Avanturista u duši, Hju Kingston se uputio na jednogodišnji put oko Mediterana i na njemu će veslati, hodati, skijati i voziti bicikl čime će testirati svoje fizičke i duhovne kapacitete, ali će ovom akcijom u saradnji sa organizacijom "Save the children" i pomoći mnogim mališanima iz ugroženih područja.

Moje letovanje na Adi Bojani obeležio je nesvakidašnji susret sa ovim čovekom snažnog duha i ogromne energije, koji se uputio na put oko Sredozemlja tokom kog će obići 20 zemalja, upoznati nove kulture, ali i ostvariti lične i poslovne ciljeve koje je sebi postavio. Dok su me na obali mora zapljuskivali talasi pored mene je stao veliki i dobro opremljeni kajak sa australijskom zastavicom na svom zadnjem kraju.

Njegov vlasnik, kasnije ću saznati Australijanac Hju Kingston, veselo je započeo konverzaciju, objasnivši mi da dolazi iz Turske, iz Galipolja odakle je krenuo pre tačno 65 dana! To je tek početak avanture Mediterr annee, jer je Hju zapravo krenuo na put od gotovo 15 hiljada kilometara oko Sredozemlja, i to koristeći isključivo sopstvenu snagu ("human powered journey"). Na dvanaest meseci tokom kojih će veslati, pešačiti, skijati i voziti bicikl Hju se odlučio kako bi sakupio novac za fondaciju Spasimo decu ("Save the children") i tako pomogao mališanima širom sveta koji su pogođeni ratnim sukobima.

Hju Kingston je po profesiji novinar, ali kao sportista i zaljubljenik u prirodu uspeo je da poveže sve svoje strasti, pa tako piše i izveštava o temama vezanim za očuvanje životne sredine. Dok putuje po planinama, pustinjama, obalama mora ili dok veslajući plovi rekama on zapisuje svoje utiske i zapažanja koje objavljuje u nekoliko australijskih magazina, a od materijala koji je do sada napisao priprema i knjigu.

U destinacije koje je do sada obišao, i na kojima se borio sa prirodom, ali i sa samim sobom, ubrajaju se Indija, Timor, Pakistan, Uganda, Bocvana, Mongolija i mnoge druge. Ovog puta rešio je da obiđe Mediteran i da na jedinstven način upozna kulture 20 zemalja kroz koje će proći tokom svog jednogodišnjeg poduhvata.

Kako zov prirode budi duboku emotivnu energiju...

PageBreak

Hrabar kao vojnik

Međutim, za Hjua ova avantura ima još jedno značenje. Svoju ekspediciju je započeo 25. aprila na Dan Anzak (Anzac Day - Australian New Zealand Army Corps), dan sećanja na australijske i novozelandske borce koji su se borili na Galipolju za vreme Prvog svetskog rata. U Australiji je to jedan od najvažnijih nacionalnih praznika, a na isti datum 2015. godine, tačno 100 godina nakon iskrcavanja mladića u rat, Hju planira i da završi svoje putovanje, na istoj destinaciji sa koje je i pošao.

Tim gestom će, kao i vojnici pre 100 godina, pokazati nesvakidašnju hrabrost i izdržljivost. "Moj najjači motiv za ovakav poduhvat, najduži koji sam do sada realizovao, jeste pre svega ogroman lični izazov - da godinu dana svakodnevno, fizički i mentalno, prevazilazim svoje granice. Za mene koji sada imam 51 godinu to je pravi fizički test. Posle toliko vremena provedenih napolju, na putovanjima, u raznovrsnim vremenskim prilikama i neprilikama, hteo sam da proverim u kolikoj meri me služi telo i kako ću izaći na kraj sa svim nedaćama. Da vidim da li sam se s godinama ulenjio..."

"Turneja" je počela u Turskoj, a kajakom je Hju prošao kroz Grčku, Albaniju, Crnu Goru, Bosnu i Hrvatsku. Nakon toga pustio je korak i pešačeći stotinak dana, treba da pređe celu dužinu Alpa počev od Slovenije, a put nastavlja preko Italije i Francuske gde prelazi na vožnju biciklom. Tako će preko Španije stići do Gibraltara kada ponovo seda u svoj kajak. Libiju i Egipat će doživeti na nov način i to na svom mauntin bajku, a pred sam kraj puta ga očekuju i snežni izazovi kroz Liban i Tursku, nazad do Galipolja.

Fizička izdržljivost i snaga su preduslov da bi se čovek uputio na ovakav put, ali ono što je mnogo važnije su volja, predanost cilju, mentalna snaga da se izdrže i najteži izazovi, hrabrost za suočavanje sa nepredvidivim situacijama... "Moja snaga je verovatno u tome što imam sposobnost da idem napred koliko god da je teško, opredeljenost da stignem do cilja i to bez obzira na to da li je u pitanju obična rekreativna ekspedicija ili poslovni projekat. Ne volim da izgovaram reči 'ne mogu'. Kada po prvi put savladam novi izazov osećam se osnaženo i pročišćeno.

Za prevazilaženje sopstvenih granica (mada je pitanje da li je to što smo mislili zaista bila granica?) potrebna je kombinacija fizičke snage, mentalne izdržljivosti a ponekad i adrenalina." Da je Hju čovek koji živi svoje snove govori i činjenica da već 21 godinu vodi organizaciju "Divlji horizonti" koja organizuje velike i veoma popularne ture bicikliranja i skijanja u područjima koje su izazovne svim avanturističkim dušama.

Iako često putuje sam, zahvalan je što ima veliku logističku i moralnu podršku svog tima. I Mediterr anne ne bi bio moguć da nema oslonac u svojim saradnicima koji prate svaki njegov korak, ali i prijatelje koji mu pomažu na terenu (tako će na primer kajak ostaviti kod starog drugara iz Slovenije koji će se pobrinuti da ga isti kajak dočeka kod Gibraltara.)

Hrabro srce ništa ne može da pokoleba...

PageBreak

Uvek možemo više

Tokom svojih putovanja Hju je često u sebi pronalazio snagu da nastavi i onda kada bi ga preplavio umor, kada je volja počinjala da popušta i kada mu je na trenutak sve delovalo preteško. Mnogo puta se susretao i sa nepredvidivim situacijama, ali nisu same okolnosti i događaji ono što predstavlja problem, već je to njegova reakcija na njih.

"Strah može da bude parališući kada se nađete sami u 'nedođiji'. Neophodno je poštovati zakone prirode, ali ne smete da dozvolite da izgubite kontrolu. Ja se plašim mnogih stvari i uopšte nisam neki neuništivi i neustrašivi tip, iako to mnogi pomisle kada saznaju čime se bavim. Upornost i oprez su moje glavno 'oruđe' kada sam sâm u prirodi.

Jedna od stvari koje sam još odavno naučio je da um popušta mnogo pre nego što nas telo izda, i to je ono na šta se uvek podsećam kada mi postane teško. Koliko god da sam svestan te činjenice i dalje mi nije lako da savladam svaku novu krizu. Ipak uvek u sebi nađem taman onoliko snage koliko mi je potrebno da nastavim."

Istinitost izjave "Nema ničega čega treba da se plašimo, osim samog straha", doživeo je i na sopstvenoj koži. "Pre nekoliko godina tokom jednog putovanja veslao sam kajakom rekom u kojoj su bili bezopasni slatkovodni krokodili, ali se zbog blizine ušća tu često zadesi i poneki slanovodni i krvoločni. Nekih 4-5 dana me je preplavljivao strah.

Nisam uspevao da se oslobodim misli da je reka puna krokodila iz slanih voda, iako to nije bio slučaj. Na kraju sam, ne uspevši da se oslobodim straha, izvukao kajak iz reke i svu opremu sam izvukao na oko 20 km u pustinju gde sam sačekao terenski džip da me pokupi. Zašto sam ostavio reku? Strah me je potpuno obuzeo, i tog puta nisam uspeo da ga savladam. Nikolas Krejn u svojoj knjizi Clear Waters Rising je to ovako sročio 'Zid koji deli opreznost od paranoje je jako teško pridržavati sa jednim parom ruku'.

Nije bilo nikoga s kim bih razgovarao o situaciji, nikoga sa kim bih podelio svoju zabrinutost, nikoga ko bi me ohrabrio. Kasnije sam istom rekom veslao sa 3 prijatelja, i ne samo da se nismo plašili, nego smo i plivali i uživali". Zbog povrede kolena, neplanirano dugo se zadržao na Braču gde ga je posetila supruga Vendi (Wendy), bez čije podrške ne bi imao snage za ovakav životni stil.

"Bilo bi mi neuporedivo teže da se nađem sam na putovanju, a da nema nikoga ko misli na mene i kome je do mene stalo. Možda bih imao više slobode, ali mi bi mi takva sloboda malo značila u odnosu na snagu koju dobijam od osobe koja me u tolikoj meri podržava.

To je malo blesava i paradoksalna situacija - ne provodiš vreme sa osobom koju voliš zato što ti ona daje snagu da budeš odsutan!" Iako nema svoju decu, Vendine ćerke i unučiće doživljava kao najrođenije. Redovno se čuje sa njima i ljubav i podrška koju mi pružaju mu je od neprocenjive važnosti.

Kako do ponovnog rođenja...

PageBreak

Sreća prati hrabre

Za kraj sam ga pitala šta smatra svojim najvećim uspehom. "Nakon 50 godina na ovoj našoj krhkoj planeti, to ne može da bude nijedna određena stvar. Postoji mnogo oblasti u kojima se osećam uspešno, pre svega u međuljudskim odnosima, ali i u domenu posla.

Na ličnom planu sam srećan što sam u mogućnosti da radim stvari koje volim i koje me uzbuđuju, što radim na projektima koji me inspirišu, idem na ekspedicije, bavim se humanitarnim i volonterskim kampanjama, a uz to imam i divnu porodicu. Svestan sam činjenice da sve može da se preokrene u trenutku, da može da se desi tragedija ili jednostavno loša sreća.

Ja sam vredno radio da bih stigao ovde gde sam, ali sam zaista imao i mnogo sreće! Ipak nikad nisam zadovoljan i to je verovatno ono što me i dalje pokreće. Da sam zadovoljan ne verujem da bih krenuo na Mediterr annee. Uvek ima još nešto što želim da ostvarim, i nadam se da me taj nagon za postizanjem novih ciljeva nikad neće napustiti."

Za razliku od prethodnih dugih putovanja, kada je obilazio destinacije na kojima je i po tri nedelje bio sasvim sam bez ikakvih susreta i kontakata sa drugim ljudima, ovog puta ga raduje što ima priliku da na većini destinacija upoznaje nove ljude. "Oduševljen sam koliko su ljudi koje sam do sada sretao velikodušni i ljubazni.

Mnogi od njih materijalno stoje lošije od mene, ali me ipak pozivaju na ručkove, dele sa mnom ono malo što imaju. Iako me verovatno vide prvi i poslednji put nude mi svaku vrstu pomoći. Bilo je toliko dirljivih i lepih susreta, toliko ljubaznosti, i siguran sam da to nikada ne bih doživeo da putujem recimo kolima ili s nekim.

Ujedno mi je jako zanimljivo i inspirativno da izbliza upoznajem istoriju, kulturu, stilove života ljudi koji žive u Evropi, Južnoj Africi i na Bliskom Istoku."

Saveti Opre Vinfri: kako uspeti...