Niko ne voli razočaranja. Ali, hteli mi to ili ne, ona nam se u većoj ili manjoj meri događaju tokom celog života. Stalno stvaramo predstave o ljudima, o budućnosti, o nama samima i, ako su te predstave lepše od onoga što nam stvarnost pokaže, onda se razočaramo.

Sama reč „razočaranje" ima veze sa čaranjem, odnosno čarolijom. Očekujući nešto posebno - veliku ljubav, uspeh ili izuzetno lep godišnji odmor - sami sebe pomalo začaramo. Naš um stvori neku predstavu za koju poverujemo da može da postane stvarnost. A kad se ta predstava, u sukobu sa realnošću, počne raspadati, više nismo očarani, nego raz-očarani. Zavesa uma je razmaknuta i vidimo nešto drugo.

11 saveta srpskog psihijatra za vaspitanje deteta u ljubavi: kako postupiti u slučaju strahova, roditeljskog razvoda i sukoba u okruženju

To „drugo" nije istinito i stvarno, nego samo drugačije. Kao što ulepšana predstava nije stvarna, tako ni predstava stvorena kroz prizmu razočaranja nije stvarna. Ona samo pojačava sve ono što je u kontrastu sa očekivanim. Dakle, najpre se bude ugodni osećaji zbog predstave kojom nas je očarao um, a zatim se bude neugodni osećaji zbog toga što ta predstava nije postala stvarnost. Na prvi pogled, to se može činiti besmislenim, kao da je reč o nekoj smicalici. Ali, ako obratimo pažnju na celokupni proces, primetićemo da očekivanja, očaranost i razočaranja itekako imaju smisla. Kad padnemo na smicalicu uma i emotivno se vežemo za neku predstavu, to za što smo se vezali uvek je nešto što nam u životu nedostaje ili nešto za šta mislimo da bi nam moglo značajno promeniti život nabolje. Zato je važno zapitati se: što je to za šta smo se „zakačili"? Ako je reč o težnji prema uspehu, koji deo predstave o uspehu nas najviše privlači? Važnost? Popularnost? Bogatstvo?

Ako je reč o zaljubljivanju, koji deo predstave o ljubavi nas najviše privlači? Zanimljivi razgovori? Nežnost? Majčinstvo? Ako je reč o predstavi o savršenom godišnjem odmoru, koji deo predstave nas najviše privlači? Mir? Istraživanje nečeg novog? Zabava? Kada otkrijemo šta je ono čime nas je um očarao, znaćemo šta je ono čemu stremimo. To stremljenje je delom ili potpuno nesvesno, jer da je bilo sasvim svesno, ne bi se manifestovalo kroz očaranost nekom predstavom. Zato, prva važna informacija koju možemo dobiti iz procesa očaravanja i razočaravanja jeste: šta je ono čemu stremimo? Ovo je vrlo važna informacija, jer jednom kad saznamo čemu stremimo, možemo se svesno usmeriti da to i ostvarimo.

PageBreak

Zahvaljujući razočaranjima postajemo pametniji, iskusniji i obazriviji

Razočaranja su neizbežan deo života. Štaviše, ona su deo procesa odrastanja. Kroz njih učimo o životu, o sebi, o svojoj prirodi. Iz perspektive jednog od pravaca psihologije, takozvane self-psihologije, celo odrastanje je postepen proces razočaravanja. Hteli-ne hteli, roditelji svoju decu razočaravaju jer ne mogu savršeno ispuniti njihova očekivanja. Deci su ovakva razočaranja važna i potrebna jer ih dovode u kontakt sa realnošću. Kad roditelj razočara dete, odnosno ne napravi ono što dete od njega očekuje, pomaže mu na više nivoa. Pre svega, pokazuje mu da nije idealan roditelj koji je svemoćan, nego da je obična osoba sa svojim ograničenjima i sopstvenim željama. To detetu ostavlja prostor da se za ispunjenje nekih svojih želja samo potrudi - na primer, ako ne može da dobije brodić na daljinsko upravljanje, možda će samo pokušati da napravi brodić i upravlja njime ručno. Osim toga, razočaravajući dete na ovaj način, roditelj mu daje trajnu poruku - da mu svet neće uvek ići na ruku i da u takvim situacijama mora samo nekako da se snađe.

Da li ima ljubavi bez zaljubljenosti: 9 vrsta ljubavi

Razočaranja su neizbežan i važan deo odrastanja. Problem nastaje kad ona nisu „optimalna", odnosno kad su prevelika, pa se dete sa razočaranjem ne može uspešno nositi. Na primer, ako majka ili otac na bilo koji način emotivno ili telesno zlostavljaju dete, ta gruba razočaranja učiniće upravo suprotno od onog što čine „optimalna" razočaranja. Dok optimalna razočaranja pomažu detetu da postane zrelije, odnosno da se sve više oslanja na sebe i svoje sposobnosti, gruba, traumatska razočaranja uzrokuju emotivne zastoje.

Posle, u odraslom uzrastu, razočaranja imaju istu funkciju koju su imala u dečijem uzrastu. Čine nas realnijima, a samim time, sposobnijima da se bolje nosimo sa životom i da na efikasne načine stremimo ispunjenju svojih želja i ciljeva. I tada je najbolje da razočaranja budu optimalna ali, nažalost, to nije svestan proces i gruba razočaranja u detinjstvu predispozicija su za gruba razočaranja u odrasloj dobi. No, i ovo možemo posmatrati sa pozitivne strane. Gruba razočaranja u odrasloj dobi (na primer - ludo zaljubljivanje u „pogrešnu" osobu ili entuzijastičan poslovni projekat koji vodi u finansijsku propast) ukazuju nam na neke velike slepe tačke u viđenju sveta.

A nakon što su slepe tačke otkrivene, možemo da počnemo da se i bavimo njima. Često taj proces vodi unazad, onamo gde su slepe tačke nastajale - u bavljenje detinjstvom i porukama o sebi i svetu koje smo tokom detinjstva usvajali. Istraživanje tih tamnih, neosvešćenih delova sebe vodi nas prema kompleksnijoj slici sveta i na taj način nam omogućava da bolje procenjujemo situacije i tako ublažimo buduća razočaranja.

11 saveta za pozitivne ljude: evo šta treba da uradite svakog jutra

Čini se da bi idealno rešenje bilo - ne očekivati, ne stvarati predodžbe i samim time, ne razočaravati se. Ali, stvaranje predstava ne možemo izbeći. Na osnovu njih donosimo odluke - da li da otputujemo negde ili ne, prihvatiti novi posao ili ne, družiti se sa nekom osobom ili ne. Kad god svojevoljno ulazimo u nešto nepoznato, to činimo zato što smo stekli određenu pozitivnu predstavu o tome.

Razočaranja su deo života. Važno ih je tako i prihvatiti, a ne kao lične greške koje smo mogli da izbegnemo da smo bili „pametniji" ili „zreliji". Ako ih prihvatimo kao deo života, iz razočaranja možemo mnogo toga da naučimo. Ona nam mogu pokazati šta nam u životu nedostaje i učiniti nas sposobnijima da to ostvarimo. Razočaranja su tu da nam kroz iluziju (očaranost) i razmicanje teiluzije (raz-očaranost) na novom nivou razotkriju kako unutrašnju, tako i spoljašnju stvarnost.

Izvor: Sensa