Hrvatski pevač Ivan Zak (37) relativno je nepoznato ime na srpskoj sceni, ali za ovog vrsnog muzičara čulo se i van njegove rodne Hrvatske u kojoj je jedan od najcenjenijih i najpopularnijih muzičara.

Pažnju medija Ivan koji je još u šestoj godini počeo da svira gitaru, privukao je na DORI 2002. godine, ali i Hrvatskom radijskom festivalu sa pesmom "Sve sam joj krao", 2009. godine.

Od tada, Zak je izdao nekoliko albuma i dobio pregršt nagrada. Među poslednjim je Zlatna ploča, koja mu je uručena pre dva meseca.

Posljednjih nedelja Ivan je do zore završavao pesmu “Da si tu”, za koju potpisuje tekst, muziku i aranžman. takođe je svoje noći rezervisao za probe za koncert u zagrebačkoj Areni 11. februara. U susret tom velikom koncertu ali i novoj pesmi čiji spot će premijerno prikazati sledeće nedelje, pričali smo sa hrvatskim pevačem o muzici, planovima i nagradama koje su ga promovisale u novu regionalnu zvezdu.

Da li ste novu ljubavnu baladu posvetili posebnoj ženi?

Pjesma je nastala prije nekoliko mjeseci, a dorađivao sam je dugo. Dvojio sam oko svakog tona jer sam osjećao, prije svega, veliku odgovornost, pa onda i uzbuđenje zbog koncerta u zagrebačkoj Areni. Nova pjesma učinila mi se kao najbolji način da se zahvalim publici na uspjesima koji su me razveselili.

Ne mislite li da si otežavate karijeru čestim ugađanjem publici i stvaranjem pesama? Kako stižete uskladiti sve obaveze?

Uz moje pjesme mnogi su se parovi zaljubili, zavoljeli, neki su se i svađali, a drugi mirili. Pjesma ‘Da si tu” ljubavna je balada, a nadam se da će parovima uljepšati Valentinovo.

Da li ste se vi ikad posvađali s nekim zbog svoje pesme?

Jesam, često. Uglavnom sa svojim kolegama u studiju. Finiširanje pjesme zna biti turbulentno razdoblje.

Kakva iznenađenja spremate publici?

Tu će prije svega biti moji stalni suradnici i prijatelji koji će baš na koncertu ostaviti publiku bez daha. Sigurno će sa mnom zapjevati Begini.

Hoće li i vaši roditelji zapevati u Areni?

Mislim da oni imaju veću tremu od mene. Obitelj mi je svetinja jer bez roditelja i sestre Ane ne bih uspio izgraditi karijeru o kakvoj sam sanjao od djetinjstva.

Da li vas kritikuju roditelji?

Mama me ne štedi. Uglavnom se njezine primjedbe odnose na moju garderobu. Svaki moj modni eksperiment kod mame prolazi preispitivanje. Najčešće se zagleda u mene i komentira: ‘Zar ćeš u tome na nastup?’. Tata se pak ne libi opaliti mi kritiku za pjesme. Nasmijao me u nekoliko navrata kad sam napravio bržu pjesmu, a ne baladu, pa me upitao: ‘Jesi li siguran da ti je potrebna ova promjena u stilu’. Koliko god je to meni smiješno, roditelji brinu o svojoj djeci bez obzira na to imaš li sedam ili 37 godina.

Poslušate li njihove savete?

Ako ih ne poslušam, barem ih saslušam.

PageBreak

Razmišljate li o roditeljstvu? Vidite li sebe u ulozi tate?

Naravno da bi roditelji htjeli unučiće u svojem dvorištu, ali znaju da ne mogu na to utjecati. Nitko ne može. Ne planiram ni posao do takvih detalja, a kamoli intimni život. Dijete će mi se dogoditi kad bude trebalo, kao i sve što mi se u životu posložilo u pravom trenutku.

A brak?

Čekam da mi se dogodi prava ljubav, a onda će sve doći lakše. Važno mi je biti s nekim pokraj koga se ne moram pretvarati da sam nešto što nisam. Imam vremena za brak.

Kako se nosite sa slavom koju ste si prigrlili u zadnje dvije godine? Pamtite li kakva neugodna iskustva?

Nedavno sam primio pisma obožavateljica iz Mađarske. Iznenadio sam se kako mlade generacije još održavaju tu tradiciju slanja pisama glazbenicima. Baš sam se razveselio. A onda je uslijedilo pismo iz Švedske, pa iz regije... Sve sam ih sačuvao i spremio.

Planirate li nakon koncerta u Areni otići na odmor?

Možda pobjegnem na neku destinaciju gdje ću moći uživati u suncu i plažama. S druge strane, možda odlučim ostati doma i odmarati se uz najmilije. Spontan sam kad donosim takve odluke pa često iznenadim i samoga sebe kad negdje neplanirano završim.

Da li biste sebe opisali modernim muškarcem?

Pokušavam balansirati između trendova koje nam moderan način življenja, hoćeš-nećeš, nametne. Nisam jedan od onih koji nabavljaju najmodernije mobilne telefone ili tehnološke naprave čim izađu iz tvornica. S druge strane, ako si retro tip, često si neshvaćen. Stoga, njegujem navike iz prošlosti koje se nadopunjavaju s modernim načinom života.

Opuštate li se i dalje uz adrenalinske izlete, poput jurnjave u sportskom automobilu nekom stazom ili skakanja padobranom?

Brza vožnja automobilom, kad za to uhvatim vremena i stvorim uvjete, uvijek je moj odabir. Nakon utrkivanja u Dubrovniku s profesionalcem Nikom Pulićem, poželio sam ponoviti iskustvo vožnje sportskog automobila na trkaćoj stazi. Mislim da ću se počastiti nakon koncerta u Areni.

Razmišljate li zbog posla o preseljenju u Zagreb?

U Donjem Desinecu sam odrastao, ondje je moj dom. Imam mogućnosti doći u Zagreb, ali nema potrebe za tim. Do metropole dođem za 20 minuta, a kod kuće sam okružen prirodom i sve me podsjeća na prelijepo zdravo seosko djetinjstvo.

Na koga bi pao izbor za duet kad biste imali potpuno odrešene ruke?

Nina Badrić, Gibonni, Oliver Dragojević, Opća opasnost.. Sve su to glazbena imena kojima sam se divio kao klinac. Sad, kad bismo dobili priliku raditi zajedno, za mene bi to bilo sasvim novo iskustvo jer je divno moći stvoriti nešto novo upravo u suradnji s onim ljudima koji su te inspirirali tijekom karijere.

Uskoro krećete i u obilazak osnovnih i srednjih škola kako biste našli najtalentovanijeg učenika za pisanje stihova?

Stihomanija je projekt koji mi se od početne ideje svidio te sam ga podržao maksimalno svojim angažmanom. Okupili smo se Enes Kišević, Miroslav Rus, Neno Ninčević i ja kako bismo pokazali mladima da se kreativnost isplati. U ranim dvadesetima napravio sam prvu pjesmu, a sljedećih nekoliko godina nitko od mojih prijatelja nije ni znao da pišem. Zaboravio sam i kako sam je nazvao, ali znam koliko je važno potaknuti talentirane klince da ne odustaju od svojih snova. Veselim se finalu natjecanja, kad ćemo odabrati najbolje kandidate i kad ću upoznati pobjednika čije ću stihove i uglazbiti.