Na tragu misterija
Adria Media Serbia na_tragu_misterija_3

Veliki brat je svuda isti

Bilo je pravo zadovoljostvo razgovarati sa njim posle predavanja koje je održao pod nazivom „Boje i duhovnost”.

Šta trenutno istražujete, šta Vam zaokuplja pažnju?

U poslednje vreme me opseda neoplatonizam. To je period 15-og i 16-og veka, kada je Platonovo učenje ponovo počelo da se razmatra umesto Aristotelovog, koje je odgovaralo crkvi. Tada je hermetizam aleksandrijske škole oživljen delovanjem Pletona, Fičina, Paracelzusa i drugih srednjovekovnih magova, mistika i filozofa, a sve to je pratila tolerancija među verama, religijama i filozofskim sistemima kakvu ni dan danas nemamo. Taj 15. i 16. vek je bio pravi pokušaj pomirenja više religjiskih sistema, a ne kao današnji ekumenizam koji je samo jedna zbrka i predstavlja pravljenje neke nad religije.

Srbiju stavljate u centar svoje prve knjige. Da li verujete da ona zaista ima potencijal za velika dela globalnih razmera?

U knjizi nisam hteo da budem kategoričan, jer ne postoji apsolutna istina, već sve zavisi od vizure iz koje se gleda, ali činjenica je da je srpski narod na neki način poseban. Mi imamo velike potencijale. Pogledajte, skupe se dečaci iz jednog solitera i u sportu „biju” bilo koju zemlju na svetu. Koliko je gradova u svetu koji su mnogo veći nego cela Srbija, pa opet naše sportske reprezentacije pobeđuju svuda. Koliko samo naučnika imamo... Dakle, umni i genetski potencijal nam je takav. Naravno, ne treba pričati o Srbima kao nekoj nad rasi, ali ne treba ni kriti svoje potencijale. Međutim, postoji to neko, samo naše prokletstvo, a to je da nama neprijatelji nisu potrebni. Mi sami sebe uništavamo i to je negativna strana koja potiskuje sve potencijale.

Obrađujete teme tajnih društava, alternativne istorije, kvantne fizike, specijalnog rata, itd. Koliko od svega toga ljudi danas mogu da razumeju i prihvate?

Da bi se nekome servirala potpuno drugačija priča od one koju je učio u školi i kroz medije, mora se poći postepeno. U svojim tekstovima, kroz dijaloge, uvek sukobljavam dva različita mišljenja i onda ostavljam čitaocu da izabere koje će stanovište prihvatiti. Radnju vodim tako da uz pomoć činjenica čoveka dovedem do prihvatanja i najneobičnijih zaključaka. Tu mi dosta pomaže i pravničko znanje, gde se kroz pitanja svedok dovodi do nekog zaključka. Čovek voli da čuje savet, ali još više voli da ga ne posluša. Zato treba prikazati činjenice i ostaviti mogućnost ljudima da sami izaberu i na taj način razumeju i prihvate ponekad i neverovatne stvari.

Neke teme o kojima ste pisali u svojim knjigama, kao da oživljavaju u našoj realnosti. Trenutno je veoma aktuelna priča i apel Ekološkog pokreta Novog Sada u vezi sa genetski modifikovanom hranom i kontraverznog zakona Codex Alimentariusa, zatim zaprašivanje iz aviona, odnosno „chemtrails” koji se mogu videti na nebu, mikročipovi u vakcinama...

Stiče se sve jači utisak da neke tajne organizacije zaista postoje i da inteziviraju svoje aktivnosti pogotovo na ovim prostorima. Zašto nam se sve to događa?

Mislim da nas se veoma plaše. Plaše se naše inventivnosti. Rađaju se sve jača deca i postaje sve teže centrima moći da kontrolišu sistem. Osnovni princip svakog specijalnog rata je dvostruk. Prvo se pravi hemijska baza u telu, kroz medikamente i na druge načine, da bi se prihvatilo ono što će doći kroz film, televiziju, razne efekte, itd.. To se radi kroz već pomenute „chemtrails”, zatim kroz razna pića, hranu i druge stvari. Ljudi ne znaju šta unose u sebe.

Zatim reality show programi. „Veliki brat” je svuda isti. Isti je odabir ljudi, ista pitanja i zahtevi i uz pomoć toga je lako napraviti razne analize.

Međutim, ono što treba reći je da ti tajni centri moći nisu jači od nas. Cela ta njihova mašinerija i hemija i televizija pada pred najobičnijom ljudskom dobrotom. Ako ja znam šta je dobro, ako ja volim svoju porodicu, svog komšiju, kako može neka hemija to meni da oduzme? To je tako prosto. Od nas sve zavisi, mogu oni da nam rade šta god hoće. Ja biram da li ću biti dobar, ili loš. Ja biram da li ću gledati ružne vesti na televiziji, ili umesto toga slušati muzički program. Oni nam daju mogućnost da budemo loši, ali mi ne moramo iskoristiti tu mogućnost. Ništa od te silne mašinerije ne vredi, ako je čovek prosto dobar.

Koliki je značaj Rtnja, o kom dosta pišete i u čije istraživanje ste uključeni, za sve nas?

Realno, Rtanj je piramida. Ja sam to opisao u svom trećem romanu. Rtanj je trostrana piramida, koja se lepo vidi iz vazduha. Odozdo se to teže uoči, ali kada se gleda iz satelita vidi se da je on u osnovi jednakostraničan trougao sa dva ugla od 105 stepeni i jednim uglom od 150 stepeni, što je struktura molekula vode. Rtanj je nebeski svetionik i za razliku od Keopsove piramide koja je druga vrsta piramide, on je nešto sasvim drugačije.

PageBreak

Oslušnimo svoje srce

Činjenica je da delovanje Rtnja postaje sve jače i jače, usled trenutnih kosmičkih dešavanja. Nedavno sam bio tamo i digitalne table u automobilima su prestale da rade u podnožju Rtnja. Jedna prijateljica je dobila poruku od mobilnog operatera da joj čestitaju srećnu 2014. godinu, upravo dok smo bili tu. Dešavale su se čudne stvari i sve jače se oseća njegovo dejstvo.

Mi treba, kao narod, da iskoristimo Rtanj kako bismo prevazišli svoje negativne osobine i negativne astrološke aspekte. Naš trenutni položaj je kao da sedimo pored nekog mudrog učitelja koji nas može naučiti svemu, a mi igramo video igrice i ne obraćamo pažnju na njega. Samo je potrebno da oslušnemo Rtanj, da oslušnemo njegovu dobrotu i energije koje šalje, da oslušnemo svoje srce, umesto što gledamo gluposti koje nam se serviraju.

Bili ste direktor pivare, pravnik, privrednik, dakle neko ko je uspešan po svim kriterijumima običnog čoveka koji živi po pravilima sistema. Koliko je ljudima koji su duboko uronjeni u aktuelni društveni i vrednosni sistem teže da otvore um i prošire svoju svest? Kako se njima može pomoći?

Lakonski odovor bi bio – Da uopšte nije teže! Čak naprotiv. Zapravo, to je samo još jedan od stereotipa koji nas prate. Da nisam imao proširene vidike i proširenu svest ne bih ni bio uspešan direktor, kao što sam stvarno i bio po svim zemaljskim kriterijumima. Uradio sam privatizaciju pivare kao jednu od najboljih privatizacija u zemlji. Moja je odluka, ali i vođstvo „odozgo” uslovilo da krenem u ove vode pisca i publiciste – a ja bih najradije rekao, ako smem, prosvetitelja.

Ja sam napustio karijeru pravnika i privrednika, ali tvrdim da ljudi uronjeni u sistem nisu u lošijem položaju u odnosu na druge. Tačno je da menadžerske strukture često nemaju vremena za svoj život i za porodicu, da je trka ahrimanska za parama i da velike firme drže ljude na udici dobre zarade, da srljaju u otuđenje od sebe i ljubavi. Ali to je opet samo naš izbor. Bog nas vodi na pravom putu kada nam je srce čisto.

Usuđujem se reći da je moj primer dokaz da raditi takav posao nije ništa negativno, čak je i prednost u odnosu na nekog poljoprivrednika, ili zidara. Ja sam mogao doći do uslova za izgradnju svoje duhovnosti više nego oni. Bio sam opskrbljen i materijalnim sredstvima i prilikom da upoznam mnogo kvalitetnih ljudi i da putujem i obiđem važna mesta u svetu. A fah plitkih duhom, zaposednutih Ahrimanom i Luciferom imate nažalost svuda, pa i među „najvećim” intelektualcima.

Postoji jedan stereotip koji je, po mom misljenju, veoma štetan - da bogati ljudi ne mogu biti u duhu. Da se mora biti siromašan. To, po mom mišljenju, uopšte nije tako, jer kako kaže i Sv. Jovan - nije problem u stvarima, već u našoj želji za njima koja nam izjeda dušu. A ono što se mirno želi, to se i ostvari.