Emocionalni incest je neseksualna emotivna veza između bliskih rođaka, najčešće roditelja i dece, koja tu decu sprečava da se vežu za nekog drugog. Kako dolazi do toga, kako to utiče na dečju ličnost i sposobnost da kao zrela osoba zaista nekog voli, kao i da takav odnos može da se promeni, objašnjava psihoterapeut, dr Zoran Milivojević.

"Zadatak roditelja je da pripremaju decu za samostalni život i da im pomognu da se odvoje, odnosno osamostale. Osamostaljivanje podrazumeva da je odrasli sin ili kćerka sposoban da "stoji-sam", a ne da se oslanja na roditelja, i to ne samo u materijalnom, već u emocionalnom smislu. Svaki roditelj treba da prihvati da će jednog trenutka njegovo odraslo dete pronaći nekoga koga će voleti više i drugačije nego što voli roditelja i to je potpuno prirodan proces.

Roditelj koji živi u emocionalnom incestu sa detetom nije spreman da dozvoli da je neko detetu važniji od njega. Zato raguje ljubomorom i emocionalnim ucenama kojim pokušava da kod odraslog deteta izazove osećanje krivice, dužnosti, zahvalnosti, straha... kako bi ga motivisao da mu potvrdi da je mama (ili tata) i dalje "najvažniji na svetu". Jednim delom sebe takav roditelj svakoga ko je njegovom detetu važan vidi kao pretnju koja će mu "odvesti dete".

Koje energetske vibracije roditelji prenose na dete...

Roditelj bi trebalo da brine o detetu, a ne da očekuje da dete brine o njemu. Kada roditelj traži da mu dete "uzvrati" godine koje mu je posvetio, kada mu to definiše kao dužnost, tada traži da se uloge zamene. Tako da na psihološkom nivou dete postaje vezano za roditelja, odustaje od različitih prilika i izbora samo da ne bi "povredilo" roditelja. U psihološkoj teoriji koja je kod nas popularna, a zove se transakciona analiza, postoji koncept "unutrašnjeg deteta" koje postoji kod svakog čoveka bez obzira na godine. Problem je u roditeljskom "unutrašnjem detetu" koje ne može da prihvati da je neko drugi postao važniji njihovom odraslom detetu.

U praksi često srećemo ovu vrstu emocionalnog vezivanja kada je žena razočarana u partnerske odnose, kada se oseća nevoljenom i odbačenom, pa se okreće detetu u kojem vidi smisao života i prema kojem okreće svu svoju ljubav. To su često i samohrane majke. U odnosu sa detetom vide jedinu emocionalnu vezu koja će trajati do kraja života.

PageBreak

Oslobodite svoje dete

Neki su toga svesni i upravo rađaju dete samo da bi nekoga voleli, da ne bi bili sami. Pri svemu tome treba znati da ovi roditelji nisu loše ličnosti, da su u pitanju nesveni procesi koji njima upravljaju. Oni o sebi misle da su požrtvovani, ali imje često potrebna psihološka pomoć kako bi emotivno odrasli i "oslobodili" dete.

Na svesnom planu ovakav roditelj je pun onoga što zovemo racionalizacija. Svoju sebičnu želju on opravdava pseudoracionalnim razlozima zašto je najbolje ga dete sluša. Drugim rečima, on zaista doživaljava partnere svoje dece kao loše osobe i kreće u "borbu" protiv njih. Sa druge strane, ni odrasla deca nisu svesna da nešto nije u redu. Oni su od malih nogu pripremani na to da na smeju da postanu "izdajnici" i da je roditelj najvažniji i svetinja, da je njihova uloga da ugode roditelju. Zato oni misle da i druga "deca" tako rade. Partneri su jedini koji osećaju da nešto nije u redu, da se osoba koju vole više ponaša kao sin ili kćerka, a ne kao muž ili žena."

Takva deca se mogu zaljubiti i vezati, ali nikada u punom kapacitetu. To znači da kada dođe do konflikta između sopstvenih želja i želja roditelja, daju prednost željama roditelja. To smeta partneru koji to doživljava kao "roditeljsko mešanje" i protestvuje. Drugim rečima, osoba koja je emocionalnom incestu, kada treba da bira između toga da li da bude sin ili ćerka ili muž ili žena, bira ono prvo. Kada bi odlučila suprotno od onoga što želi roditelj, tada bi imala užasno osećanje krivce, da je loša osoba, izdajica i slično.

Dete mora da se pobuni što mu je jako teško jer je tokom detinjstva i odrastanja "hipnotisano" raznim porukama kojima je ovaj odnos pripreman. Tu može pomoći drugi roditelj, ali je najčešće partner taj koji osobi "otvara oči". Ako to radi naglo i agresivno, međutim, može se dogoditi da postigne i kontraefekat. Ali ako radi postepeno, ako partnera polako vodi do spoznaje da nešto nije u redu, tada je moguće da osoba zaista "progleda" i izađe iz ovakvog odnosa. Iz tog razloga važno je da ljudi znaju da postoji ovakav koncept, da prepoznaju njegovu suštinu jer je razlog velikog procenta razvoda u Srbiji "mešanje roditelja", odnosno što je on ili ona dozvolio svojima da se mešaju" , zaključuje dr Milivojević.

Šta da radite kad dete TRAŽI pažnju (i zašto dete NE MORA da zasluži bliskost s roditeljem)...

Kada roditelj vidi da je naučio dete da brine o sebi treba da prestane da bude zabrinut. Kod nas rodtielji često ne prizanju deci da su odrasla, umesto toga previše brinu, otuda i izreka "ne dao ti Bog što ti majka misli". U pitanju je "ljubav-zabrinutost" u kojem roditelji misle da ako vole moraju da brinu i zato ljubav dokazuju brigom. A to je loše, jer se detetu upućuju dve poruke, da je nesposobno da samo brine o sebi i da je ovaj svet opasno mesto. Ako dete poveruje u to postaje nesposobno, pasivno i zavisno od roditlja.

Izvor: Bilje i zdravlje