Koliko god da se često ponavlja rečenica kako treba sve probleme gledati "kroz ružičaste naočare", skloni smo da odustanemo od takvog pristupa kad nas stignu neki ozbiljni problemi. Nespremnost da sve posmatramo kroz šalu, pa čak i mučne životne situacije, posledica su, smatra Debbie Mandel, autorka knjige "Addicted to Stress", naše neuvežbanosti za humor.

Potrebno je da sebe doslovno trenirate da tragate za "smešnim" u raznim situacijama, da primećujete humoristične aspekte događaja i to baš kao pravi detektiv, a onda da ih pamtite i "čuvate" kako biste mogli da ih se setite u stresnim trenucima, objašnjava Debbie.

Humor je teška disciplina ne samo nama - amaterima, već i stručnjacima koji se bave izučavanjem ljudskog ponašanja. Kako je isticao Daniel Goleman krajem osamdesetih godina prošlog veka, psihologija se više bavila turobnim temama nego duhovitošću, a  u jednom udžbeniku socijalne psihologije na čitavih dve hiljade stranica humor se pominje samo jednom.

Humoru se zaista vredi posvetiti, podseća Alice M. Isen, psiholog sa Univerziteta Maryland u Baltimoru. Kad se nasmejemo nekoj šali, doživljavamo osećaj koji je ravan radosti koju kod nas izaziva neočekivan poklon. To ushićenje, s druge strane, razvija našu inovativnost i pomaže nam da razmišljamo šire i kreativnije, objašnjava Alice, a tako možemo i da lakše rešavamo teške situacije.