Neki ljudi su neprimetni, a neki upečatljivi i "magnetski" privlačni. Harizma je u najvećoj meri van kontrole volje, ali se delomično može usvojiti i vežbom...

Nobelovac Richard Feynman je toliko bio oduševljen svemirom i astronomijom da je svojom ljubavlju zarazio sve koji su slušali njegova predavanja. Podstaknuti njegovom veštom upotrebom svakodnevnog govora u objašnjavanju složenih pojmova, milioni su se okrenuli proučavanju disciplina koje je Feynman promovisao.
"Energija koju je isijavao je ulivala ljudima želju da do kraja života proučavaju teorijsku fiziku, pa i ako prethodno nisu imali pojma o njoj", rekla je psihološkinja Kay Redfield Jamison u intervjuu za reviju "Psychology Today". Feynman je jedan od malobrojnih ljudi koji su, po oceni okoline, posedovali kvalitet zvan "harizma".
U svetu vlada visok stepen saglasnosti oko toga ko je harizmatičan. Na svetskoj sceni su to bili (ili jesu) John F. Kennedy, Bill Clinton, Barack Obama, Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Nelson Mandela, Humphrey Bogart, Oprah Winfrey, Bill Cosby...
Uza sve razlike u poreklu, obrazovanju i zanimanju, sve nabrojene ljude vezuje sposobnost privlačenja pažnje, izazivanja divljenja i širenja uticaja. U nedostatku preciznijeg izraza, na srpskom se za harizmatičnog pojedinca kaže da ima "ono nešto". Francuzi imaju sličan izraz, koji glasi "ne znam šta" (je ne sais quoi), a Englezi koriste termin "X faktor" (X factor).
Transformacija osećanja: kako da nesvesne reakcije promenite u svesne odgovore na uticaje okoline...
Reč harizma dolazi od grčke reči "charis", što znači milost, jer je sveopšti utisak da su ljudi koji je poseduju obdareni svojevrsnom milošću. Sociolog Max Weber definisao je harizmu kao "kvalitet kojom se pojedinac izdvaja od običnih ljudi i koja navodi okolinu na uverenje da poseduje natprirodne, nadljudske ili barem izvanredne moći."
Brojna istraživanja su utvrdila da ljudi zaista "padaju" na harizmatične pojedince te da su skloni da im "progledaju kroz prste", da im povlađuju, kupuju od njih, slede ih pa i glasaju za njih. Na izborima narod ima priliku da na vlast dovede one pojedince ili stranke koji će najbolje zastupati njihove interese, ali često biraju one koji imaju najviše "onog nečeg" ili "X faktora". Istraživanja su pokazala da političarev izgled i nastup imaju velik uticaj na ishod izbora, nezavisno od izbornog programa.
Zbog ljudske podložnosti površnim "specijalnim efektima", povremeno nepošteni, ali šarmantni i privlačni pojedinci uspevaju da pokrenu narodne mase i na izborima skupe dovoljno glasova da preuzmu vlast. Dakle, ako vas je neko zadivio, dobro razmislite da li je to zaslužio temeljnim vrednostima ili vas je samo zaveo šarmom i rečitošću.
Harizma nije ograničena na globalno poznate i slavne ljude - postoje i lokalni harizmatici. Većina nas ima nekog harizmatičnog prijatelja, kog prepoznajemo po tome što osvetli i ugreje prostoriju u koju uđe. Harizmatični pojedinci "iz komšiluka" uspevaju da pomognu ljudima da se osete bolje i prijatnije u svojoj koži. Obratno - neki slavni ljudi lično nisu harizmatični, ali ih javnost tako doživljava jer su stalno prisutni u medijima i u pravilu imućni. Kad obožavatelj sretne takvu, neharizmatičnu osobu uživo, postoji mogućnost da se razočara i zaključi da ta osoba nije "ništa posebno".