Jednoga dana se iz inertne muljevite vode uzdigao predivan plavi lotos. Polagano otvarajući latice, sveti cvet je sve više otkrivao neprocenjivo blago koje je tako dugo krio u sebi. Iz njega se rodio blistavi Kheper, jutarnje sunce, simbol stvaranja i preobražaja, da svetlošću obasja sve postojeće. Ovo je jedna od priča kojom su egipatski sveštenici iz Hemena (Grci su ga kasnije nazvali Hermopolis) hiljadama godina objašnjavali nastanak sveta.

Po drugoj sve je nastalo nakon što se iz kosmičkog jajeta izlegla ptica svetlosti - benu, nama danas poznatija po grčkom imenu - Feniks. Ove dve verzije nastanka sveta zapravo su deo jedne te iste pripovesti koja, kada je ispravno protumačena, govori duboke istine o nama, našim potencijalima i neraskidivoj vezi sa Univerzumom. Egipatski plavi lotos pripada porodici lokvanja. Latice mu se otvaraju sa prvim jutarnjim zracima, a zatvaraju sa poslednjim. Zato je u drevnom Egiptu smatran simbolom Sunca. Koren ovog cveta nalazi se u mulju i blatu, stablo mu raste u mutnim vodama, ali je njegova žuta glava obasjana blistavom svetlošću. Zato je smatran i simbolom ljudske lobanje, tj. duhovnog napredovanja i prosvetljenja. Hramovi su redovno bili oslikavani ovim cvetom, a posebno grobnice.

Iz ovog razloga, a posebno zato što se pominje i u "Egipatskoj knjizi mrtvih", savremeni naučnici su zaključili da je lotos u egipatskoj religiji služio za buđenje svesti umrlih. Pogrešili su. Drevni Egipćani su smatrali da je smrt iluzija, jer je život večan. Po njima postoje samo beskrajne promene formi. Kada su govorili o mrtvima, Egipćani nisu mislili na umrle osobe, već na neprosvetljene.

Efekat leptira: kako i naizgled jedna sitnica može uticati na naš životni put...

Zato se iz lotosa rađa Kheper, simbol preobražaja, zbog čega su ga zvali i Kheper Samoostvareni. Čovek se uzdiže samo ličnim samopregorom i radom. Kada u njegovoj glavi zablista svetlost jaka kao hiljadu sunaca, kada dosegne stepen konačnog prosvetljenja, on se ponovo rađa, u novom ruhu, kao novo biće. Preobražavajući se, čovek se nanovo rađa.

Za vatrenu iliti pticu svetlosti, benu, govorilo se da se izlegla iz kosmičkog jajeta, te da je na početku sveta svila gnezdo na vrhu svetog brda, donoseći na taj način svetlost u prvobitnu tamu. Ovo brdo Egipćani su zvali Benben, tvrdili su da je izniklo iz praiskonske, inertne i mračne vode okeana, te da se u njemu nalazi dom boga Sunca. Benben je piramidalna ili kupasta struktura koja se nekada nalazila na vrhu egipatskih piramida i obeliska. U narodnim legendama verovalo se kako može da prosvetli svakoga ko se nađe u njegovoj blizini, te da mu podari neverovatne moći. Međutim, nije mogao svako da mu priđe, već jedino osobe koje su sebe dovoljno usavršile. Nepripremljeni koji bi pohrlili ka njemu, žudeći za skrivenim moćima, izgarali bi u sopstvenoj pohlepi.

PageBreak

Svedočanstvo nadmoći

Velika piramida u Gizi napravljena je od dva i po miliona blokova, visoka je 146,5 metara, dok njena masa iznosi neverovatnih 6,25 miliona tona. Prosečna težina bloka je dve i po tone, a oni najteži imaju čak 70. Pored toga, izgrađena je neverovatno precizno, potpuno u saglasnosti sa matematičkim konstantama koje pronalazimo u prirodi, kao što su Pi i Fi. U svakom aspektu ona, zajedno sa preostale dve piramide na platou Gize, predstavlja svedočanstvo neke davne, izuzetno napredne i mudre civilizacije.

Čini se da je ovako pažljivo konstruisana ne samo radi namene i ne samo da bi svedočila o genijalnosti svojih tvoraca nego i da bi jednoga dana pomogla ljudima da povrate zaboravljeno znanje. Benben koji se nalazio na vrhu Velike piramide u Gizi zapravo je služio kao fokalna tačka za prikupljanje i transformisanje suptilne kosmičke energije, te i njeno dalje širenje. Energija je ulazila s vrha Benben, spuštala se kroz specijalno dizajnirane odaje i hodnike piramide, transformisala i potom hiljadu puta jača uzdizala ka vrhu. Ova pozitivna i lekovita energija potom se širila kilometrima unaokolo.

Prilikom njenog izlaska na vrhu piramide se stvarao svetlosni efekat koji je ličio na dve vertikalne, međusobno prepletene spiralne trake u bojama duge, vidljive sa ogromne udaljenosti. Da li vas ova slika podseća na nešto? Ovaj čudesni prizor kasnije je ovaploćen u simbolu isprepletanih zmija koje se spiralno uzdižu oko štapa. Po večnoj istini "kako gore, tako i dole", isti ovaj proces odvija se u svakome od nas. Mistična energija (kundalini, seme, reč ili ulje, zavisno od parabole) spušta se iz naše lobanje, iz klaustruma, do prve, bazne čakre, da bi se transformisana polagano vratila u mozak i naposletku nas prosvetlila.

Moć nepokolebljive vere...

Da je Velika piramida zaista blistala neverovatnim sjajem svedoči i ime koje su joj dali drevni Egipćani - "Ta Khut", odnosno "Svetlost". Kasnije, kada je drevno znanje u velikoj meri zaboravljeno, Sunce je postalo simbol ove energije. Njegovi zraci su se prelivali preko pozlaćenog Benbena (koji je u međuvremenu zamenio nekadašnji kristalni), širili sjaj po glatkoj površini piramide i stvarali vatreno blistavilo. Jer, izvorno, Velika piramida bila je prekrivena sa 144.000 belih, ispoliranih granitnih kamenova, koji su je činili glatkom i veoma reflektivnom. Ali kao što smo već rekli, ona nije služila za transformaciju sunčeve nego suptilne energije koja je dolazila (i dolazi) iz svemira.

Zato, osim što je izgrađen prema prirodnim i univerzalnim principima, čitav kompleks u Gizi usklađen je i spram položaja sazvežđa Orion i zvezde Sirijus. Hiljadama godina, čak i kada je Velika piramida prestala da obavlja osnovnu namenu (možda stoga što joj nedostaje tzv. ugaoni kamen, tj. kristalni Benben, na vrhu), vrhunac inicijacije u tajnim društvima predstavljalo je ležanje iniciranog u sarkofagu u Kraljevoj komori, u tačno određeno doba godine. Verovalo se da ovaj postupak ubrzava buđenje Horusovog oka, odnosno uspavanih duhovnih potencijala. Zanimljivo je napomenuti da i danas svaka odaja Velike piramide vibrira na određenoj frekvenciji i da svaka, i dalje, pomaže u lečenju određenih delova ljudskog tela.

Egipatski Benben u antičkoj Grčkoj postao je sveti kamen Omfalos, odnosno "pupak sveta", jer su njime označili mesto koje je, po njima, središte naše planete. Za Grke se, naravno, centar sveta nalazio u proročištu u Delfima. U starom Rimu sveti kamen zvao se baetil, za Indijce to je i danas Šiva lingam, a za muslimane Kaba, crni kamen u Meki. Sveto kamenje kod svih naroda je uvek povezano sa još dva simbola: zmijom i svetom pticom. Kao što smo rekli, u drevnom Egiptu ta ptica bio je benu, simbol besmrtne duše boga sunca Ra, koju su još nazivali i "Ona koja samu sebe stvara". Njeno ime, inače, znači "uzdići se u blistavilu", "sijati". Po egipatskoj legendi benu (za razliku od kasnije grčke verzije, Feniksa, koji je umirao i vaskrsavao iz sopstvenog pepela), nije umirao nego se periodično obnavljao poput Sunca, pa su ga nazivali i "gospodarem jubileja".

U Grčkoj je sveta ptica bio Feniks, a u Rimu orao. U Indiji je ova ptica bila poznata kao garuda, u Kini kao feng-huang, u slovenskoj mitologiji kao žar-ptica, a u Japanu kao ho-oo. Svuda je povezivana sa Suncem, najvišim vrednostima, duhovnim moćima, preobražajem i kraljevskim dostojanstvom. U Kini su samo visokomoralne osobe imale pravo da nose nakit u obliku ove ptice, dok su u Japanu smatrali da se ona sa zvezdanog neba na Zemlju spušta samo u periodu rađanja nove ere, donoseći čovečanstvu najbolje darove. U svim kuturama ona je izuzetno krhka i toliko dobra da nikada nikoga ne povređuje.

Aboridžini sa tla Australije svoju verziju svete ptice direktno su povezali sa "Duginom zmijom", koja je za njih predstavljala simbol "božanske energije". I dan-danas oni iskazuju najdublje poštovanje skulpturi od drveta u svim bojama duge, koja prikazuje dve zmije spiralno obmotane oko stuba, dok im se glave susreću na njegovom vrhu. Zanimljivo je i da oni tvrde kako su znanje o "Duginoj zmiji" i svetoj ptici dobili od nebeskih bogova "čija je koža ljubičasta". Egipćani su govorili da je dom ptice benu na Drvetu života, te da se onaj ko jede plod tog drveta ponovo rađa. Takvoj osobi se širi svest, ona se prosvećuje, postaje bogolika. Plod Drveta života koji sve ovo uzrokuje jeste - šišarka.

PageBreak

Kako spolja - tako iznutra

Tako su nas simboli polagano vratili na mesto sa kog smo krenuli u ovo naše upoznavanje sa tajnom ili ezoterijskom anatomijom. Jer, šišarka je, kao što znamo, zapravo simbol pinealne žlezde.

Drvo života se, takođe, nalazi u nama, a naziva se vagus (pneumogastrični živac ili živac lutalac). Vagus je neverovatan nerv, povezan sa gotovo svim organima u našem telu. On izlazi iz poda ispod četvrte moždane komore, ide preko produžene i kičmene moždine (u predanjima to je sveta reka - Nil, Gang, Jordan...) te se, prolazeći između medularne piramide i inferiornih pedunkula malog mozga, prostire dalje kroz organizam. Osim što u sopstvenoj lobanji imamo piramide, u svakom od nas nalazi se i piramidalni put.

Ovaj najvažniji, motorni put započinje u kori velikog mozga, a potom se spušta u moždano stablo, gradeći spomenute medularne tj. piramide produžene moždine. U donjem delu produžene moždine 80 posto vlakana piramidalnog puta se ukršta, odnosno prelazi na suprotnu stranu (što je razlog zbog kojeg desna polovina mozga upravlja levom stranom tela i obrnuto). Vagus, kao pneumogastrični živac, direktno je povezan sa plućima, odnosno sa disanjem, te samim tim u jeziku simbola sa Svetim duhom (dahom). Pomoću vagusa iz pinealne žlezde i hipofize, kada napunimo dvanaest godina, počinju da putuju "esencijalne supstance" do solarnog pleksusa, koji se naziva i kolevkom (jer se u njemu rađa "sveto dete"), pećinom (u kojoj se "sveto dete", u zavisnosti od priče, rađa ili krije) i Vitlejemom (tj. "Kućom hleba").

To je mesto na kom su bezgrešno začeti svi svetski spasitelji - od Device Majke (hipofiza, ali i nebeska Devica, odnosno sazvežđe Virgo) i Svetog duha. Simbolička veza između Device Majke i solarnog pleksusa, odnosno Vitlejema i sazvežđa Virgo, ogleda se i u astrologiji, ponovo po analogiji "kako gore, tako i dole", te je horoskopski znak Device istovremeno i "Kuća hleba" (tj. Vitlejem). Pored toga, svako i najpovršnije upoznat sa astrologijom zna da Devica vlada stomakom, dakle upravo solarnim pleksusom (zato je tipičnim predstavnicima ovog znaka stomak uvek slaba tačka).

7 čakri planete Zemlje...

Vagus ili Drvo života, osim što povezuje gotovo sve organe u našem organizmu, ima još jednu neverovatnu osobinu. Nedavna istraživanja sprovedena na Univerzitetu u Virdžiniji potvrdila su ono što su drevni ljudi vrlo dobro znali - što je veća aktivnost vagusa, to se više luči oksitocin, hormon koji se oslobađa iz zadnjeg režnja hipofize. Povećano lučenje oksitocina uzrokuje, po rečima današnjih psihologa, uzdizanje čoveka.

Ova moderna istraživanja potvrdila su da već samo posmatranje nekoga ko čini dobro ili lepo delo povećava aktivnost vagusa, stvarajući u nama želju da i sami postanemo bolji. Viša aktivnost vagusa usmerava nas ka međusobnom povezivanju, stapanju sa prirodom i Univerzumom, uvećava osećaj empatije, dok istovremeno slabi egoistične osobine, kao što su sebičnost, pohlepa i žudnja za vladanjem nad drugima. Prosvećen čovek ne želi da upravlja drugima nego sobom.

Drevni mudraci su znali sve ovo, naravno, i još mnogo više! Gradili su svoje hramove u skladu sa univerzalnim kosmičkim zakonima, kao neku vrstu ogledala, odraza koji pokazuje i dokazuje da je čovek neraskidivi deo prirode i da je priroda u njemu, kao što je i on u njoj. Spoznajući ovu večitu istinu i posmatrajući sebe u odrazima zvezda mi se uzdižemo, rastemo i napredujemo u misiji koju imamo tokom ovog života, a to je uzdizanje duha.