"Kroz zvezdanu kapiju,

mi i zemlja na kojoj stojimo,

jedno smo..." (Gordana Petković)

Nalik slikarima, pesnici haiku poezije svojim rečima odslikavaju ceo svet koji se nalazi u prirodi - granu drveta, rascvetali cvet, vetar koji blago dodiruje neko polje... sve što je tu sada i ovde.

U beogradskom Planetarijumu, mestu nad kojim se "rađaju" zvezde, 1. decembra 2012. godine održaće se književno veče haiku poezije pod nazivom "Enso". Želeći da naglase sklad i ravnotežu haiku poezije ali i njenu vezu sa zenom, organizatori su za naziv ove književne večeri odabrali reč "enso" što na japanskom znači "krug" - krug kao nešto što obuhvata sve tokove u životu od stvaranja i umiranja, preko padanja i podizanja, do stradanja i praštanja.

Veliki srpski pisac Miloš Crnjanski bio je jedan od prvih naših pisaca koji je očaran lepotom haiku poezije preveo, tojest prepeveo nekoliko haiku pesama. Tada je u uvodu svojih prepeva napisao da je haiku komičan stih finog i nežnog izraza, sličice, pričice... Ova "najkraća pesma na svetu", kako je popularno mnogi zovu s obzirom da se sastoji od samo tri stiha, sa jasno određenom strukturom slogova, potiče iz srednjovekovnog Japana.

Tematika haiku poezije je povezana s prirodom a vreme u kome se ona "događa" uvek je sadašnjost, pa se zato često kaže da je haiku poezija za "ovde i sada". U osnovi haiku poezije je pesnikov doživljaj nekog događaja, trenutak u kojem je on posmatrač a ne učesnik.