Za tuđe muke obično imamo manje razumevanja nego za ono što boli nas i naše bližnje, ali o problemima bogatih obično se misli da su puki hirovi razmaženih likova iz televizijskih sapunica. Niko, međutim, nema garanciju za sreću, pa tako ni bogati ljudi. Da li je moguće da i njih muče brige? I ako jeste, koje su to?

Psiholog Robert Kenny, specijalizovan za razvojnu psihologiju i viši savetnik u istraživačkoj jedinici Boston College-a "Center on Wealth and Philantropy" obavio je, sa svojim saradnicima, opsežno istraživanje koje je obuhvatilo 165 domaćinstava sa imovinom od najmanje 25 miliona dolara. Ključni aspekt njegovih pitanja odnosio se na to kako novac utiče na njihov život.

Ispostavilo se da je i u ovom socijalnom sloju jedna od najvažnijih uloga roditelja i da ispitanici najviše streme ka tome da budu dobri očevi i majke. Međutim, iako su redovno isticali da im novac pomaže da deci obezbede kvalitetno obrazovanje, putovanje, bezbednost i različita iskustva, ispostavilo se da nisu nimalo bezbrižni. Naprotiv, pokazalo se da često doživljavaju novac kao teret i da strepe zbog mnogo toga - brinu se da li će njihovu decu doživljavati kao razmažene, da li će umeti da procene da li ih ljudi poštuju zbog njihovog kvaliteta ili novca, kao i da li su njihovi uspesi rezultat truda, veština i talenta ili bogatstva. Mnoge muči kako će deca izgraditi svrsishodan život i šta će ih motivisati da se bore za sebe.

Puni džepovi svakako olakšavaju zadovoljavanje svakodnevnih egzistencijalnih potreba. Ipak, ono što razlikuje život od životarenja - ljubav, samouverenost, poverenje u druge, motivacija - nema mnogo veze sa vrećom para. Roditelji su međusobno mnogo sličniji nego što deluje na prvi pogled. Briga o srećnoj budućnosti dece je univerzalna, i novac je ne umanjuje, samo menja.