Prema ajurvedskim tekstovima, kana se preporučuje kao bezopasno sredstvo za bojenje kose i kože, ali se ističe i njeno energetsko dejstvo - hena "hladi" glavu i smiruje prejak temperament.

Kana (hena) je prirodna boja za kosu u obliku praha, dobijena mlevenjem osušenih listova i stabljika biljke Lawsonia inermis. Kada je u čistom obliku, kana boji kosu u crveno-narandžaste tonove. Ali, osim što boji, kana ima i kondicionirajuće dejstvo na dlaku i lekovito dejstvo na kožu glave, prirodno učvršćuje i jača kosu, sprečava opadanje, vraća prirodni sjaj i gustinu, pokriva sede vlasi, uklanja perut, jača i hrani koren, čisti i hladi kožu. Njenim nanošenjem se na površini dlake formira zaštitni omotač koji ne dozvoljava da štetni spoljni agensi prolaze kroz keratinski sloj dlake, a samim tim sprečava se i gubitak vlage iz njene strukture. Tako se kosa održava u prirodnom balansu. Iz ovog razloga, neki sintetički preparati za oblikovanje kose ne mogu ostvariti očekivani rezultat i funkciju, a ponekad je na kaniranoj kosi nemoguće uraditi minival.
Najstariji pisani tragovi o kani kao boji za kosu potiču iz drevnog Egipta. Danas se ova biljka plantažno gaji u Indiji, Tunisu, Pakistanu. Osim za kosu, koristi se i za bojenje noktiju, kože ruku i stopala... U Indiji se kanom i danas ukrašava koža prilikom svečanosti i smatra se da taj ritual privlači pozitivnu, a odbija negativnu energiju. Od davnina je poznato da Indijke kaniraju kosu, ne skraćujući je godinama, a kada dostigne određenu dužinu, prodaju je po visokoj ceni.
Tokom prošlog veka na zapadu je prihvaćena kana, ali je razvojem hemijske industrije koja je plasirala široke palete veštačkih boja, njena upotreba potisnuta. Međutim, poslednjih godina, kana se ponovo vraća na zapadno tržište, kako zbog svojih lekovitih i korisnih dejstava na kosu, tako i za izradu crteža po telu (body art).