Ni više seksa ni bandži skokovi... Ništa od toga nije se našlo na listi koju je sačinila bolničarka Bronnie Ware koja je godinama negovala terminalne bolesnike, uglavnom tokom poslednjih desetak nedelja njihovog života.

Svoje beleške o razgovorima Bronnie je objavila na vrlo posećenom blogu "Inspiracija i čaj", a zatim ih prikupila i u knjizi pod naslovom "Pet prvih razloga za tugu na samrti i životni preobražaj kad nam odu najdraži".

1. Voleo bih da sam imao hrabrosti da živim život u skladu sa svojim istinskim bićem, a ne život kakav su drugi očekivali da živim.

Ovo je najčešći razlog za tugu koji su spominjali pacijenti bolničarke Bronnie. "Kad ljudi shvate da im je život skoro pri kraju i jasno se osvrnu na njegov tok, s lakoćom uvide koliko je njihovih snova ostalo neostvareno", opisuje jednostavnim rečima ova Australijanka. "Nažalost, najveći broj njih nije ni shvatao kakvu im je slobodu davalo puko zdravlje sve dok ga nisu izgubili. Sada su, međutim, morali da se pomire s činjenicom da je više od polovine njihovih snova ostalo neostvareno.

Jesenji blues: 5 načina kako da pobedimo jesenju tugu...

2. Voleo bih da nisam toliko radio.

"Ovu rečenicu je izgovorio skoro svaki muški pacijent kojeg sam negovala", kaže Bronnie. Bilo je očigledno da su propustili dečije odrastanje i malo vremena proveli u druženju s partnerom. I žene su spominjale ovaj razlog za tugu, ali s obzirom na to da su uglavnom pripadale starijoj generaciji, mnoge od njih nisu morale da zarađuju za život i provele su vek kao domaćice.

PageBreak

Dozvolite sebi da budete srećni

3. Voleo bih da sam održao stara prijateljstva.

Često ne shvatamo koliko su nam važni stari prijatelji sve dok ne postane nemoguće da s njima obnovimo odnos. Mnogi od nas dozvole da im te zlatne niti iskliznu iz ruku dok se bave svojim životima. "Na kraju života, svi su mi rekli kako im nedostaju stari prijatelji", piše Bronnie. "Većina duboko žali što nisu uložili veći napor da se ta prijateljstva održe.

4. Voleo bih da sam imao hrabrosti da izrazim svoja osećanja.

Mnogi ljudi potiskuju osećanja kako bi ostali u harmoničnim odnosima s drugima. Kao rezultat takvog ponašanja, život im se pretvori u puku mediokritetsku egzistenciju i oni nikad ne ostvare u potpunosti svoje kapacitete. "Mnogi su se i razboleli upravo zato što su u sebi nosili gorčinu i duboki prezir koji nisu uspeli da prevaziđu", objašnjava Bronnie.

5. Voleo bih da sam dozvolio sebi da budem srećniji.

Ovo je bio iznenađujujuće često spomenut razlog za tugu. Mnogi su izjavili da do poslednjeg trenutka nisu shvatili da je sreća njihov izbor. Stoga su ostajali uklješteni u starim navikama i obrascima ponašanja. "Spolja posmatrano, oni su uživali u utešnim, poznatim situacijama i reakcijama, ali su duboko u duši osećali čežnju da se opet blesave, smeju do suza i prave sitne gluposti", svedoči Bronnie.

3 načina da zaustavimo mozak koji preterano razmišlja (a nijedan nije meditacija)...

"Moj život je preobražen zahvaljujući ispovestima koje sam slušala", kaže Bronnie, čija je knjiga pomogla mnogima da se otisnu na hrabar put sopstvenog preobražaja. "Život je izbor", kaže ona.

To je vaš život. Birajte mudro i birajte iskreno. Izaberite sreću, a ne tugu.

Izvor: Lovesensa