"Obrazovni sistemi koji rangiraju svoje učenike zapravo ih poučavaju da je uspeh upravo takva igra: ako vam ide, time druge zakidate za priliku. Ali, sreća ne funkcioniše na taj način", kaže Meik Wiking u knjizi Lykke, iz koje vam prenosimo odlomak o danskoj školi.

Louise je nastavnica i poput većine svojih kolega bavi se opštom dobrobiti, društvenim i emocionalnim razvojem svojih učenika, koliko i njihovim uspehom u školi.

Donedavno je deci najpopularniji sat bio klassens time – sat razredne zajednice, koji se održavao jedanput nedeljno i tokom kojega su nastavnik i deca raspravljali o raznim problemima.

Uz to, deca su naizmenično donosila kolače i poslastice i zajedno uživala u njima, a raspravljali su o ovakvim ili sličnim temama: Da li je bilo vršnjačkog zlostavljanja u prethodnoj nedelji? Koja će se društvena igra kupiti za razred sada kada smo uštedeli dovoljno novca? Smatra li neko da ga zapostavljamo?

Mišljenja sam da je jedna od najvećih grešaka počinjenih u Danskoj u skorije vreme zapravo školska reforma, kojom se ukinuo spomenuti čas razredne zajednice. Od stalnog nedeljnog termina odjednom su ga "integrirali" u druge predmete, jednostavnije rečeno – ukinuli.

Ipak, danski obrazovni sistem i dalje prioritet daje poduci empatije, a deca često rade u timovima – osim što se moraju naučiti timskom radu kako bi jednoga dana mogli odrađivati svoj posao, pritom ujedno usvajaju društvene veštine i uče se vrednostima suradnje.

"Sagledavamo koherentni detetov razvoj – u školskom, društvenom i emocionalnom smislu. Matematika i prirodne nauke su važne, ali ujedno je važno razviti empatiju, razumeti kako biti dobar prijatelj i shvatiti kako raditi sa drugima“, objašnjava Louise.

Iako je danski obrazovni sistem daleko od savršenstva, ipak smatram da bismo mogli preslikati nekoliko njegovih elemenata. Jedno je biti fokusiran na empatiju i saradnju, ali je jednako važno znati da uspeh ne mora biti igra "dobitka-gubitka". Samo zato što vi dobijate, ne znači da ja moram izgubiti!

Sreća je jedino što se ne umanjuje kada se deli. U Danskoj se učenici, dakle, ne rangiraju niti dobijaju formalne ocene sve do osmog razreda. Umesto toga, tokom godine nastavnici i roditelji razgovaraju o detetovu obrazovnom, društvenom i emocionalnom razvoju.

Učenje timskom radu, društvenim veštinama, saradnji, empatiji i pouzdanosti ne mora se događati na štetu akademskihveština. Isto tako, možda bismo trebali poučiti poslodavce da je poverenje korisno za konačno stanje firme.

Izvor: Iz knjige ‘Lykke’ Meika Wikinga/Sensa.hr