Želja da razjasne zagonetku Mona Lizinog osmeha mnoge je vodila u raspredanje života i avantura dame za koju su pretpostavljali da je bila model čuvene slike. Mnogo ređe se razlog tražio u Leonardovom raspoloženju!

Činjenica je, međutim, da još Giorgio Vasari (1568) navodi kako je Da Vinči - dok je slikao Mona Lizu, unajmljivao pevače, muzičare i zabavljače kako bi se oslobodio melanholije. Oni su ga zasmejavali, popravljali mu raspoloženje i - ako je suditi po osmehu na njegovoj, možda najslavnijoj, slici - Da Vinčijevo zadovoljstvo prenelo se i na njegovo delo.

Leondardovo shvatanje da je i nama zabavno kada se nalazimo u društvu veselih ljudi, kao i to da smo depresivni kada smo okruženi tužnim svetom, možemo lako da primenimo i sami. Snaga s kojom naše ponašanje deluje na osećanja koja se u nama bude objašnjava mnoge preokrete u našem emocionalnom "knjigovodstvu" - zašto smo obične bolje raspoloženi posle lepog provoda na nekoj proslavi, poseti prijateljima ili drugom veselom skupu...

Već i samo posmatranje tuđih izraza lica, njihovih pokreta i glasa, navodi nas da podsvesno oponašamo reakcije drugih ljudi. Trudimo se da naši pokreti, glas i raspoloženje budu ujednačeni sa njihovim a takvim oponašanjem se i naše opšte raspoloženje menja.

Uporno ponavljanje izvesnih postupaka može duboko da izmeni i naša osećanja i uverenja, tvrdi Michael Michalko, autor više knjiga o kreativnosti. Tako, na primer, tibetanski kaluđeri nisu tako duboko usredsređeni niti posvećeni molitvi kao njihovi iskusniji i stariji drugovi u hramu. Često im misli pobegnu ka porodici, sumnjama u veru ili ka nekoj drugoj temi. Međutim, upornim okretanjem molitvenih točkova i praćenjem ponašanja starijih, njihova emocionalna i spiritualna uključenost u proces molitve raste.

PageBreak

Vežbajte umetnost osmeha

Još jedna priča iz istorije umetnosti pokazuje povezanost našeg delanja i mišljenja. Kako se navodi u njegovoj biografiji, Salvador Dali bio je izuzetno stidljiv, a strah od sramote doveo ga je i do velike usamljenosti. Njegovi studenti sa Madridske akademije umetnosti opisali su ga kao veoma povučenu osobu, napisao je biograf Ian Gibson u svojoj knjizi.

Zato ga je ujak mudro posavetovao da postane glumac kad god je u kontaktu ljudima. Rekao mu je da počne da se ponaša ekstrovertno i Dali ga je poslušao. Svakog dana ponašao se kao da je otvoren i vrlo slobodnih načela, sve dok vremenom nije postao poznat po svom pristupu u kome nije bilo straha, stidljivosti ili strepnje od poniženja. Smatrali su ga jednim od najslobodnijih i najesktrovertnijih ličnosti svog vremena jer je postao ono što se pretvarao da jeste.

Kažu da su i grčkog filozofa Diogena primetili jednom prilikom kako stoji u prosjačkom položaju ispred jedne statue, kao da moli za milostinju. Iznenađeni i zabrinuti, prijatelji su ga upitali zašto to čini, a Diogen je odgovorio: "Vežbam umetnost toga da budem odbijen".

Stav i emocija se mogu i vežbati i jačati, a vaše je da - pre svega - otkrijete šta želite da kod sebe promenite. A češći i lepši osmeh, to je ono što želimo svi za sebe, zar ne?