Danas mi se sve vreme po glavi mota misao o našem poimanju vremena i života. Obratim li se fizici za pomoć, reći će da je vreme sasvim relativan pojam, da zavisi od posmatrača i sistema u kom se on nalazi. Ona alternativna fizika koja se još ne uči u opštem obrazovanju govori o tome kako su prošlost, sadašnjost i budućnost paralelni svetovi koji se odvijaju istovremeno.

I kako uranjam u tu sliku svemira, zaista počinju da se gube granice ovosvetovnog: vreme prestaje da bude samo dimenzija koja leči rane i postaje neka materija koja prožima nas i sve oko nas, kao potka za platno života. U tom svetu relativizma i kvantnih događaja kao da nestaju emocije, a nastaje osećaj predivne ispunjene praznine - slobode koju možemo da susretnemo u meditaciji, relaksaciji. No otkud onda to da nam vreme stvara i rešava probleme?

Vreme je ta čudna dimenzija koja i od najlepše svadbene torte ukrašene ružama, listićima zlata i šlagom učini neprepoznatljivom plesnjivom masom. Vreme je to koje oplodi prirodu predivnim bojama svežeg voća dok čekamo da sazre. Vreme oplemenjuje sireve bogatim aromama dok zrijući dobijaju punoću. Vreme učini da zaboravimo i loše i dobre stvari. Kako onda razumeti izraze poput carpe diem? Zašto bismo morali da iskoristimo dan? Zar ne možemo sutra?

Kad je u pitanju torta, rado ćemo je pojesti dok je sveža i bez razmišljanja je baciti kad je pokvarena. Ali šta je sa sećanjima? Ako su sećanja ostatak našeg života od pre nekog vremena, kada njima ističe rok trajanja? U kom trenutku prestaju da oplemenjuju našu ličnost i postaju breme koje nam onemogućava kretanje prema napred?

PageBreak

Snaga sveže energije

Kad ne možemo da se pokrenemo iz neke situacije, ili kad nam je jednostavno dosadno, rado ćemo se prepustiti prisećanju, utonuti pod mekano ćebence uspomena koja će nam pružiti taj srećni osećaj sigurnosti.

No, ono što ćemo primetiti je to da što se više prepuštamo vremenskim udaljenjem ulepšanim zapisima prošlosti, teže se hvatamo u koštac sa stvarnošću.

Uvek sam se divio odlučnim ljudima koji su sadašnjost gledali u oči. Naučio sam da im upravo ta osobina pomaže da budu toliko uspešni, a ne kao mi ostali, koji će po ceo dan sanjariti opijeni toplinom sunca.

Iskoristiti dan znači upravo to - iskoristiti ga da bismo se kretali. I dok je, s jedne strane, korisno s vremena na vreme napraviti rekapitulaciju, sveža energija i sveže prilike su poput kupca koji dođe i na vratima prodavnice zatekne natpis „Popis". Sledeći put pokucaće na neka druga vrata.

Sa energetske tačke gledišta, ako se ponovno setimo torte kojoj je istekao rok trajanja, sećanja su prošli događaji koji, ma koliko u jednom trenutku bili sveži i inspirišući, takođe imaju energiju koja je u međuvremenu ostarila. Ako želimo da omogućimo konstantan dotok svežih događaja i situacija koji će nas motivisati, trebalo bi da znamo na koji način za njih da napravimo mesta. Ono što sam govorio još kao mali je da ne želim da postanem poput nekih odraslih koji govore: „U moje vreme...", nego želim da idem u korak s vremenom. Ići u korak s vremenom znači u sebi konstantno imati mesta za novo.

I dok s jedne strane naš mozak zna kako da zaboravi i na taj način se reši nepotrebnih i zastarelih informacija, emotivni i energetski nivo tela nisu tako laki na otpuštanju. Setite se samo emotivnih prepirki u kojima se na kraju dogovorite i racionalno „sredite" problem. I ma koliko god tada sve bilo u redu, nešto u vama ipak još nije u redu. To je ta stara energija koju bi trebalo da očistimo iz sebe. Upravo ta stara energija, bila ona nekada predivan ili ružan osećaj, ometa naš dalji život i primanje sveže energije koja će nas nadahnuti za nova osećanja, nove ideje, i stvoriti nove situacije.

Zato, kako biste ostali mladi, napravite popis, apsolvirajte naučeno i zaboravite staro. Hrabro krenite u novi dan za nove pobede - sveži i ispunjeno prazni!