Glavna razlika između zdravih i nefunkcionalnih odnosa je sposobnost da se ona “popravi”. To je sposobnost da se ponovo povežete sa osobom nakon sukoba, neslaganja ili izazovnih perioda. To je naš kapacitet da damo osobi do znanja da nam je važna i da želimo da ostanemo emotivno bliski i povezani.

U partnerstvu, sposobnost "popravljanja" može zvučati ovako:

"Tako mi je žao što sam prelio/prelila svoja osećanja na tebe."
"Ono što sam rekao/rekla je bilo pogrešno i izvinjavam se zbog toga. Volim te."
"Koliko god sam razočaran/razočarana, nije u redu što sam tako odreagova/odreagovala. Naša veza mi je važna."

„Popravljanje“ odnosa roditelj-dete može zvučati ovako:

"Bio sam zaista razočaran i izgubio živce. Žao mi je ako sam te uplašio. Nisi ovo zaslužio."
"Način na koji sam reagovao je bio previše grub i neljubazan. Žao mi je i mnogo te volim."

Čak i u prijateljskim odnosima, "popravljanje" je važno:

"Shvatio sam da nisam tu za tebe na način na koji si želeo da budem. Žao mi je i zaista cenim tvoje prijateljstvo."
„Izgubio sam kontrolu nad svojim emocijama i voleo bih da sam drugačije reagovao.”

Mnogi od nas su odrasli u domovima gde ova važna osnova nije postojala. Posle sukoba smo se pravili kao da se ništa nije dogodilo, ili su odnosi postajali hladniji, možda čak i pasivno-agresivni. Sukobi su bili haotični i razoreni po odnose.

Zbog toga smo počeli da verujemo da je sukob nešto loše, dok je u stvari prirodan, zdrav deo ljudskih odnosa. Mi svi pravimo greške. Svi ćemo u nekom trenutku učiniti nešto zbog čega ćemo zažaliti. Svi ćemo u nekom trenutku povrediti nekoga koga volimo. Svi ćemo u nekom trenutku izabrati neprikladne metode komunikacije i svi ćemo se u nekom trenutku ponašati nekonstruktivno.

Ključno je da budemo svesni toga, da prihvatimo odgovornost za svoje greške i da se izvinimo za njih. „Popravljanje“ nam omogućava da se zbližimo i produbimo naše odnose.

Izvor: Sensa.metropolitan.si