"Mali svet detinjstva sa svojim poznatim okruženjem je model velikog sveta"... Karl Jung

Eksperiment: prvo dete
Međutim, prvo dete je takođe i veliki eksperiment. Roditelji uglavnom ne znaju kako se treba ponašati kao roditelj. Zbog nedostatka iskustva i znanja prvorođeno roditeljstvo je obično napetije i stresnije za same roditelje a samim tim i za decu. Obično su roditelji ili previše zaštitnički raspoloženi prema prvorođenima ili su previše popuštajući u samom vaspitanju a u isto vreme su veoma zahtevni i imaju velika očekivanja zbog kojih kažnjavaju decu ako ih ne ispune.
I baš kada se prvorođena deca naviknu na taj izuzetni i povlašćeni status kod svojih roditelja, rodi se nova beba. Ako se to desi u periodu kada prvorođeno dete ima između 18 meseci do 4-5 godina, to je jako veliki šok za najstarije dete. Nakon 5-te godine života, prvorođeno dete ima svoje mesto u spoljašnjem svetu kao i dobro ustanovljen identite, pa je u manjoj meri zastrašeno pridošlicom.
4 saveta za roditelje: kako vaspitati kristalno dete...
Ono što prvorođena deca tada otkriju je da su roditelji iznenada mnogo manje dostupni i manje zainteresovani za njih, a istovremeno se njihovo ponašanje strožije kažnjava i izgleda kao da sasvim iznenada roditeljska ljubav od bezuslovne postaje uslovna.
Najstarija deca koja dobro prođu kroz taj životni period su obično ona koja se na kvalitetniji način povežu sa ocem. Obično su najstarija deca prilično zbunjena dolaskom nove bebe. Sve se menja, a oni ne razumeju zašto. U prvom trenutku se osećaju napušteno i kao posledica toga osećaju ljubomoru. Bez obzira koliko su dobro roditelji pripremili dete za pridošlicu, prvorođeni obično ne vide razloga za novu decu u porodici, i pitaju se zašto nisu bili dovoljni svojim roditeljima i zašto im je trebala nova beba?
Tada prvorođena deca pribegavaju najčešćem obrazcu vraćanja roditeljske pažnje na sebe: pokušavaju veoma naporno da budu dobri (čak perfektni) da bi ih roditelji više voleli od zamene. Pomažu sa bebom, mogu čak u ekstremnim situacijama postati roditeljske zamene. Roditelji to sa svoje strane podržavaju pohvalama i nagradama i iako su ostvarili svoju nameru - vraćanje roditeljske ljubavi i pažnje - cilj je ostvaren plaćanjem određene cene a ona se sastoji u tome što su postali - dobri, mirni, odgovorni, negujući, odrasli, itd. Na taj način prvorođena deca uče da je način da se dobiju nagrade od roditelja ponašanje koje se od njih očekuje - da postanu „odrasli" od pomoći. Na taj način uče da se identifikuju sa roditeljima kao način razlikovanja od plačljive bebe.
Kada je beba različitog pola od prvorođenog deteta, negativne reakcije obično nisu tako dramatične, u mnogo manjem stepenu se osećaju ugroženo. Ako su svi mlađi potomci suprotnog pola od prvorođenog imitiranje odraslih u ponašanju će biti blaže. Na primer, najstariji brat je prema svojim sestrama nežniji i pažljiviji nego najstariji brat prema svojoj braći.