Priča o ljutnji

Otac dade sinu kesicu sa stotinu eksera i reče mu da, kada god se naljuti na nekoga, zabije jedan ekser u lutku od slame.
Jednoga dana sin je zabio deset eksera u lutku od slame.
Kada je posle nekoliko dana sve potrošio, pitao je oca šta dalje da radi.
„E, pa sada, svakoga dana kada budeš uspeo da se suzdržiš da ne osuđuješ druge iz bilo kog razloga, izvadi po jedan ekser iz lutke”, reče mu otac.
I prošlo je podosta vremena dok se sin nije naučio da ne osuđuje druge ni život… I jednog dana dođe sav srećan ocu i reče da nema više nijednog eksera u lutki.
„Dobro, hajdemo sada da vidimo lutku”, reče mu otac. „Vidiš, nema eksera u lutki, ali ostale su rupe.”

Rane od ljutnje i prosuđivanja nikada ne zarastaju, a ipak, ljudi stalno, iznova i iznova, ranjavaju Sebe nekim novim ekserima.Tako Otac dade Sinu najvažniju lekciju za život – da treba uistinu da poštuje i voli Sebe, i da više nikada ne povređuje svoje duboko biće, reagujući ljutnjom i besom.

Kako se odvići od reagovanja ljutnjom ili besom?

Za početak, treba da shvatimo da svaka nepravda zapravo više škodi onome ko ju je naneo. Ljutnja se lako pojavi ako se naša očekivanja ne ispune – tada ego može da se oseti povređenim i postaje izrazito dominantan. Ako ljutnja potraje, njena vatra podiže kiselost u organizmu i počinje da nagriza sistem iznutra, uzrokujući mnoge zdravstvene probleme, poput bolova u zglobovima i mišićima, slabljenja vida i tegoba kardiovaskularnog i nervnog sistema, a može dovesti i do grča sistema za varenje.

Kad ljutnja nastupi, možemo sa njom da se suočimo na nekoliko načina.

Kao prvo, čim se pojavi, možemo proučiti neispunjeno očekivanje na kojem se ona temelji. I treba što više da živimo pozitivne vibracije – radost, ljubav, čuđenje i divljenje prema životu.

Ako pak osećamo da bi trebalo da se suočimo sa nepravdom koja je prouzrokovala našu ljutnju, to možemo učiniti nenasilno i bez prosuđivanja. Treba da osvestimo da reagovanje ljutnjom samo povećava razmere problema i da možda nismo u stanju ni da sprečimo svaku nepravdu koja nam je naneta, ali da samo mi možemo da odlučimo da li ćemo ostati u stanju unutrašnje smirenosti. Zapitajmo se šta nam je važnije – da živimo u miru, ili da se neprestano ljutimo na nekoga ili nešto?! Ako reagujemo ljutnjom ili besom, samo stvaramo Sebi još veće psihičke, a i telesne probleme.

Kad shvatimo da svaka nepravda (na koju ne odreagujemo ljutnjom) zapravo više škodi onome ko ju je naneo, lakše ćemo oprostiti sebi tu ljutnju, ako i kada se pojavi. Opraštanjem otklanjamo unutrašnje toksine koje stvaraju bes i ljutnja.

PageBreak

Toksične emocije ugrožavaju ZDRAVLJE: evo koje tegobe uzrokuje ljutnja i kako je sprečiti
Foto: Profimedia toksicne-emocije-ugrozavaju-zdravlje-evo-koje-tegobe-uzrokuje-ljutnja-i-kako-je-spreciti

Kada ljutnja počne da se javlja, njene posledice u telu možemo ublažiti i rashlađivanjem vatre ljutnje: laganim ispijanjem nekoliko čaša hladne (ali ne ledene) vode, sa namerom da se smirimo i otpustimo taj negativni naboj. 


U trenucima kad nas ljutnja već obuzme, pomaže i duboko disanje sa dužim izdisajima (udah na nos, izdah na usta).

Kada se odlučimo na odvikavanje od ljutnje, (a nije loše ni zauvek se odreći ovog štetnog reagovanja i samointoksikacije), treba da obećamo sebi da se određeno vreme nećemo ljutiti mišlju, rečju, niti delovanjem.

Ali, jednu stvar moramo da zapamtimo: ljutnju nikada ne smemo potiskivati, već treba da je odstranimo tako što ćemo voditi život zasnovan na načelima poštovanja, istine, tolerancije…

Treba uvek oprostiti i tako se iznutra pročistiti. Samo onaj ko je u ravnoteži sam sa Sobom, može ostvariti svoje ciljeve.

Izvor: Sensa