nikakvih poteškoća.

U vezi s takvim slučajevima, Lidija Delić navodi i jednu zanimljivu postavku u konstelacijama: uloge dobiju partner i partnerka, ali i njihova iskonska bića povezana s izvorom. Kad partner pogleda u t jastvo partnerke, doslovce je obožava. No kad pogleda nju, kaže da ga nervira. Na nivou ega, partneri se često pitaju šta će dobiti, a ređe šta mogu da daju i tu nastaju sukobi, no na nivou jastva problemi ne postoje, tu je čista ljubav.

Poznata budistička izreka kaže da druge poučavamo onome što sami moramo naučiti. Sledom toga, u konstelacijama se pokazuje kako u partneru želimo da promenimo nešto što ne volimo kod sebe. Tako, na primer, teško podnosimo partnerovu neodlučnost, mekoću, bilo kakav oblik slabosti koju naš sistem prevodi u "nespremnost za preuzimanje odgovornosti" zato što se podsvesno bojimo da nas same krasi upravo ta odlika. Sebe ne volimo zbog neke slabosti, no toga nismo svesni pa tu negativnost okrećemo prema partneru koji nam u ovom slučaju služi samo kao ogledalo.

Često se, takođe, događa da se vežemo za osobu s nedostacima koje načelno, u nekim ljudskim okvirima, ne smatramo poželjnim, no naš je sistem zbog težnje ravnoteži, procenio kako je upravo to komadić slagalice koji nam nedostaje da postignemo balans, da budemo celovito biće. Doista je fascinantno šta se zbiva kad smo zaljubljeni.

U trenucima kad smo "opijeni vinom mlade ljubavi", u krevet odlazimo sa, kako Lidija kaže, najtamnijim delom sebe. Ova tama ne mora biti nešto zlo i naopako. Reč je o senovitom, neistraženom i nepoznatom delu nas. Možemo, na primer, biti altruist blage naravi kojem zbog toga ljudi često ulaze "na teritoriju" i iskorišćavaju ga. Jednog se dana zaljubimo i započnemo vezu.

S vremenom se pokaže da je naš partner prilično sebična osoba. Naše nesvesno ja se zaista zaljubilo u njegovu sebičnost jer je to deo koji nam je nedostajao da budemo celoviti i naš sistem teži integraciji toga delića u sebe. Na svesnom nivou počinjemo da mu zameramo sebičnost, no duboko u sebi uviđamo da je to upravo ono što nam i samima treba.

Naš partner nas uči, tera na rad, gura nas napred i kad se zateknemo u konfliktu, treba da se zapitamo: šta iz ovoga treba da naučim, koja je moja lekcija? Naša duša sve više raste i postaje celovita čak i ako nam veza propadne. Iz te veze dalje nosimo ono što je trebalo da dobijemo i zbog čega se ona i dogodila. Ne zaboravite da u toj vezi ne rastete samo vi i da se ne isceljuje samo vaš sistem. I vaš partner se, na neki način, preko vas vezao za svoju senovitu stranu.

I on teži isceljenju svog sistema. Zato, ipak obrnite filozofiju prema kojoj ste samo vi osoba koja treba nešto da dobije i počnite da razmišljate kako nešto da date, kako da pomognete osobi koju volite. Dajte šansu svojoj vezi i nekim budućim vezama jer to je, ne zaboravimo, najbrži put duhovnog rasta.

U ovoj nameri veoma dobro vas mogu podržati sistemske konstelacije jer će pomoću njih postati vidljivo ono što pre niste videli. One ne nude egzaktan plan za dalji život, korak po korak, ali preslaganjem energije polja daju odličan okvir za rešavanje konflikta.

Kako sam Hellinger kaže: "Duša stiče novu snagu i novo usmerenje. Stiče slobodu koju pre nije imala. Iz te pozicije zaista može doneti pravu odluku."

Ljubav i zaljubljenost: 5 principa očuvanja toplih emocija i duboke partnerske nežnosti...