Veliki deo života najčešće i provedemo pitajući se šta smo mogli drugačije, večito usmereni na komade prošlosti koje bismo da zakopamo i obrise budućnosti koji nas ispunjavaju strepnjom i brigama. Rezultat je to da najveći deo energije odlazi na očekivanje neočekivanog, na strepnju i nemogućnost da se pomirimo sa sopstvenom prošlošću. Ne sagledavamo, a bilo bi dobro da nas neko i na to podseti, činjenicu da to kako živimo i kako se osećamo u velikoj meri ima veze sa mitovima i uverenjima kojimo smo hranjeni od malih nogu.

Mantre za uspeh: 20 stvari koje pametni ljudi često govore sami sebi...

U život krećemo kao slobodna i protočna bića spremna da daju i prime ljubav, ali nam krutost sistema koji nas okružuje lagano briše sećanje na našu pravu prirodu. Tako smo uglavnom svedeni na ljude koji lutaju, napojeni amnezijom i duboko usađenih mitova koji nam ne dozvoljavaju da se setimo da možemo drugačije, da možemo lepše i da zaslužujemo sreću.

Autorka bestselera „Potpuno isceljenje", Anita Murđani, kroz svoja iskustva razlaže upravo te mitove, čuvare naše zaboravnosti. Nakon čudesnog izlečenja i prisvajanje svog pravog bića, Anita se vratila normalnim tokovima života sa novim uvidom, a to je da bi život koji sada živimo na Zemlji - za nas mogao postati raj ukoliko bismo razumeli kako on funkcioniše i šta treba učiniti da taj raj učinimo sopstvenom stvarnošću. Njena inspirativna poruka proputovala je celu planetu dok je ona postavljala temelje onoga za šta smo svi mi, zapravo, rođeni: da živimo u raju, sada i ovde.

Bezbroj pisama, pitanja i priča na radionicama pratile su Anitu na njenim putovanjima. Iako dotaknuta sećanjem i dubokim uverenjem da život nije patnja, ona stupa na stazu nove transformacije jer duboko dirnuta bolom i patnjom ljudi ne vide kako može da im pomogne i da zaceli njihove rane. Iz korozivnog procesa sumnje zapravo ju je trgnuo bljesak sećanja na njeno iskustvo bliske smrti u kome je najglasnija poruka bila: „Tvoj jedini posao je da voliš samu sebe, da ceniš samu sebe i otelotvoriš istinu o vrednovanju same sebe i ljubavi prema sebi". Ovo iskustvo jasno joj je otkrilo koliko nam je lako da izgubimo usredsređenost na sopstvenu pravu svrhu i zapletemo se u mrežu svih onih drama koje smo ispleli u svojim životima da bismo opravdali sopstveno postojanje. To je ono što nam se događa kada utonemo u preovlađujuća uverenja kulture našeg okruženja.

Želja da ponovo vrati radost u život svakog čoveka postala je osnovna pokretačka snaga koja stoji iza nove knjige Anite Murđani. Knjiga „Može li Raj biti na Zemlji?" je pokušaj da se razobliče neki od najvećih mitova koje smo prihvatili kao merodavne - mitova koji su nas sprečavali da u potpunosti živimo svoje živote samo zbog toga što su to preovlađujuća uverenja u kulturi našeg okruženja. „Naučeni smo da tražimo vođstvo izvan sebe i, dok to činimo, preuzimamo na sebe ono što drugi od nas očekuju.

PageBreak

Da li dobijamo ono što zaslužujemo

Potom, kada nismo u stanju ispuniti ta spoljašnja očekivanja, osećamo da smo nepodesni i puni mana. To ukazuje da su, dok plovimo kroz život, sve zamisli koje čine sam temelj na kome se zasnivaju naše lične vrednosti neistinite! Zato, bez obzira na to koliko smo radionica o samorazvoju odslušali ili koliko knjiga o samopomoći pročitali, mi i dalje u potragu za odgovorima krećemo nekud izvan sebe samih.

To ne samo da nam ne koristi, nego nas, zapravo, sputava! Ništa ne može promeniti te pogubne modele ponašanja sve dok ne razbijemo mitove i ne obelodanimo laži koje oblikuju naše misli i uverenja."

Kroz nekoliko poglavlja knjige Anita se bavi mitovima koji su nam svima poznati i mnogima su bili nezvani krojači života.

1. Mit: Svako dobija ono što zaslužuje

Ovaj mit se posebno zasniva na odrastanju u kome je bilo neke vrste zanemarivanja ili zlostavljanja. Odnosi u kojima smo mi žrtva zato što se razlikujemo po nečemu ostavljaju dubok trag na nama. Međutim, ovakvi odnosi uglavno u nama bude snažno osećanje da nismo dovoljno dobri, vredni i da moramo da budemo neko drugi, bolji i prihvaćeniji.

Ako je tvrdnja „dobijate ono što ste zaslužili" mit i zabluda, šta bi onda mogla biti istina?

Razmotrite sledeće moguće istine:

  • Bez obzira na to šta ljudi mislili ili govorili jedni o drugima, svi smo mi vredni bezuslovne ljubavi samo zato jer smo to što jesmo i ne moramo tu ljubav ničim zaslužiti - pravo na bezuslovnu ljubav stičemo samim rođenjem.
  • U drugom carstvu, svako od nas ističe se kao predivna, veličanstvena i moćna tvorevina Univerzuma - jedinstvena, posebna i uvažena u svakom smislu.
  • Bez obzira na to šta mi govorili ili činili (pa čak i da je istina da nas niko na svetu ne voli), Univerzum će uvek gajiti duboku, trajnu ljubav prema svakome ko je ikada rođen - uostalom, svi smo mi povezani, svi smo deo jedne celine.

Kako prevazići životne prepreke: 5 situacija koje nas sprečavaju da budemo srećni...

Saveti i vežbe:

Kada vas drugi na bilo koji način vređaju, shvatite da su njihovi postupci direktne projekcije njihovog vlastitog stanja bola i smetenosti. Isto tako, upamtite da, ako otvorite svoje srce za samilost prema njima u njihovom bolu (što ni u kom slučaju ne znači odobravanje njihovog ponašanja), to koristi direktno vama.
Kad god osećate kako vam drugi otežavaju život, zamislite kakav uvid ili veština su vam potrebni da biste se na najbolji mogući način izborili sa tom situacijom.

PageBreak

Da li smo previše kritični prema sebi

Potom uvidite kako vam je to što vam je potrebno već negde tu, na dohvat ruke, jer vas inače Univerzum ne bi dovodio u takvu situaciju. Vidite to što se događa kao priliku za napredovanje, a ne kao nepodnošljivi teret, pa će vam brže doći ono što vam je potrebno.

Znam da sam dovoljno dobra baš takva kakva sam i da nema potrebe da dokazujem svoju vrednost kada:

Mogu ostati pribrana i usredsređena kada me drugi pokušavaju isprovocirati i izazvati neku moju reakciju (ili kada se ponašaju na način koji bi u prošlosti od mene izmamio jaku emocionalnu reakciju).
Ne određujem sopstvenu vrednost na osnovu spoljašnjih činilaca kao što su sopstveni izgled ili postignuća.
Manje razmišljam o tome šta zaslužujem, a više o tome ko sam - čista ljubav i čista svest.

2. Mit: Voleti sebe je sebično

Ljubav prema sebi ne znači stalno hvaliti sebe i govoriti sebi koliko smo izuzetni. To znači voleti stvarnog sebe, ljudsko u sebi - osobu koja ima skrivene slabosti, koja je izgubljena ako je kritikuju, koja ponekad izneveri i razočara druge. To znači obavezati da ćete držati svoju stranu - čak i ukoliko to niko drugi ne bude hteo!

Ako tvrdnja „voleti sebe je sebično" predstavlja mit i zabludu, šta je onda istina?

Obratite pažnju na ove moguće istine:

S obzirom na to da ne možemo dati nešto što nemamo, ljubav prema sebi je apsolutno neophodna pre nego što budemo istinski mogli voleti nekog drugog (na primer, ne možemo voleti svog suseda kao sebe ako prvo ne volimo sami sebe.)
Što više volimo sebe, to ćemo imati više ljubavi da pružimo drugima jer ljubav se davanjem samo uvećava (ne možemo iscrpeti ljubav koju osećamo).
Ako smo svi mi ispoljenja ili izrazi Boga / Univerzalne Energije / Tvorevine, u tom slučaju bi ne voleti sebe bilo isto kao reći da Bog / Univerzalna Energija / Tvorevina nisu vredni ljubavi.

Znam da volim sebe kada:

  • Dopuštam sebi da pravim izbore koji su zabavni i koji me čine srećnom i zadovoljnom, umesto da stalno brinem o tome šta će misliti drugi.
  • Ne osećam se krivom kada mi je život uspešan ili kada živim srećno.
  • Glas mog sopstvenog kritičara više nije najglasniji glas u mojoj glavi.
  • Prestajem odbijati tuđe komplimente i umesto toga odgovaram sa iskrenom zahvalnošću.

Ono što radim za druge radim slobodno i radosno, a ne usled osećaja obaveze ili krivice ili zato što se osećam izmanipulisano.

Čišćenje uma, srca i duše: 10 stvari kojih treba da se oslobodimo ovog proleća...

Prepoznajem da imam pravo biti srećna, čak i kada ljudi oko mene nisu u dobroj situaciji ili nisu srećni.

3. Mit: Sa mnom nešto nije u redu i to treba popravljati

Često nismo u kontaktu sa sopstvenim glasom koji nas, zapravo, jedini vodi sigurnom rukom. Podležemo pristiscima okoline, čak i najdobronamernijim. Ali ako izbori nisu naši, ako su nametnuti, onda dolazimo u sukob sa svojim bićem koje najbolje zna šta mu je potrebno.

Ako tvrdnja „Sa mnom nešto nije u redu i to treba popravljati" predstavlja mit i zabludu, šta je onda istina?

Razmotrite sledeće moguće istine:

  • Rođeni smo savršeni u svakom pogledu.
  • Mi već jesmo sve što bismo hteli postati.
  • Možda smo privremeno zaboravili ko smo, ali ni u kom pogledu nismo uništeni!
  • Izazovi u našem životu ne nagoveštavaju kako sa nama nešto nije u redu. Umesto toga, samo su deo putovanja koje nas vraća samima sebi.

Pitanja koja sebi možete postaviti:

  • Da li sam neprekidno opsednuta radom na sebi, pokušavajući na neki način „unaprediti" sebe?
  • Da li uvek osećam da moram potražiti spoljašnju pomoć u knjigama, od učitelja ili gurua, kako bih dobila savet o tome kako voditi sopstveni život?
  • Da li svoju moć prepuštam drugima verujući da se u svemu izvan mene nalaze odgovori koji su mi potrebni?
  • Jesam li u stanju raspoznati kada čujem da mi Univerzum upućuje vođstvo zaista namenjeno upravo meni, a kada savet koji čujem nije zapravo u mom najboljem interesu?
  • Da li sam previše kritična prema sebi?

Znam da sam u vezi sa svojim unutrašnjim sistemom vođstva kada:

  • Zaista mogu videti kako izazovi u mom životu nisu posledica ličnih neuspeha već su, umesto toga, važan deo mog putovanja.
  • Prepoznajem da su ti izazovi, zapravo, darovi.
  • Prestajem osećati opsesivnu potrebu za kontrolisanjem svih događaja u svojoj okolini, kao i njihove ishode.
  • Dozvoljavam sebi da budem kanal preko koga život ispoljava sebe, potpuno svesna da se život dešava kroz mene, a ne meni.

Izvor: Sensa