Ljudi koji traže savet i oni koji ga daju često imaju potpuno različito viđenje problemske situacije, nalaz je istraživača Shai Danziger, Ronit Montal i Rachel Barkan koji su objavili svoje istraživanje u junskom izdanju Journal of Personalityand Social Psychology.

Kako ovi autori navode, savet obično zavisi od toga koliko je savetodavcu mentalno bliska problemska situacija. A šta to, konkretno, znači? Mentalna bliskost je, naime, termin koji se odnosi na one situacije koje su nam vremenski bliže - recimo, ako se problemska situacija razrešava u narednih nekoliko dana, a ne tek za tri godine. Dalje, bliskije su nam situacije koje se odnose na fizički bliže probleme - na primer, one koje se dešavaju u našem gradu, a ne na nekom drugom kontinentu. Konačno, mnogo nam je bliskija situacija koju smo i sami nekad proživeli, nego ona koju nismo iskusili.

Ako se dogodi da nam prijatelj traži savet a situacija nam nije dovoljno bliska, bićemo skloni idealističkim gledištima, tvrde pomenuti istraživači. Naša rešenja će biti više u skladu s vrednosnim načelima i razmišljaćemo na apstraktnom nivou. Zato je i manja verovatnoća da će biti primenljiva u praksi.

Zanimljiva studija ovih autora prikazala je kako ljudi donose odluke u zavisnosti od toga da li biraju za sebe ili za druge. Ispitanicima je dat scenario u kom treba da izaberu da li će ispuniti svoj navodni san i upisati Medicinski fakultet ili će prihvatiti dobro plaćen posao. Kada su davali savete drugima, ispitanici su u 69% slučajeva rekli da osoba treba da ispuni svoj san i da upiše fakultet. Međutim, kada su birali za sebe, samo 43% je reklo da je bolji izbor ispuniti svoj san.