Od 2012. godine, kada je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 20. mart Međunarodnim danom sreće, važnost potrage za srećom dobila je zvaničnu potvrdu. Inicijativa je potekla od Butana, zemlje koja još od ranih sedamdesetih daje primat nacionalnoj sreći u odnosu na nacionalni dohodak i postavlja na prvo mesto ciljeve koje treba da dostigne bruto nacionalna sreća.

Ova kategorija predstavlja kontrast ideji bruto nacionalnog dohotka, koncepta koji je osmislio ekonomista i nobelovac Sajmon Kuznec kako bi pomogao SAD da izađu iz Velike depresije. Međutim, i on je naglašavao da se on ne sme pomešati s količinom nacionalnog prihoda, a naročito je jasno da se time ne povećava i "prosečna sreća" u nekom društvu.

Sreća se, između ostalog, povećava i time što "doprinosimo zajedničkom dobru i stvaranju budućnosti kakvu želimo", kako je povodom novoustanovljenog međunarodnog Dana sreće, izjavio 2012. godine prvi čovek UN Ban Ki Mun.