Ljudi putuju oko sveta da bi sreli i dobili zagrljaj od Amme. Poznata u celom svetu kao the hug saint ili svetac koji grli, Amma (u prevodu majka) nikoga ne ostavlja bez zagrljaja u prepunim halama, bilo to u 4 ili 6 ujutru. Neki programi u Indiji traju i preko 24 sata da bi ona zagrlila između 40 i 50 hiljada ljudi.

"Tamo gde ima ljubavi, nema truda. Sreća drugih ljudi je moj odmor." Ne dolaze da vide Ammu samo njeni sledbenici, mnogo je znatiželjnih i onih koji su na ličnom spiritualnom putu. U skoro 40 godina, preko 28 miliona ljudi je primilo darshan ili zagrljaj. Možda u nečijim očima ovaj jednostavni čin ne znači mnogo, ali u Indiji koja je još podeljena po kastama i strogoj hijerarhiji, on ruši granice. A tu su i lična iskustva tolikih ljudi; neki kroz zagrljaj osećaju njenu prosvetljenost, nekima je on uteha, kod mnogih su emocije posle zagrljaja visokih frekvencija i neobjašnjive.

Ammino pravo ime je Mata Amritanandamayi, potiče iz niže kaste i još kao dete umesto da se uda kako se od nje očekivalo, počela je da meditira satima iako joj niko to nije pokazao; odabrala je put Bhakti Yoge ili Predanosti, odajući počast božanskom kroz muziku. "U Indiji se očekuje da su žene u pozadini i da čak ni zidovi ne treba od njih ništa da čuju. Moja porodica nije mogla da razume da sam ja tako otvorena i direktna; oni ništa nisu znali o osnovnim duhovnim pravilima", kaže Amma.

Kada su je sa 9 godina povukli iz škole pošto joj se majka razbolela, na Ammu je palo da se stara o sedmoro braće i sestara i da pomaže u kući. Susrela sa sa velikim siromaštvom i bolešću dok je skupljala ostatke hrane za svoje krave, pa je tim ljudima donosila hranu i odeću iz svoje kuće. Mnogo puta grđena i kažnjena, Amma je nastavila sa svojim dobročinstvima, spontano počevši da grli ljude kada je imala 14 godina. U takvom društvenom sistemu nije joj bilo dozvoljeno da dotiče druge, a kamoli muškarce ili ljude iz drugih kasta. "Kroz mene plovi neprekidni tok ljubavi", bilo je Ammino objašnjenje.

Danas Amma putuje svetom sa oko 200 ljudi u svojoj pratnji. Za svaki grad koji obiđe, oslanja se na reku volontera koji u kuhinjama spremaju ukusnu vegetarijansku hranu, promovišu mnoge Ammine projekte ili prodaju razne suvenire sa njenim likom. Kada je pitaju kojoj religiji pripada, odgovara da je njena religija "ljubav i biti u službi drugog".
Amma je dobročinitelj, a u Indiji je nazivaju Mahatma ili velika duša.

U njenom duhovnom centru Amritapuri živi preko 3000 ljudi iz celog sveta gde između ostalog može i da se nauči Integrisana Amrita Tehnika Meditacije (IAM). Još od 1981. godine njene dobrotvorne institucije pod zajedničkim imenom Embracing the World bave se najrazličitijim projektima: sagradila je specijalizovane bolnice za siromašne i besplatne zdravstvene klinike, izgradila je institucije za edukaciju i centre za obuku, osnovala sirotišta, sagradila preko 125 hiljada kuća, obezbedila penzije za udovice, distribuira preko 50 hiljada obroka za siromašne mesečno.

PageBreak

Istinski mir

Kad god se u svetu desi neka prirodna katastrofa, njeni timovi volontera i specijalista su spremni da pomognu. Aktivni su u preko 40 zemalja sveta i glavni postulat Embracing the World mreže organizacija je da pomogne najsiromašnijima tako što im ispunjava 5 bazičnih potreba: daje im hranu, utočište, obrazovanje, zdravstvenu negu i mogućnost da sami sebe izdržavaju. Takav nesebičan rad je doveo do toga da su jedan od priznatih NVO saradnika Ujedinjenih nacija, a Amma je tokom poslednjih nekoliko decenija primila mnoge nagrade za svoj nesebični humanitarni rad.

Ona veruje da ono što nesebično činimo jedni za druge jeste ključno za istinski mir - mir u pojedincu, mir u zajednici i mir među različitim kulturama, nacijama i verama.
Ja sam prvi put imala priliku da sretnem Ammu pre četiri godine. Došla sam vođena ličnom znatiželjom, ali i da uradim kratki intervju za "Sensu". Mislila sam da ću sve brzo završiti, a ostala sam skoro čitav dan.

U velikoj hali Alexandra Palace u Londonu teško možete da se osetite ušuškano, zaštićeno i toplo, ali tog dana sam taj prostor upravo tako doživela i pre nego što sam videla Ammu.

Amma je sedela na izdignutom postolju, a neprekidna reka ljudi se kretala ka njoj, klečeći kako se približavaju da prime zagrljaj. Oko nje je bilo mnogo swamija i pomoćnika, brinući se da svako dobije momenat i pažnju; neki ljudi meditiraju, neki posle zagrljaja liju suze ili imaju spokojan izraz lica. Svi se zasigurno smeše širokim osmesima.

Sa laticama ruže i bombonom koje mi je dala posle zagrljaja uz veliki osmeh, osećala sam se neopisivo mirno. Onako kako po prirodi stvari uvek treba da se osećam - spokojno, neodvojivo i jedno sa celim svetom. Kada sam skoro pronašla transkript i brošure koje sam dobila te 2009. godine, fascikla je još mirisala na mirišljave štapiće i latice ruže koje mi je Amma stavila u ruku kao da sam ih tek sada dobila.

Sada je bilo pravo vreme da završim ono što sam započela pre četiri godine. Amma je tada pristala da da kratak intervju ne prestajući da poklanja pažnju drugima i kroz prevodioca mi odgovorila na nekoliko pitanja (svaki predstavnik medija ima pravo da postavi dva).

PageBreak

Svako je moje dete

Šta je izvor Vaše duhovnosti?

Osećam da sam jedno sa univerzalnim poljem svesti i nisam kao neka baterija koja će prestati da radi pošto se koristi neko vreme. Ja sam beskonačno povezana sa poljem moći.

Vrlo često Vas nazivaju Guruom Zagrljaja. Koji je spiritualni simbolizam Vaših zagrljaja?

Materinstvo brzo nestaje u današnjem svetu. Ženski kvaliteti se pogoršavaju i kod žena i kod muškaraca, tako da to mora da se probudi. Ljubav je u svakome. Mi smo stvoreni da osetimo iskonsku ljubav, ali je ona danas retka u svetu. Siromaštvo ljubavi. To je najveći problem sa kojim se ljudi danas suočavaju. Ljubav mora da se pokaže kada je drugoj osobi zaista potrebna. A ljubav je uvek tu, svuda je prisutna, uvek prisutna.

Niko ne bi rekao svom mužu ili ženi "Sutra u četiri popodne ću pokazati moju ljubav prema tebi". Tako da na početku kad bi ljudi došli da me vide, oni bi mi otvorili svoja srca. Prvo bih im obrisala suze, onda ih privila na svoje rame, tešila ih, milovala, slušala njihove probleme. Druga osoba je uradila isto, a ja sam nastavila da tešim ljude kao što to i danas radim. Grleći ih, tešeći ih, milujući ih. Tako je sve počelo. Onda sam videla tugu i patnju ljudi, zaboravila sam na sebe i postala ONI. Postala bih jedno sa njihovim bolom ili srećom. Bilo koji doktor vidi samo pacijenta, on ih ne deli na muškarce ili žene; za njega su svi pacijenti. Tako i za mene nema razlike, svako je moje dete.

Kakvu poruku želite da proširite grleći ljude?

Sam moj život je moja poruka za čovečanstvo. Ali isto tako želim da kažem da svako treba da postane uviđavan koje god reči da koristi i šta god da radi. Svako treba da postane uzor, primer u društvu, jer bez obzira na to da li mi to znamo ili ne, neko drugi se ugleda na nas. Mi obično slepo imitiramo ljude kao što su pop dive ili glumci. Isto tako, nekog drugog mi inspirišemo, bez obzira na to da li znamo to ili ne. Stoga smatram da svaka osoba treba da bude uzor. Isto tako, treba da bude hrabra, čvrsta i srećna, bez obzira na to šta joj se dešava u životu.