Znate taj osećaj... Gurate ruku u prednji džep tašne ali pod prstima nema onog poznatog oblika vašeg novčanika. Proveravate u zadnjem delu, pa u jakni, odlazite do predsoblja... nema ga!

Niste više sigurni ni kada ste novčanik izvadili poslednji put, da li ste ga imali kad ste krenuli sa posla? Koliko je tačno novca bilo u njemu, da li ste preneli ona dva broja telefona u imenik, koliko truda i vremena treba da ponovo izvadite duplikate dokumenata... nebo se, u trenutku, sruši!

Kako odjednom sve prethodne brige postanu manje važne, manje hitne, manje komplikovane, zar ne? Umorni, spustite se u fotelju kraj peći i mahinalno bacite pogled na usku policu sa novinama. I tek onda, kad su vas napustile sve nade, odjednom vam sine jedna slika u mislima, izvučete naramak časopisa koje ste doneli kući i iza njega, zaturen, leži vaš novčanik, sa svim dokumentima u njemu i novcem koji vam, šaljivo, deluje kao da ste ga ponovo zaradili.

Svima nam je poznata ta navala radosti, kada nam jave da je svežanj naših ključeva pronađen u kancelariji, da je fascikla sa dragocenim rukopisom ostala kod zubara u čekaonici, da su na hard disku računara koji više nije davao znake života ipak sačuvani podaci...

Radost je, zapravo, izazvana doživljajem zahvalnosti koje nas preplavi kada ponovo dobijemo nešto što smo mislili da smo zauvek izgubili. Taj isti svežanj ključeva nije u nama budio nikakav naročiti osećaj dok je cveckao u džepu tokom puta kući, laptop smo pakovali mahinalno i odsutno polazeći s posla, rukopis nas je već dobrano umorio.

I upravo to što smrvljeni dnevnim ritmom gubimo osećaj šta je sve vredno doživljaja zahvalnosti u našem životu, osiromašuje nas za sve one radosti neizgubljenog koje svakog dana podrazumevamo. Nasuprot tome, teškoće ponekad dramatizujemo, a gubicima pridajemo veću važnost nego što je to realno.

Potpuno i svesno prisustvo u sadašnjosti omogućava nam upravo suprotno - da se podsetimo kako je važno, lepo, korisno, prijatno, udobno... sve ono što u čemu svakog dana uživamo. I zato, sutra ujutru, ustanite pre zore i obavite svoje omiljene jutarnje rituale, a onda stanite kraj prozora da sačekate trenutak kada sunce, koje smo sinoć zaturili iza horizonta, ponovo iskoči pravo nama u šake! Trenutak čija radost će vas grejati čitavog dana i čuvati od dnevnog ritma u kojem se mere vrednosti ponekad tako lako pomešaju. I toplo uzglavlje s kojeg ste se podigli i ledeni vazduh koji vam mrzne obraze na kad krenete na posao vredni su radosti izgubljenog novčanika, a što više bude momenata u toku dana koji nas ispune zahvalnošću to će vam srećniji biti i naredni dan.