Eksperiment sa nemačkog instituta Maks Plank to i potvrđuje. U ovom eksperimentu je grupa petnaestomesečnih beba stavljena u sobu zajedno sa odraslom osobom koja se pretvarala da joj je potrebna pomoć. Bebe su prilazile povređenoj osobi, pokušavale da joj pomognu, spontano, prirodno, ne očekujući ništa za uzvrat. Ali, kada su autori eksperimenta te iste bebe počeli da nagrađuju igračkama, njihova volja za pomaganjem je postepeno slabila. Zašto? Nagrade su bile nepotrebne. Rođeni smo dobri. Kada činimo dobra dela, to činimo iz lične satisfakcije a ne da bismo bili nagrađeni. Kada smo za dobro delo nagrađeni, iako možemo zadržati svoje ponašanje (ostati dobri), gubi se ono suštinsko. Naime, ne činimo mi dobro da bismo bili dobri drugima, već sebi.

Šta se dogodilo sa bebama iz eksperimenta? Vremenom, sazrevanjem, bebe su postale - šta? Odrasle osobe. Sebične odrasle osobe, kao što ste vi ili ja. Kako smo od divnih, plemenitih beba postali ovakvi odrasli?

Dopustili smo da nas ubede u neka pogrešna uverenja:

  • Život je stres.
  • Novac je važan.
  • Mediji mogu biti zamena za roditelje.

Razmotrimo svako od njih...

Život je stres.

Na svakom koraku čujemo, ali i mi sami upućujemo poruke da živimo u surovom svetu, da zbog stalne opasnosti moramo uvek biti na oprezu, da je "čovek čoveku vuk" ... Poverovali smo u negativno, ponekad i bez argumenata. A onda smo počeli da učimo i našu decu takvom životu.

Novac je važan.

Kada se svojevremeno jedan austrijski milioner odrekao svog bogatstva i dao ga u humanitarne svrhe, pojašnjavajući da ga novac ne čini srećnim, ta vest se brzo proširila po svim svetskim medijima. Čuđenje zbog njegovog postupka potrajalo je dugo jer smo navikli da se, skoro sve može meriti ili kupiti novcem. Postoji izreka : "prave stvari su uvek besplatne". Zapravo, one su toliko dragocene da je njihova vrednost neprocenjiva, samim tim, i besplatna. Zaista, koliko košta zdravlje, zagrljaj, topla reč, društvo prijatelja ili ljubavi vašeg života...?

PageBreak

Kako naučiti dete realnosti

Novac olakšava život ali ne kupuje sreću. Svi oni koji to ne znaju, misleći da će im velike plate, kuće i skupi automobili nadoknaditi smisao, samo su tužne neznalice koje pokušavaju da novcem popune unutrašnju nesigurnost. I ne samo to. Kada jednom naviknu da svoje potrebe zadovoljavaju ili zamenjuju materijalnim, čim dosegnu željenu sumu novca, odmah će pomisliti kako to nije dovoljno i, nalik hrčku na vrtešci u kavezu, nastaviti da jure kroz život stalno jureći veće materijalne dobiti. Istovremeno, ona unutrašnja praznina sve više raste.

Mediji mogu biti zamena za roditelje.

Dok ste vi zauzeti borbom sa životom koji shvatate kao stres i dok ste u večitoj trci za egzistencijalnim ili, možda, sve većim materijalnim dobrima, vaša deca rastu. Vi ste zauzeti pa njih vaspitava neko drugi. Kada vi ne stižete da se bavite svojim detetom, kada ono nije ili u vrtiću ili u školi, mediji su preuzeli vašu ulogu. Ali, dete još uvek ne zna ono što se vama podrazumeva. Ono će tek shvatiti da sve što vidi na na TV-u ne mora biti realno. Ono još uvek ne zna da su reklame često napravljene sa ciljem da kod gledalaca podstaknu poređenje sa višim socijalnim statusom, što izaziva osećaj inferiornosti. Brojna istraživanja potvrđuju da su žene u ogromnom procentu bile manje zadovoljne svojim izgledom nakon gledanja reklama za parfem ili novi šampon u kojima je prikazana prelepa manekenka. Poruka reklame je jasna: kupite baš ovaj proizvod i izgledaćete baš kao ova manekenka. Takođe, sve suroviji televizijski sadržaji utiču na agresiju naše dece. Na primer, istraživanje spovedeno prošle godine na Mičigenskom univerzitetu pokazalo je da je izloženost surovostima u rijaliti programima adolescentne učinila agresivnijim. Svakodnevne zlobne opaske u šou programima kao što su "X Faktor" i "Ja imam talenat", na koje gledamo sa simpatijom jer smo se na njih, u ogromnoj meri, sasvim navikli, pokazuju koliko postajemo bezdušni.

Razmislite, kada biste vi u manjoj meri mislili i živeli život kao stres, kada bi vama lično novac bio manje važan nego što jeste, i kada bi se vašim detetom više bavili vi nego različiti mediji, zar ono ne bi bilo veoma drugačije? Možda bi bilo optimističnije, vedrije, sa više samopouzdanja...?

Protiv mraka žmurenje ne pomaže. Pritisak vršnjaka, ciljane marketinške kampanje i prezaposleni roditelji glavni su uzroci porasta materijalizma kod dece. Tako vam se lako može dogoditi da ni ne primetite, a da vaše dete ima materijalizam kao osnovni model ponašanja. U početku se tešite, generalizujete, kažete sebi: "Takve su današnje generacije, moje dete jednostavno, samo prati trendove..." Ali protiv mraka žmurenje ne pomaže. Suočite se. Da li mislite da je u redu ukoliko vaše dete stalno traži novi model telefona? Odbija li da nosi prošlogodišnji školski ranac, samo zato što je prošlogodišnji? Da li koristi rečnik da nešto ili neko, "prosto, nije u fazonu..." Vaše popuštanje pred ovim prvim znacima detetu daju "zeleno svetlo" za ubuduće. Ako prećutite svoje mišljenje i dozvolite deci da podlegnu ukusu većine, njihovo praćenje trendova će se nastaviti. Ukoliko ne postavite granice, šta će vašu ćerku sprečiti da pred kraj osnovne škole nosi majice koje otkrivaju pupak, nadograđuje nokte, izvlači pramenove, a možda i bez vašeg znanja, krajem osnovne ili početkom srednje škole, poželi poneki pirsing... Razmislite ponovo. Da li je to ono što želite?

PageBreak

Da li je vaše dete "u fazonu"? I da li je to u redu...
Foto: Profimedia da_li_je_vase_dete_u_fazonu_I_da_li_je_to_u_redu_1

Kako pomoći usamljenom detetu

Zato, ne žmurite. Delajte. Kako?

Individualnost

Insistirajte na individualnosti svog deteta umesto robovanju trendovima ili uticaju većine. Ohrabrite ga da "bude svoje", čak iako je tada usamljeno u svom društvu. Pokažite mu da je u redu imati sopstvene snove, različite od drugih, i da umesto da skuplja novac, može skupljati iskustva, prijatelje, komplimente...

Jednostavnost dobrote

Pojedina istraživanja potvrđuju da su adolescenti od kojih su tražili da učine jedno dobro delo dnevno postali manje depresivni. I vi se možete dogovoriti sa svojim detetom da svakodnevno jedni drugima priređujete mala iznenađenja dobrih dela.

Zahvalnost

Razvijte kod deteta (ali i kod sebe) osećaj zahvalnosti. To će i vama i njemu ulepšati život i zaštititi vas od gladi da uvek morate imati nešto više, jače, bolje, modernije. Poznato je da osobe koje primećuju sitne lepote u svakodnevici i umeju na njima budu zahvalne, imaju bolja akademska postignuća, veći optimizam i samopouzdanje. Za razliku od njih, ona deca koja sreću povezuju sa kupovinom i posedovanjem materijalnih stvari sklonija su depresiji i pesimizmu. Sam čin zahvaljivanja je nalik mišiću koji se vežbom stalno ojačava. Jedna od jednostavnih vežbica koje vam omogućuju da vežbate zahvalnost jeste da redovno pišete svoje "liste zahvalnosti". Naučite tome i svoje dete. Svaki put kada se osetite neraspoloženo, napišite jednu takvu listu. Na primer, moja lista uvek počinje imenom mog deteta. Zatim, slede moje lične zahvalnosti kao što su: radujem se današnjem susretu sa prijateljicom, sunčan dan, imam sve prste na rukama, planiram da putujem u... A vi, vi ćete već znati na čemu, kome, zašto i koliko duboko ste vi zahvalni.

Konačno, šta znači rečenica iz naslova ovog teksta "Može li se supa jesti viljuškom?". Sreću mogu da nam donesu upravo oni pojmovi, osobe i iskustva sa naših "lista zahvalnosti". Novac je olakšica u životu ali nije i sam po sebi dovoljan da nas učini srećnim. Uostalom, sve što se novcem može kupiti ima sasvim ograničen rok trajanja, jer će i najnoviji telefon vašeg deteta uskoro postati stari. Zato je i efekat zadovoljstva nečim što je materijalno, što nam je obezbedio novac, kratkog daha. Pokušavati da materijalnim stvarima popunite unutrašnju nesigurnost (svoju ili svog deteta) ili da kupite sreću, isto je kao da viljuškom jedete supu. Ne može. Nemojte gubiti vreme. Provedite to vreme u harmoniji i druženju sa detetom i budite zahvalni na tome. Lekovito je, dragoceno je, spasonosno je.