Najbolja prijateljica vam je prosledila knjigu koja joj se mnogo dopala i insistira da je pročitate. Ona tvrdi da joj je ta knjiga promenila život, a vama deluje nepodnošljivo dosadno. Da li ćete je stvarno pročitati ili ćete je jednostavno gurnuti u neki ćošak police za knjige?

"Mislim da nikada nisam dozvolila sebi da ne pročitam knjigu do kraja, čak i kada sam posle prvog poglavlja znala da mi se uopšte ne dopada," kaže Lidija (38). „Ista priča se ponavlja i sa filmovima i predstavama. Mislila sam da to dokazuje moju odlučnost i istrajnost, ali mi se u poslednje vreme čini da to i nije neka vrlina. Zadržavala sam se na neodgovarajućim poslovima zato što sam osećala da nije u redu da odem nakon samo 6 meseci. Čak sam ostajala u vezama koje nisu imale nikakvu perspektivu jer nisam bila u stanju da ih okončam ili priznam da nisam bila u pravu. Samo bih se pretvarala da sam u lošoj fazi i čekala da druga osoba raskine sa mnom. Jedna veza je tako potrajala preko godinu dana."

Lidijino ponašanje nekima sigurno deluje iracionalno, ali velika većina nas razume njenu nesposobnost da jednostavno ode. Svi smo doživeli onaj neprijatan osećaj, osetili krivicu zbog nečega što nismo ispratili do kraja ili brinuli da će nas ljudi smatrati neodgovornim ili slabim jer nismo završili ono što smo započeli. Ali zašto nam je toliko teško da napustimo ili prekinemo nešto, čak i kada nas čini očajnim?

"Situacije u kojima osećamo da smo pod pritiskom da nastavimo nešto deluju izuzetno uznemirujuće na nas," kaže psihoterapeut Andrea Perry, www.overcomingprocrastination.net. "Društveni imperativ je dokazati se kao odgovorna osoba. Niko ne želi da ga smatraju neodgovornim ili diletantom."

Od najranijeg uzrasta učeni smo da cenimo istrajnost i izdržljivost, da se mrštimo na neodgovorne ljude koji jednostavno ne mogu da zadrže posao ili dugogodišnju vezu. "Moj otac je uvek govorio da Filipovići ne odustaju i to mi se nekako urezalo u pamćenje," kaže Katarina (41). "Možda sam baš zbog toga nastavila sa časovima klavira do 26. godine, iako sam ih mrzela. Napuštanje bilo čega, makar i potpuno nebitnog, čini da se osećam potpuno neuspešno." Negativna osećanja koja ljudi vezuju za odustajanje toliko su jaka da ljudi često nastavljaju da jure ciljeve koji su im potpuno nebitni. Presija pod koju sami sebe stavljamo je još jača. "Perfekcionisti su mnogi skloniji da odustajanje tumače kao poraz", kaže dr Daniel Freeman sa King's College.

Čak i kada nešto ne funkcioniše, nastavljamo da se trudimo i dalje, vođeni pogrešnom idejom da, ukoliko se budemo dovoljno trudili, ili radili nešto dovoljno dugo, možemo da budemo ili postignemo šta god poželimo. Nažalost, što smo uznemireniji zbog neslaganja između onoga što želimo da postignemo i realnosti, to nam je teže da promenimo situaciju u kojoj smo se našli. Brojne studije kognitivne disonance pokazale su da smo,suočeni sa situacijom u kojoj naše ponašanje dovodi u pitanje našu predstavu o sebi, znatno skloniji tome da promenimo mišljenje nego da uskladimo ponašanje. Drugim rečima, ukoliko smo nezadovoljni na poslu i znamo da je otkaz jedino rešenje, posvetićemo vreme i energiju smišljanju razloga za ostanak, umesto da se fokusiramo na smišljanje izlazne strategije.

"Moj muž i ja smo godinama sanjali o preseljenju u mirnu kuću van grada", navodi Jelena (49). "Bili smo presrećni kada smo se konačno osmelili, ali pošto smo se preselili shvatili smo da krov curi, da komšije i nisu naročito druželjubive i da nam mnogo nedostaje blizina prijatelja i porodice. Bili smo svesni da smo pogrešili, ali se nijedno od nas nije usuđivalo da to prizna drugom. Nastavili smo da se pretvaramo da nam privatnost, mir i tišina prijaju, da konačno sređujemo kuću baš onako kako smo želeli, ne obazirući se na činjenicu da su zidovi buđavi. Na sreću, ubrzo su mi ponudili posao koji je zahtevao da budem bliže firmi pa smo imali razlog da se vratimo u grad. Da se to nije desilo, verujem da bismo još uvek bili u toj groznoj kući, smišljajući neverovatne izgovore."

PageBreak

Kad je pravo vreme za promene

Iako možda verujemo da je predstavljanje problema u pozitivnom svetlu korisno, to nas zapravo koči, čineći da duže trpimo neodgovarajuće uslove. Frustracija koju osećamo nije jedina negativna posledica po naše zdravlje. Psiholozi Greg Miler i Carsten Wrosch sa Univerziteta u Britanskoj Kolumbiji istraživali su kako se tinejdžeri nose sa postizanjem ciljeva. Istraživanje je pokazalo da tinejdžeri koji su sposobni da odustanu od nedostižnog cilja imaju znatno niže nivoe proteina povezanog sa diabetesom i oboljenjima srca. U studiji se takođe navodi da insistiranje na postizanju cilja koji je zapravo nedostižan može da naruši funkcionisanje imunog sistema.

Ukoliko smo iskreni prema sebi, znamo kada nastavljamo da se posvećujemo stvarima od kojih je davno trebalo da odustanemo. Svesni smo da se osećamo ogorčeno, da izbegavamo da završimo nešto što smo preko volje obećali. Često smo svesni čak i kada nas naša nesposobnost da odustanemo čini ne baš prijatnim društvom. Uprkos svemu tome, mi nastavljamo da sami sebi zagorčavamo život, ali kako možemo da se oslobodimo i jednostavno odustanemo?

Prva stvar koju moramo da uradimo jeste da se suočimo sa sopstvenim stavom prema "odustajanju" i da shvatimo zašto nam je to toliko neprivlačno. Ukoliko želimo da promenimo svoje gledište, korisno je da se osvrnemo na prošlost ali i da pogledamo u budućnost.

"Neverovatno mnogo ljudi fokusira se isključivo na agoniju sadašnjeg trenutka", kaže Perry. "Setite se situacije iz prošlosti kada ste odlučili da odustanete, setite se olakšanja koje ste tom prilikom osetili." Sada vam to deluje kao dobra odluka, ali razmislite i o periodu pre nego što ste doneli odluku: da vam je bilo lako ili ste se dugo premišljali?

Pogled u budućnost je takođe dobar način da odlučite da li vam je potrebna promena. Na koji će se način razvijati vaš život ukoliko ostanete u istoj situaciji? Steve Jobs, osnivač i CEO kompanije Apple, jednom prilikom je izjavio da se svakog jutra pogleda u ogledalo i postavi sebi pitanje: Da je danas poslednji dan mog života, da li bih želeo da radim sve ono što ću raditi danas?

"Ako bih iznutra dobijao odgovor "ne" nekoliko dana za redom, znao bih da je vreme da promenim nešto. Skoro sve - očekivanja drugih ljudi, ponos, strah od neuspeha - sve jednostavno nestaje, ostavljajući mesta samo za ono što je stvarno važno."

Ako smo navikli da stalno tražimo opravdanja za određeno ponašanje, moramo da pronađemo način da se ispetljamo iz te mreže izgovora. "Zaista se retko dešava da su navike koje smo stekli isključivo negativne, ali mi uglavnom nismo sposobni da racionalno uporedimo dobre i loše strane", ističe Freeman. "Terapeuti često koriste tehniku zvanu motivacioni intervju kako bi pomogli ljudima da se promene. Navedite sve dobre i loše strane takvog ponašanja ali i sve dobre i loše strane odustajanja ili promene ponašanja. Proces može biti komplikovan, naročito ukoliko ste navikli da reagujete po automatizmu ili osećate da treba da se pravdate za svoje ponašanje, zato je korisno saslušati i mišljenje drugih ljudi."

"Ukoliko vas razmišljanje o otkazu ili odustajanju i dalje čini uznemirenim, setite se da nisu sve odluke konačne i nepromenljive," predlaže Perry. "Situacija se može promeniti tako da poželite da se vratite." Nakon dugogodišnjeg istrajavanja uprkos svemu, takav pogled na svet Lidiji deluje utešno. "Još uvek odugovlačim s nekim odlukama, ali čini mi se da polako napredujem. Kada mi je zaista teško da od nečega odustanem, najčešće kažem sebi da mogu da se vratim kada se budem osetila spremnom. Ostavljam sve mogućnosti otvorene."