Nekada davno postojaše jedna Knjiga. Iz nje su mnogi učili, kroz nju su rasli i na njenom znanju izrasli. Čuvana je i prenošena iz ruke u ruku s mnogo poštovanja i poverenja jer je Knjiga nosila univerzalna znanja koja se niko nije usudio da menja. Nikome nije padalo na pamet da šara po njoj ili nešto dopisuje. Znalo se da Knjiga nosi znanja koja nisu svakome razumljiva ni svakome dostupna. Da bi se do nje došlo, trebalo je zaraditi poverenje onoga koji je u tom trenutku imao. Put do znanja bio je težak i rezervisan za nekolicinu povlašćenih. Većina ljudi uopšte nije ni znala da Knjiga postoji pa se nije ni trudila da otkrije sva čudesa koja je nudila. Življahu svoj život ne znajući za drugačije, ne znajući da postoji Znanje.

Svako je iznova otkrivao osnovne stvari u životu – kako najbolje zasejati žitarice, kako što bolje prodati rod, kako prehraniti porodicu. Živeći život bili su zaposleni upoznajući mali svet svoga kraja ne znajući za drugo. Dogodilo bi se povremeno da neki stranac doluta u njihov grad i priča priče o dalekim krajevima, a meštani bi ga gledali u čudu, ne verujući da postoje sva čuda koja taj čovjek, zasigurno izmučen putovanjem, u bunilu smišlja. Pa ipak, poneki meštanin bi inspirisan takvim pričama poželeo više. U želji za znanjem odricao bi se i štedeo da bi svojoj deci ponudio više, uštedeo za mesto na kome se učilo iz Knjige.

Mališani koji su rasli u svetlosti Knjige govoraše poput mudraca o dalekim krajevima, govoraše o mudrosti i dobroti, a njihova dela i ponašanje hvališe znanje. Kad to videše ostali, poželeše da i njihova deca budu srećna i uspešna u svemu što požele. Godina za godinom, vek za vekom i primaklo se doba kad je Knjiga prerasla u biblioteku, a znanje s papira polako prešlo na ekrane. Kako je onomad Knjiga bila nedostupna jednom delu ljudi, tako i danas znanje sačuvano na računarima ostaje izvan dometa jednom delu ljudi.

Današnje dete, kada uči neko gradivo i kad poželi da sazna nešto detaljnije, neće posegnuti za Velikom enciklopedijom opšteg znanja. Ono će „jednostavno” guglovati određeni pojam i saznati sve detalje, videti slike u boji i videozapise. Njegovim bakama i dekama neće biti jasno šta znači guglovanje.

Pa ipak, u današnje vreme kada postoji more informacija i nepresušna reka novih podataka, čovek se pita kako odabrati onu korisnu. Danas kada se količina znanja ne meri slovima i stranicama Knjige svih knjiga, već kvadrilionima jedinica računarske memorije, kada je u poslednjih stotinu godina od nastanka fotografije do danas napravljeno više od 30 milijardi fotografija i kada već i frižideri imaju ugrađen internet, kako pronaći put do informacije koja nam je zaista potrebna? Toliko toga nam se nudi, a ipak nismo u stanju da postignemo sreću bez spoljašnjeg podsticaja. Ne možemo jednostavno biti – srećni.

Da se vratimo na početak priče kada je glad za znanjem bila podstaknuta potragom za srećom i blagostanjem – gde se nalazi sledeća stepenica, gde se nalazi sledeći sprat evolucijske škole napretka? Sva drevna i moderna saznanja o čoveku vode nas ponovo u središte svega, pravo do našeg izvora. Izvor života, motivacije, izvor sreće i zdravlja, taj izvor koji podstiče naše telo da se brani i odbrani. Njega još možda nismo ugledali teleskopom, ali ga možemo vrlo jednostavno kontaktirati. Ugasite mobilne telefone, isključite računare, najjači prijemnik nalazi se – u vama! Ispraznite um, nasmešite se i opustite. Postavite pitanje i oslušnite svoje unutrašnje ja. Milioni bitova, talasa, kvanta svetlosti u deliću sekunde kreću prema vama i pomažu da razumete i ostvarite. Najjača antena poznata čoveku nalazi se upravo u njemu, u vama.

Povežite se i iznenadićete se svojim novim idejama i rešenjima koje niste očekivali.
Srećno istražujte!