Jednoga dana tele je moralo proći kroz netaknutu šumu kako bi se vratilo svome pašnjaku. Kao nerazumna životinja, napravilo je vijugavi prolaz, sav krivudav i džombast.

Narednog dana naiđe pas, i odabra isti prolaz kroz šumu. Zatim dođe red na ovcu. Naišavši na raskrčeno mesto ona povede ostatak stada istim putem.

Kasnije su ljudi počeli da koriste stazu: savijali su se, izbegavali su prepreke, žaleći se i psujući - i to sa pravom. Ali ne učiniše ništa da raskrče novu stazu.

Nakon tolike upotrebe, staza postade put kojim su sirote životinje vukle teret, primorane da tri sata prelaze udaljenost za koju bi inače moglo biti dovoljno i trideset minuta.

Godinama kasnije staza postade glavni put u selu, a zatim glavna ulica u gradu. Svi su se žalili na saobraćaj, jer je ruta kojom je ulica vodila bila najgora moguća.

Za to vreme stara i mudra šuma se smejala gledajući kako ljudi slepo prate put koji je već utaban, ne pitajući se da li je to najbolji izbor.

Prevod: Marina Takač