Mudrost je uzemljena svjesnost. To je svijest koje izvire iz dubina zrelosti i iskustva, svijest koja se lako pretače u stvarnost. Mudrost je plodna podloga u kojoj klicaju i rastu sve naše dobre odluke i akcije, sva smislena i produktivna djela, svako istinski vrijedno pregnuće i postignuće. Mudrost je poput rastresite crnice, poput humusa u koji se pretvorio život čitave jedne šume. I kao što jedno stablo ne može proizvesti humus, tako ni jedan čovjek ne može proizvesti mudrost. Mudrost je kolektivna kategorija, pamet koja niče iz glave cijeloga svijeta. Na pragu smo mudrosti, kada smo na tragu svog univerzalnog ljudskog identiteta. Kada smo u dodiru sa samom suštinom ljudskosti. Kada smo oslobodjeni od svojih socijalnih uloga, kad skidamo kostime društveno prihvatljivih plesova, kad izmičemo ritualima religije, politike, potrošačkog društva... Kad god smo mudri, zapravo smo duboko povezani sa svojim ljudskim jezgrom.

Mudrost je, zato, i cjelovita i jezgrovita. Mudrost nije znanje. Mudrost je stanje. Stanje dubokog kontakta sa našom unutrašnjom cjelinom i sa cjelovitošću svijeta čiji smo zaokruženi dio.

Mudrost nije isto što i mudrovanje. Kada mudrujemo, otudjujemo se od drugih, izlazimo iz ravnoteže cjeline, stavljamo se u privilegovani položaj nekog ko zna više i može bolje. Kada mudrujemo, vodi nas sitni interes i izvodi nas iz čarobne povezanosti sa drugim ljudima i sa svekolikim svijetom. Kada smo mudri, puni smo tihog, dubokog, spokojnog poštovanja prema svemu i svakome, svjesni da svi imamo svoje mjesto u široj slici, u koordinatama sveobuhvatnosti. Zato su mudre odluke uvijek dobre za sve. One nikoga ne isključuju, one svakoga uvažavaju. Ne možemo postupati mudro i povrijediti drugoga. Mudrost je ljekovita. Ona je melemna i blagotvorna. Ona je, rečeno jezikom modernog doba, inkluzivna. Mudrost se raduje svakome, na njenu su zabavu uvijek pozvani svi.

Mudrost zna da je svako ko nam ulazi u život, svako sa kim dijelimo iskustva, svako ko se nadje na našem putu, zapravo refleksija nas samih na najdubljem nivou. Svi se tako svesrdno i strastveno radujemo sebi sličnima, dušama koje su nam srodne, ljudima koji su nam bliski. Samo se mudri medju nama sa podjednakom strašću raduju susretima i saputnicima koji donose bijes, tugu, bol, razočaranje. Samo mudri medju nama vide da su takvi susreti prilika da pogledamo u svoju nesvjesnost, u svoje neznanje. Samo mudri medju nama shvataju da se u partnerima koji nas odbacuju krije naša vlastita nespremnost da volimo, da se u finansijskim gubicima krije naš podsvjesni otpor prema izobilju, da se u sukobu sa prijateljem krije duboko neprihvatanje sebe. Mudrost je hrabrost da se suočimo, da istražimo sakriveno, da izdržimo nelegodu takvog istraživanja.

Pošto izvire iz cjeline našeg bića, mudrost nije nužno povezana sa intelektom, sa znanjem. Mudro može biti naše srce, mudro može biti naše tijelo, mudra može biti naša duša. Iz svih slojeva našeg postojanja izranja mudrost onda kada su svi naši aspekti spojeni, kada su svi ugošćeni i počašćeni, kada nisu povlašćeni, kada su svi povezani i pozvani na žurku. Zato bi kapiji mudrosti možda najbolje pristajala poruka - ovdje zaboravi sva svoja znanja. Kada dopustimo da ne znamo, kada iščezne strastvena zaljubljenost u naša tumačenja, kada iščili obuzetost našim pretpostavkama, našom verzijom priče ... tada smo spremni za mudrost.

Zato, inspirisani mudrošću, andjelom decembra, neznaveno pogledajmo u svoja ovogodišnja iskustva, kao da ih osjećamo prvi put, kao da nemamo već čvrsto formirane stavove, kao da im već nismo nalijepili razne pametne etikete...I budimo otvoreni... Možda nam u krilo padne neočekivan novogodišni dar!

Snežana Radusinović je facilitatorka Igre transformacije. Više informacija o Igri transformacije možete naći na adresi www.transformisi.me.