Da li se sećate osećaja nelagodnosti kada ste kao devojčica prvi put ugledale crvenu mrlju na svom vešu? Da li ste se i vi krile u svlačionici kako drugarice iz odeljenja ne bi saznale šta se to novo i "neprijatno" kod vas dešava? Da li su i one ćutale i krišom vadile uložak iz svoje đačke torbe, čekajući da dođe dan kada će otvoreno razgovarati o menstruaciji. Isti osećaj nelagodnosti javlja se i kada žena uđe u menopauzu i prestane da beleži u kalendaru datum ciklusa. Retko koja želi javno da govori o valunzima i odsustvu menstruacije, pa čak i sa bliskim prijateljicama. Kada se suoče sa pobačajem, mnoge žene potiskuju tugu, osećaju stid i veliki strah od osuđivanja okruženja.

Ukoliko javno izgovorite da je vaša konačna odluka da ne želite da imate decu, moguće je da će vas mnogi osuditi, i zato žene često ćute. Kada prođete kroz nekoliko vantelesnih oplodnji, podnesete sve hormonske terapije i injekcije, ali ponovo ne uspete da ostvarite svoj san, moguće je da ćete od prijatelja, porodice ili kolega čuti dobro poznatu rečenicu provučenu kroz radoznao smešak - "Pa kada će više ta beba." Ponovo osuda, strah, povlačenje i ćutanje.

Od prvog ciklusa, učenja kako da stavimo uložak, do posete ginekologu, bolnih menstruacija, trudnoće, porođaja, zdravstvenih komplikacija, pa sve do menopauze - žene ćute. Svoje intimne priče potiskuju i same se suočavaju sa pomešanim i teškim emocijama. Potpuno same iznova prolaze kroz ceo bol. Sada je vreme da odbacimo strahove, srušimo tabue, ispričamo priče naše materice, jajnika i ženske prirode, bez straha, srama i ustručavanja. Već danas je pravi trenutak da se čuju naše #pričeiznutra.

Kopanija Libresse već godinama pomaže ženama da imaju prijatnu i najbolju moguću zaštitu tokom menstraulnog ciklusa. Sada Libesse želi da podstakne žene da javno govore o svojim ženskim iskustvima, oslobode se potisnutih osećanja, zavole svoje telo, prihvate ga i pomognu drugim ženama koje prolaze kroz ista ili slična iskustva.

Libresse vas poziva da podelite svoju intimnu priču, jer tišina samo pojačava strahove, neguje tabue i tera vas da kroz menstrualne tegobe, ginekološka oboljenja, trudnoću, porođaj, operacije i neprijatna iskustva prolazite same. A NISTE SAME.

Na društevnim mrežama podelite svoju priču uz hashtag #pričeiznutra i dopustite da vaše telo i duša progovore. Svojim iskustvom možete pomoći ženi koja se nalazi u sličnoj situaciji poput vaše, ali i osloboditi sebe emotivnog tereta.

Libresse je početkom 2020. godine sproveo istraživanje u više različitih zemalja na više od 8 000 ljudi, muškarca i žena, starosti od 18 do 55 plus godina. Istraživanje je pokazalo da 40 % žena priznaje da je njihovo mentalno zdravlje bilo oštećeno jer nisu mogle otvoreno da podele svoja iskustva, 51 % žena koje ne žele da imaju decu osećaju da okruženje stalno vrši pritisak da promene mišljenje, kao i 66 % žena koje su izjavile da im je razgovor sa prijateljima ili članovima porodice bio od velike pomoći tokom suočavanja sa endomateriozom, menopauzom, pobačajem ili dijagnostifikovanjem steriliteta.

Ovo je samo deo statistike iz Libresse istraživanja, ali svi rezulatati jasno govore da je za uravnoteženo mentalno i fizičko zdravlje svake žene potrebno da govorimo o svim lepim, ali i bolnim iskustvima kroz koja naša materica i telo prolaze u različitim životnim dobima.

Materica je vodeći simbol ženske energije, zato zaslužuje da njene priče budu ispričane već danas.

Pridruži se predivnom Libresse izazovu, ispričaj svoje #pričeiznutra!

Pogledajte video prilog globalne Libresse kampanje #wombstories - svaka žena pronaći će se u jednoj ili istovremeno u više scena.

Libresse kampanji #pričeiznutra pridružile su se i brojne poznate ličnosti i influenseri, poput Marijane Mićić, Marija Kilobarda, Jelena Karakas, Mile Vujisic, Mine Smiljanić i Miroslave Bogdanovski.

Njihove objave na Instagramu i #pričeiznutra pogledajte u nastavku.

View this post on Instagram

Mi žene smo u stanju da satima razgovaramo o garderobi i cipelama.Čini mi se jos vise o kozmetici ,kremama,parfemima. Možemo u nedogled da pricamo o kozmetičkim salonima i tretmanima za ulepšavanje i podmladjivanje. Ali koliko često i otvoreno pričamo #pričeiznutra ?! Da li smo dovoljno upoznate i da li se dovoljno bavimo našim reproduktivnim zdravljem ? Da li znate da #pričeiznutra umnogome mogu da doprinesu da budemo i lepše i zdravije ?! Zanima me da li žene ,devojke pogotovo devojčice znaju tačno sta je reproduktivno zdravlje i da li bez problema možete da razgovarate o tome sa svojim drugaricama i da i na tu temu razmenjujete iskustva i savete? Zašto na tu temu ne trošomo dovoljno vremena i reči? Nekada nije dovoljno da samo čitamo na internetu jer svaka od nas je različita. Kada je pravo vreme da pronadjete i redovno posećujete svog ginekologa,da li znate koliko su ishrana,dobar san i zdrav način života važni za nase reproduktivno zdravlje ,da li ste sigurne da dovoljno znate o kontraceptivnim sredstvima? Da li delimo naše #pričeiznutra jednako kao sto delimo ove druge? Ja lično da,jer kada mi se u 27.godini dogodio prekid ciklusa ,pored toga sto mi je bilo važno da svom ginekoligu verujem jednako mi je bilo važno i da pricam o tome sa devojkama ili ženama koje su prosle kroz istu ili sličnu stvar. Bila sam na hormonskoj terapiji i za devet meseci sam se ugojila 18 (osamnaest ) kilograma. Mislim da na moram da govorim koliki je to šok za jednu ženu,dodatno ako se bavi javnim poslom.Zbog toga mi je bilo važno da delim moju priču,da znam da nisam jedina,da znam i da je drugim zenama to podjednaki šok i telesni i psihički i da znam da ce na kraju sve biti u redu. Baš zbog toga mi je drago što sada zajedno sa brendom Libresse,koji je pokrenuo ovu kampanju,mogu sve da vas pozovem da podelite vaše #pričeiznutra .

A post shared by Marijana Mićić (@micicmarijana) on

View this post on Instagram

Avgust je pred vratima, a Jelena i sve njene nade se tope na asfaltu. I možda ja jesam nežna prema sebi, ali svi ostali baš nisu u toj epizodi. Potiskujem sve do tačke kad ću implodirati (i ostaviti gomilu šljokica iza sebe). No, život nije plavi svetlucavi trag sa reklame, jer krv nije te boje, kad padnemo i okrvavimo kolena, ustajemo i idemo dalje. Još uvek učim da pričam o problemima i tek u ovim godinama (late bloomer zauvek) razumem da ne treba kroz sve da prođem sama. Biti žena znači preživeti jedan hormonalni rat mesečno, rolerkoster emocija, plačljivih epizoda i neobjašnjivih naleta energije. I o tome govorimo tiho u pola glasa, pretvarajući da je sve okej i “ma daj biće bolje”. PMS se pretvorio u ružnu uvredljivu reč koja služi da nas optuži da smo manične i neuravnotežene. E pa vreme je da nas puste malo na miru, ali zaista. Zato vam skrećem pažnju na hashtag #pričeiznutra Radi se o ženskim pričama i malim pobedama koje zaslužuju da se (glasno!) čuju, nismo same i ne, ne možemo sve da po(d)nesemo. I sve što nam se događa je prirodno i normalno, samo o tome do sada nismo pričali. Hvala brendu Libresse na tom bitnom podsetniku, pridružite se akciji i podelite vaše #pričeiznutra i iskustva na tom tagu. Navijam za nas!

A post shared by Jelena Karakaš (@jelenakarakas) on

View this post on Instagram

Ovih dana sam se nekoliko puta dotakla teme porođaja sa drugaricama, pa sam pomislila i ovde da podelim svoje razmišljanje... Nekako stičem utisak kao da se o toj temi nevoljno priča, pa me zanima vaše mišljenje/iskustvo. Konkretno, radi se o prisustvu supruga na porođaju. Da li mislite da je njegovo prisustvo neophdono..? Imam drugarice koje su npr insistirale da im muževi budu pored njih iako oni nisu bili saglasni sa tom idejom. Dok je kod mene slučaj bio taj da je muž oba puta hteo da prisustvuje, dok se meni ta ideja nije dopadala. Glavni razlog zašto nisam želela da prisustvuje je taj što sam se plašila da me sutra neće gledati istim očima. Bila sam mišljenja da bi njegovo prisustvo porođaju promenilo njegov pogled na mene, jer porođaj svakako, sam po sebi nije nešto što prija oku. Bojala sam se da ukoliko mu sutradan priđem, a on me odbije da bih odmah povezivala upravo sa time, što bi ujedno i uticalo na samopouzdanje mene kao žene. Zanima me kakav je vaš stav ili iskustvo po tom pitanju? Ovo su moje #pričeiznutra. Podelite i vi svoje #pričeiznutra

A post shared by Mila Vujisić (@milas_homemade_) on

View this post on Instagram

Kao neko ko je ceo život imao redovne menstruacije, veoma brzo sam saznala da sam u drugom stanju. Danima sam imala sve PMS simptome, samo deset puta intenzivnije - bila sam emotivno usplahirena, grudi su mi bile bolne i otečene, boleo me je stomak povremeno... Ali kako su mi grudi bile veoma otečene, moja najbolja drugarica - koja je u tom trenutku bila trudna me je pitala: "Da nisu tebi to trudnički simptomi?". Do tog trenutka mi nije bilo ni na kraj pameti, i tek dan kasnije, kada sam shvatila da mi menstruacija kasni dva dana, tek tada se rodila misao, pomešana strahom i ushićenjem - "Bože, šta ako sam trudna?!" Narednog dana rekla sam to i Petru, na šta je on rekao: "Ma ne ide to tako lako!" Mi, po dogovoru, ove godine nismo pravili dete. Nekoliko dana neizvesnosti, odlazaka u wc sa strepnjom, buđenja u zoru i guglanja ranih simptoma trudnoće, prekinula sam testiranjem. Tih dana smo bili na Tari, bio je vikend posle prvog maja i policijski čas i ništa nije radilo u okruženju. Testove smo kupili u Bajinoj bašti, ali kako smo bili okruženi prijateljima ceo dan, ja sam čekala tek veče kako bih se krišom testirala. Ja sam duboku u sebi na kraju znala da sam trudna. Osećala sam se drugačije, bila sam drugačija. Strah od trudnoće je zamenio strah - "Bože, šta ako nisam trudna? Šta ako sam umislila..." Prvi test je bio nejasan, jer sam ga uradila na kraju dana, tako da smo se i Petar i ja naredno jutro probudili bez alarma negde oko 5 ujutru, i tada su se jasnije pokazale obe linije. Bože, trudni smo!!! I tada smo počeli da plačemo. Od sreće. Takav miks osećanja, očekivanja, strahova... ali najviše zbog neznanja. Ja nikad ni sa kim nisam razgovarala detaljno o trudnoći. Ta tema mi je delovala daleko, strano. Toliko je i drugih tema o trudnoći o kojima i dalje nemam pojma, i sada se najbolje savetujem sa drugaricama i rodbinom. Ovo je moja prva priča iznutra, i nadam se da će žene više deliti svoje priče kako bismo znale šta nas čeka. U trudnoći, menstruacijama, pobačaju, zdravlju... Libresse je pokrenuo priču o ženama i svim tabuima koje nas okružuju, i to je sjajno! Jer da bismo upoznali jedni druge, sve naše #pričeiznutra moraju biti poslušane i podeljene.

A post shared by Mina Smiljanić (@mina_fu) on

View this post on Instagram

Svako malo vidim na mrežama da se spominju žene 40+ i to ne baš u kontekstu koji podržavam. Te ne treba da nose kraće suknje, te kako mogu da idu u pocepanom džinsu, ne daj Bože neka tetovaža, a o šminki i frizurama da i ne počinjem. Dakle, sve neke zabrane pravila i propisi. Na mene to nešto ne utiče, ali otkad je lepa i doterana žena problem, to ne mogu baš da razumem. Ono na šta znam da mogu da utičem i ja, a i mnoge druge žene su naše kćerke. Prvo, da se eliminiše stid i sram iz reči "menstruacija" jer odatle sve počinje, ta naša transformacija iz devojčica u žene. Menstruacija je prirodna koliko i pegice na nosu ! Zato učite devojčice da menstruacija nije ružna reč i da se ne stide sebe tokom dana ciklusa jer i tim danima živimo, plešemo, radujemo se, bivamo sve ono što jesmo 365.dana u godini! Onda kada dođu u 40+ neće ih uopšte biti briga šta neko misli što imaju afro lokne, kao ja na slici!  Da li i vi utičete na svoje devojčice i kako? Ovo su moje #pričeiznutra. Podelite sa nama vaše #pričeiznutra #wombstories #pričeiznutra

A post shared by Minjina Kuhinjica (@minjinakuhinjica) on