Uz sve zastrašujuće vesti kojima smo izloženi, frustrirajuće političke situacije i ekonomsku nestabilnost, postoji samo jedno važno pitanje – kako želimo da živimo? U strahu ili u ljubavi? Prvi put vodi osećaju nemoći i poraženosti, a ljubav, s druge strane, pruža osećaje uzemljenosti, dubljeg smisla i nade.

Marijana Mašić, 36-godišnja Zagrepčanka, odabrala je put ljubavi da se pobrine o tome kakav će svet ostaviti budućim naraštajima. Svoju promenu započela je u kuhinji, još dok je studirala. Zbog povećanja svesti o tome šta jede, postepeno je počela da smanjuje i izbacuje nezdrave, industrijski procesuirane namirnice, kao što su beli šećer i belo pšenično brašno.

Na to je uticala i njina struka; završila je Prehrambeno-biotehnološki fakultet. Kako kaže, važno joj je da zna šta unosi u svoje telo. „Volim da znam, koliko je to moguće, poreklo hrane koju jedem te želim da su mi nakon konzumiranja hrane i telo i um, a time i savest, što srećniji i zadovoljniji.“

Zbog ovakvog načina razmišljanja Marijana je pre dve godine prestala da jede meso, a pre šest meseci iz ishrane je izbacila namirnice životinjskog porekla, i to isključivo iz etičkih i ekoloških razloga. Njeno saosećanje za životinje i briga za planetu su prevagnuli. Naime, uzgoj životinja zbog hrane predstavlja pitanje opšte održivosti jer je u vezi sa ogromnom potrošnjom prirodnih resursa, pojavom gladi u svetu i uništavanjem okoline.

Prema podacima UN-a, s jedne strane, stanovnici razvijenih zemalja prejedaju se namirnicama životinjskog porekla i boluju od gojaznosti i srčanih bolesti, dok sa druge strane, više od 900 miliona ljudi u svetu gladuje, a 2 milijarde su pothranjene jer se žitaricama kojima bi mogli da se prehrane ljudi hrani stoka.

To je samo jedan od argumenata zbog kojih je Marijana isključila meso i namirnice životinjskog porekla iz svoje ishrane. Naglašava kako ne želi svojim načinom ishranom doprinose povećanju gladi u svetu i devastiranju planete. „Znam da zvučim kao ludi idealista, ali stvarno verujem u to.

Zašto nikada više neću jesti meso: priča devojke koja je odlučila da promeni život iz korena
Foto: Sensa.hr zasto_sam_iz_zivota_izbacila_sve_zivotinjskog_porekla_2
Odeća, obuća, kozmetika

Njena briga za Zemlju podstakla ju je i na pažljiviji odabir odeće i obuće (one koja nije životinjskog porekla) i prirodne kozmetike koja se ne testira na životinjama. Pobornica je i ekološkog modnog pokreta, tzv. slow fashion pokreta koji je protivteža kupovini jeftine i nekvalitetne odeće koja ubrzo nakon kupovine završava na otpadu, a zbog čije se proizvodnje izrabljuju radnici, uništava okolina i nepotrebno troše njegovi ograničeni resursi.

S jednakom svesnošću kupuje i sve ostalo, pa je nedavno mobilni telefon, koji se razbio nakon 10 godina upotrebe, zamenila ne pametnim telefonom, nego starim modelom bez kamere. „Moj način života nije ništa novo u svetu, ali je postao neophodan, s obzirom na trenutno stanje naše planete.“

Marijana čvrsto veruje da promena počinje od pojedinca. „Vidim da sam svojim načinom života uticala na ljude koji me okružuju, npr. moja mama se hrani vrlo slično meni i na taj je način ujedno regulisala svoj problematični pritisak.“ Otkako ne jede namirnice životinjskog porekla, ističe Marijana, jede mnogo manje „usputnih“ grickalica. Ne samo da ih uspešno izbegava, nego još uspešnije priprema ekološki prihvatljive slatke alternative.

U njenoj kuhinji uvek nešto fino miriše, a police su joj ispunjene velikim brojem kuvara, knjigama koje se bave određenim tipovima ishrane, ali i značajnim brojem naslova iz područja nutricionizma. Služe joj za inspiraciju jer, kako kaže, uvek joj se mota po glavi šta će da kuvai. „Smešno je kad me neko pita šta sada jedem, jer kod mene je kuhinja uvek nakrcana različitom hranom i gotovo svaki put je nešto novo na meniju.“

U njenim kulinarskim majstorijama redovno uživaju i napušteni psi jer ljubav prema životinjama u njoj raste od malih nogu. Trenutno ima jednog udomljenog psa, mešanca Mikija, i on je glavni razlog zašto u protekle tri i po godine svakodnevno provodi najmanje sat vremena napolju.

„Nikad ne možemo toliko pomoći udomljenom psu koliko on može pomoći nama“, kaže Marijana ističući kako uživa u dugim šetnjama i igranju s Mikijem. Oduvek fizički aktivna, celog se života bavila različitim sportovima, a pre 11 godina otkrila je jogu koja joj je ponudila više od oblikovanja mišića.

Jogom sam počela da se bavim kao još jednim sportom, ali sam ubrzo spoznala da je ona mnogo više od toga, tj. da je puno toga, samo ne sport. Tehnike i postulati joge pomogli su mi da počnem da se menjam i da u svojoj promeni istrajem.“ Redovno praktikuje pranayamu, tehnike čišćenja (kriye) i različite metode meditacije. Joga je postala njena svakodnevica. Budi se oko pet sati ujutro kako bi pre posla stigla da uradi vežbe disanja i meditaciju.

Asane vežba gotovo svaki drugi dan, a nekoliko puta godišnje uvede cikluse (od 13 ili 40 dana) kad svakodnevno vežba. „Kod joge je glavni fokus na disanju, a to nas stavlja u sadašnji trenutak. Kada smo osvešteni, tj. kada smo prisutni u sadašnjem trenutku, tada lakše možemo da prepoznamoi svoje potrebe i počnemo da se menjamo u smeru koji nam odgovara.“

Dok svakodnevnim životnim izborima štiti okolinu, zbog čega svi imamo dobrobiti, oseća se najbolje. „Ponekad me uhvate trenuci sreće, zadovoljstva i zahvalnosti zbog nekih odluka u životu – ovo posebno razumeju vegetarijanci i vegani – i jedino za čime žalim je što neke promene nisam uvela i ranije.“

Izvor: Sensa.hr