Florinda Doner, antropolog i pisac, veći deo svog istraživačkog rada posvetila je posmatranju, beleženju i primenjivanju znanja tajni plemena sa područja Amazonije i Latinske Amerike, provodeći dosta vremena sa njihovim vračevima, isceliteljima i majstorima lucidnog sanjanja. Njen život i rad često se povezuju sa Karlosom Kastanedom, za čije je ideje blisko vezana, kao njegova saradnica, bliska prijateljica i pratilac na putu spoznaje i realizacije zajedničkog cilja.

Šta znači vaš san: kada ono što ste sanjali sinoć predstavlja ispunjenje želja...

U knjizi „Veštičin san" ona opisuje svoje prvo iskustvo sa svetom šamana, izlečitelja i medijuma gde se narodna medicina, molitva i zakoni sudbine prepliću i mešaju. Priče ljudi sa kojima se susrela su čudne, dramatične i surove, ali svaka od njih nosi važnu pouku i ilustraciju primera kako se pokreće kolo sudbine, tj. kako se sudbina može menjati u sopstvenu korist.

Prvi korak u svesnom življenju Florinda naziva „skidanjem maske". Maska je naziv za doživljaj sveta u kojem se nalazimo i mi i ljudi koji nas okružuju, tu se osećamo obično, dosadno, svakodnevno, bez čari i podsticajnih mogućnosti. Mrtvo more niko nije u stanju u potpunosti da izbegne, ali ono je nepoželjno jer je u stanju da nas dugo drži u stanju uljuljkanosti i odlaganja aktivnosti za neka uzbudljivija vremena.

PageBreak

Šta je filozofija nagualizma?

Prvi korak ka promeni je skidanje jedne maske i navlačenje druge. Naguali (iscelitelji i medijumi) skidaju masku zbog koje sebe i svet u kojem živimo vidimo kao običan, siv, predvidljiv i ponovljiv, a stavljaju nam drugu masku, onu koja nam pomaže da vidimo sebe i svoju okolinu onakve kakvi zaista jesmo - zapanjujući događaji koji procvetaju jednom u našem prolaznom postojanju i nikad se više ne ponove.

Filozofija nagualizma zapravo izvlači iz nas ono što zaista jesmo. Da bi se izvukao dragi kamen iz dubine zemlje mora se spustiti u dubinu svog bića i to se mora raditi u samoći. Skriveni darovi unutar svakog od nas, u vidu genijalnih karakternih osobina, snalažljivosti i hrabrosti se obično pokažu u ekstremnim uslovima ili u situacijama kada je čovek sam, tj. kada je prinuđen da se osloni samo na sopstvene snage.

Bez situacija u kojima smo prinuđeni da delamo i mislimo sami, prema Florindinoj teoriji, određene crte ličnosti mogu godinama ostati unutar nas, a da se nikada ni ne prikažu u punom sjaju. Ekstremne situacije i važne odluke mogu ih izbaciti na površinu bića kao erupcijom i osvestiti ih tako da postanu dominantne crte karaktera koje će nam mnogo pomoći u realizaciji gorućih životnih pitanja i planova. Ovo iskustvo može biti vrlo izazovno i zastrašujuće, pa mnogi planovi staju upravo na tom stupnju. Ispravno pitanje koje sebi postavlja osoba pred važnom odlukom je: „Možeš li da živiš, a da ne znaš da li se u tebi nešto krije ili ne"?

Tehnika "Kao da" za ispunjenje svih želja...

Ljudi imaju bezbroj želja, malih i velikih, i one se smenjuju tokom života u ciklusu svog ispunjenja ili neispunjenja, tj. otpuštanja ili odustajanja. Duševni mir, ljubav, novac i porodica iskrsavaju u našim životima često prvo u formi želje, a tek posle to postaje pitanje realizacije ili odustajanja. U klupku tih želja uvek postoji ona vodeća, najveća, za kojom nam srce gori. Ona se nekad čuva za poseban trenutak ili se pak bespotrebno odlaže, iako njeno ispunjenje u stvari menja sve za nas. Pokretanje kola sreće može da ubrza taj proces u velikoj meri i pomogne nam da preskočimo par stepenika do njene realizacije.

Kada u potpunosti imenujemo i definišemo našu najveću želju, prvi korak je da živimo u njenom duhu, tj. da se ponašamo kao da smo je već dobili. Kada živimo u duhu svoje želje, dopiremo do same srži svog bića i tu dobijamo odgovore kako da se ponašamo i u kom pravcu da idemo da bismo ostvarili svoj plan. Odgovor, kao i uvek, leži u nama, u prepuštanju idejama i slikama koje se, podstaknute i prizvane samoćom, nižu kao na filmskom platnu. Osluškivanje sebe u samoći daće nam ideje, a njihova realizacija i isprobavanje je najbolji način da otkrijemo gde leže naše snage i slabosti.

PageBreak

Kada nešto želimo i to želi nas...

Naš um nam neće uvek dati direktan način da dođemo do onoga što želimo, ali će nam dati dragocene lekcije kada te ideje isprobamo u realnosti. One nas mogu dovesti direktno do cilja, a mogu nas uvesti i u niz sitnih grešaka, ne zato što je naš osećaj pogrešan, naprotiv. Greške koje dolaze iz naših početnih ideja daju nam zapravo važnu lekciju za budućnost, to je kao trening pre konačne utakmice koji nam na praktičan način pokazuje gde leže naše jake strane, a gde su naše slabosti. Važne lekcije za ubuduće mi često pogrešno shvatamo kao poraz i odustajemo ako počnu da se nižu.

Prvi savet je - ne pitati nikoga za savet, instrukcije i pomoć, zato je samoća važna. Sloboda od tuđih mišljenja i saveta je imperativ u ovoj početnoj fazi. Sledeći važan korak je prepuštanje talasima okolnosti koje će početi da iskrsavaju uz minimum našeg mešanja. Potrebno je dopustiti da same okolnosti diktiraju stazu kojom ćemo krenuti. Pobede i porazi su samo deo niza događaja, pod maskom brane na putu ili iznenadne oaze, ali oni ne smeju da nas namame da ostanemo zauvek u njihovoj senci. Bez obzira na dobre ili loše okolnosti, potrebno je hodati svojim putem uz ratničku žestinu koja ne zna za odustajanje.

Kako Sunce u natalnoj karti vlada našim životom...

Ne brinite za okolnosti. Čak i kada prividno rade protiv nas, u nekom sledećem trenutku mogu da posluže upravo u korist nekog događaja koji su naizgled osujetile. Nakon promišljanja, najmoćniji je impuls prvog delovanja. Kada odlučite da ste spremni, izaberite bilo šta, bilo kakvu aktivnost, ma kako mala ona bila, nazovite je početkom i dopustite joj da vas njena energija povede kuda hoće.

Kada nešto želimo i to želi nas. Bez toga se stvari ne mogu odvijati. Priroda želje je dualna. Nemamo svi iste želje, neko sanja o porodici, neko o duhovnom miru, neko o bogatstvu. Upravo ta različitost želja, naših najvećih nesumnjivih želja, otkriva skrivene potencijale koji se nalaze u nama. Ako nešto želimo, svakako to isto želi i nas i čitav lanac događaja dovešće nas do traženog, jer je takva priroda stvari.

PageBreak

Pitanje postojanja ljudske sudbine...

U svetu Florinde Doner bolest je jasan putokaz da telo, duša i životne okolnosti nisu u harmoniji. Ako dugo oklevamo da realizujemo promenu koja nam je preko potrebna ili nastavljamo da živimo određenu nemilu situaciju iz prošlosti, u našem telu, duši i raspoloženju nastaje kvar i kao za inat, životne okolnosti odgovaraju opisu našeg unutrašnjeg stanja. Svesno razmišljanje o bolesti kao putokazu je prvi korak ka izlečenju koje, ako je pravo, mora obuhvatati promenu na sva tri polja: polju tela, duše i menjanja životnog puta u željeni smer.

Zvanična medicina nije isključena, ali je ona samo deo slagalice koja nam ostavlja puno prostora da pomognemo sami sebi negovanjem novih, zdravijih obrazaca mišljenja i preuzimanja odgovornosti za življenje svog života, onako kako odgovara našem senzibilitetu i željama. Uzimanje sudbine u svoje ruke mnogo pomaže tome kako mislimo o sebi, svom telu i životu. Samo lečenje je mnogo širi pojam od zvanične medicine, koja može biti deo procesa isto tako.

Koliko često zaista provodite vreme OVDE i SADA?...

Želja za izlečenjem je jako bitna stavka. Sama želja za izlečenjem i promenom će za nas privući osobu koja će nam to omogućiti. Osećaj poverenja i prepuštanja je jedan od znakova prepoznavanja.Osoba koja vodi proces izlečenja mora imati dovoljno vremena, znanja i posvećenosti za svakog pacijenta ponaosob.

Osoba koja uspešno nekome povrati zdravlje, bio to lekar ili narodni iscelitelj je neko ko može da izmeni temeljne osećaje tela o samom sebi i njegovu vezu sa svetom, tj. neko ko ponudi telu i duhu nove mogućnosti. Tako se uobičajeni kalup kojim su telo i duh navikli da se prilagođavaju može promeniti. Dobri lekari i izlečitelji imaju zajedničku osobinu da poštuju svoje pacijente. Oni veruju u onu veliku silu koja ih vodi. Tu moć mogu prizvati kroz molitvu, meditaciju, lekove ili medicinske instrumente.

Teme koje Florinda Doner pokreće na svom neobičnom putovanju tiču se svakoga od nas. Pitanje postojanja ljudske sudbine, čak i kada se njime ne bavimo aktivno, prisutno je u ljudskoj svesti. U različitim kulturama i religijama već je dato mnogo gotovih obrazaca i tipova ponašanja koja idu uz njih.

Možemo krenuti od pokušaja da se viša energija, sudbina ili božanstvo umilostivi dobrim delima ili da se na neki drugi način događaji okrenu u našu korist, pa stići do fatalističkih shvatanja da šta god budemo radili, mislili i činili, određene događaje u životu ne možemo da izbegnemo. Kako obuzdati sudbinu i držati konce u svojim rukama jeste goruće pitanje svakog živog bića, u šta god čovek verovao i na kom god se putu nalazio. I u tome leži tajna univerzalnosti ljudske prirode jer uvek možemo naći sponu koja nas povezuje.

PageBreak

Sudbinu možemo promeniti i jednim jedinim činom...

Dona Mercedes, isceliteljka iz Florindinog romana, skida masku sa ovog pitanja i nudi nam novo shvatanje svega. „Neki kažu da se rađamo sa svojom sudbinom. Drugi tvrde da sudbinu gradimo svojim delima. Veštice kažu da istina nije ni jedno ni drugo nego da nas nešto sasvim različito hvata kao što zamka hvata životinju. Tajna je u tome da budemo tamo gde želimo biti uhvaćeni ili da ne budemo tamo gde ne želimo da budemo uhvaćeni." Postoji nekoliko načina na koje se kolo sreće može pokrenuti ljudskim sredstvima.

Silu koja oblikuje naše živote Florinda je opisala kao nameru, opštu, apstraktnu silu koja je odgovorna za oblikovanje svega u svetu u kojem živimo. Pošto je sila apstraktna njena moć oblikovanja je u najvećem broju slučajeva izvan ljudskog dometa. Međutim, u posebnim okolnostima dopušta da se njome manipuliše i to nam daje utisak da ljudi ili stvari ispunjavaju naše želje.Pokrenuti tu silu nije isto što i upravljati njome. Ali ono što dobijemo, biće nam dovoljno za sasvim neočekivan i dugo željeni početak.

Ponekad se dešava da bliski prijatelji, članovi porodice ili partneri dele istu sudbinu, a životi dece na zapanjujuće načine mogu da ponove život roditelja ili predaka. Florinda to naziva osenjivanjem osobe sa kojom smo povezani, nešto poput nesvesne predaje važnih životnih događaja koje ostavljamo u nasleđe osobi koja nam je bliska i sa kojom smo povezani rodbinskim, prijateljskim ili nekim drugim, snažnim mentalnim vezama.

Naša „senka" može biti i neko kome se divimo i čije delo pokušavamo da oponašamo, pa diveći se njegovom delu nehotice shvatamo da smo, ne želeći, proživeli i bitne detalje života osobe pod čijom smo senkom, a to ne mora nužno uvek biti prijatno iskustvo. Senku za nas može napraviti naš učitelj (neko ko nam je preneo važno životno znanje), roditelj ili neko o kome se brinemo. Ta spona ne mora biti uvek negativna ali je važno sagledati sve njene posledice.

Kada ljudi venu, u trenutku kada umiru, oni, nesvesni toga, stvaraju sudbinsku sponu sa drugim osobama. Nekada to ne mora biti osoba čiji bismo život želeli da nastavimo, jer svi bismo voleli da živimo vlastitu, našim senzibilitetom skrojenu sudbinu. Ali ponekad uverenja nama bliskih ljudi, na primer, roditelja, koji misle da bi trebalo da živimo na određeni način, imaju veliku snagu i uticaj kome moramo suprotstaviti ono autentično naše, uz punu svest šta se dešava.

Ukoliko nismo ovoga svesni, životna priča određene osobe će nas zaseniti i na tajanstveni način ponovo pokušati da se otelotvori kroz naš život. Kada primetimo da se to dešava, osvešćivanje te situacije i snaga da se odupremo nečijoj senci, sa punim poštovanjem ličnosti i života drage osobe ali uz čvrstu odluku da idemo svojim putem, otvara za nas nove sudbinske mogućnosti.

Neka deca imaju sposobnost da nešto žele tokom dužeg vremena. Ta želja poseduje dečiju upornost u sebi i neodoljivu snagu. Upravo ta snaga je dovodi do ispunjenja. Kada nešto jako želite, želite to kao što dete želi igračku koju je ugledalo u izlogu radnje, želite to bez trunke sumnje. Nema alternativnih rešenja, nema kompromisa, nema želeo bih da studiram antropologiju a možda i medicinu. Setite se načina na koji ste želeli u detinjstvu, čisto, čvrsto i nesumnjivo i fokusirajte se na jednu stvar koja u vama sada budi slična osećanja. Ako su srce i um nepodeljeni i združeni u njoj, želja će sama privući okolnosti koje će dovesti do njenog ispunjenja. Ta predanost i odlučnost stvara okolnosti same za sebe.

U takvim trenucima u svest vam može doći neki predmet sa kojom energija želje pravi sponu. Možda je to hemijska olovka koju nosimo na važan ispit, poludragi kamen, pa čak i deo garderobe. Ponekad je dovoljno da nam pogled slučajno padne na predmet za koji ćemo vezati ispunjenje naše želje. Kada se takav osećaj javi, treba samo da iskoristimo predmet kao sponu koja će nam olakšati put do cilja. „Bilo šta ti može ispuniti želju, tvoju najveću želju, ako si dovoljno jak da svoju želju povežeš sa duhom jedne stvari."

Šta je zona komfora i zašto nam je teško da je napustimo...

Ta veza se ne dešava uvek ali kada se desi, biće nam jasno o kom predmetu je reč. Na primer, šetate gradom i u jednom trenutku pogled vam padne na par novih cipela u izlogu i u trenutku vam sine jasna slika kako upravo u tim cipelama odlazite ujutru na razgovor za posao koji jako želite da dobijete. Veza između predmeta i želje uspostavlja se u trenutku i jedino što treba da uradite je da se prepustite tom početnom impulsu, kada ga osetite. Kada ga prepoznate, nosite odabrani predmet kao pobednik i on će vam „ispuniti želju".

Sudbinu možemo promeniti i jednim jedinim činom. Taj nagli čin ili naprečac doneta odluka, kao skok u vodu posle dugog oklevanja, mora biti konačan. Ako posle tog čina sledi neka želja, treba je pratiti. Taj čin će nam ponekad ponuditi da uradimo nešto neočekivano, da beskompromisno napustimo nešto što nam smeta, izađemo iz neodgovarajućeg odnosa, itd.

Ovakvi nagli rezovi i odluke obično su povezani sa strahom od samog događaja i potajnim priželjkivanjem da se on desi. Kada uradimo ono što želimo i čega se plašimo i tu odluku donesemo naglo, bez kompromisa i vraćanja na staro, događaji koji uslede će nas itekako podstaći da nastavimo novim putem. Snaga takve odluke menja naš svet i čini nas slobodnim.

Izvor: Sensa